Popis loših i depresivnih stvari koje se ovdje mogu komentirati beskrajno je dug. Spopale su nas sve te riječi koje završavaju na –ija i –flacija, a prvu nagradu za postizanje efekta grča u želucu ovog tjedna definitivno odnosi superpesimistični (ili realni?) Hrvoje Stojić čije ekonomske prognoze odnose svaku nadu.
Dan proveden na Geeks on a Plane zbivanju gdje su se susreli američki ‘geekovi’ iz aviona s parama u džepu i domaći startup poduzetnici i entuzijasti, u tom kontestu ima još pozitivnije konotacije. Među 300-injak okupljenih teme o recesiji, besperpektivnosti, jadu i čemeru kojem svakodnevno svjedočimo nisu bile osobito aktualne. Općenito se slabo govorilo o tome kako se nešto ne može. Velika koncentracija mladih ljudi koji imaju vjere u svoju ideju i projekt djelovala je na trenutak kao penicilin za analize Hrvoja Stojića. Njihov entuzijazam je gotovo zarazan.Skeptici će odmah zavrtjeti glavom na (pre)ambiciozne ideje o najbržem električnom automobilu, zračnom brodu i odmahnuti rukom na još jednu aplikaciju ili softversko rješenje. No, ne mora nitko od njih postati novi Mark Zuckerberg. Da svaki od njih zaposli samo sebe i nekolicinu prijatelja, rezultat bi bio više nego pozitivan.
Nije ni bitno hoće li Farmeron, naš trenutačno najpoznatiji startup, uistinu postići globalni uspjeh i hoće li se njegovi osnivači brutalno obogatiti, niti hoće li se samo Mate Rimac voziti u svom superbrzom električnom autu, a ostali entuzijasti biti super cool samo sebi i svojim obiteljima. Bitno je da se stvara pozitivan stav i okruženje u kojem je poželjno pokušati nešto stvoriti i da postaje normalno automatski ciljati na globalno tržište. O tome pak da je naš mentalitet još uvijek daleko od pravog poduzetničkog rekao je ponešto glavni gost, geek i investitor Dave McClure koji je valjda zato što u javnim nastupima često koristi riječi ‘fuckin‘ i ‘shit‘ dobio atribut kontoverzni, primjetivši na prvu da ovdje, u odnosu na Silicijsku dolinu, nema pozitivnog stava prema riziku i neuspjehu. O pristupu kapitalu i mentorstvu ne treba ni govoriti.
Ako može biti utjeha, nije samo do nas, sva naša europska braća su nekako nesklona riziku, a poslovni se neuspjeh na Starom kontinentu više-manje shvaća kao dramatičan osobni neuspjeh. Ipak, ideja i onih koji imaju želje provesti ih u djelo očigledno ima. S današnjom tehnologijom ima ih vjerojatno u svakom kutku svijeta. A ovima u Hrvatskoj osim odvažnijeg mentaliteta nedostaje još i ta ‘sitnica‘ koja se može podvesti pod zajednički nazivnik – infrastruktura. Bilo da su to izvori financiranja, iskusni mentori ili jednostavno prikladan (i jeftin) prostor.
Kako je svaka prigoda, a pogotovo ovakva, dobra za pokazivanje političara tako su i geekove svojom prisutnošću počastili ministar Maras i prvi zagrebački SDP-ovac Bernardić. Kao što bi bili živo zainteresirani i empatični i da je tema bila život vrtnih patuljaka, tako su im sada usta bila puna startupova. Donedavno je to bila skupina čudaka, a sada je startup vrlo in pojam. Valjda im je netko negdje rekao da to zvuči kao prikladna retorika za mlade političare pa su otišli tako daleko da su konačno najavili gradnju pravog inkubatora za mlade inovativne poduzetnike. Živi bili pa vidjeli.