Atomsko naoružanje ne vrijedi ni pišljiva boba ako ga upotrijebite. Iako vas se to ne tiče jer takvu opremu ne posjedujete, čak ni nelegalno nakon rata, slijedi par ekonomskih zaključaka. Opisano naličje hladnoratovske postavke teorije igara kaže kako biste mogli nesretno završiti ako upotrijebite svoje najjače oružje.
Prijetnja je u stanju zastrašiti, a nuklearni cirkus si nitko ne može priuštiti jer je on ovako ili onako uvijek na tvojem kućnom pragu. Da ovo nisu samo politički priznate papazjanije, svjedoči i 2005. godine uručeni Nobel za ekonomiju Thomasu Schellingu koji se proslavio konceptima teorija igara i procjene rizika. Stoga, pazite kako i kome prijetite. Primjerice, stečajem.
Naime, u Hrvatskoj ima i provjereno lukavih i dovitljivih pregovarača. Tako Magma ovih dana poručuje svojim vjerovnicima da joj odgode dugove ili će otići u stečaj. A tamo (uz Slavka Linića to već i sva djeca znaju) svako namirenje je neizvjesno. Osim toga, nosi i nekoliko neugodnih popratnih stvari. Primjerice, sigurno bi vjerovnici morali prilagoditi stanje u svojim knjigama i otpisati dio duga. Moglo bi se postaviti i pitanje zašto je nekom omogućeno zaduživanje i uz koja sredstva osiguranja.
Takva pitanja bi mogla biti zanimljivija ako se, kao u slučaju Magme, radi o trgovačkom društvu koje je sredstva prikupljalo na najširi mogući način -burzovnom ponudom. Ovako, ako se stečaj izbjegne, iako je to i dalje loš dug tj. neobećavajuće potraživanje, ipak postoji nada da će se nekako uspjeti na strani vjerovnika takvo potraživanje prikazati kao zdravo. Da su ti vjerovnici domišljati i da ideja već nije potrošena, mogli bi potraživanje prema Magmi zapakirati s drugim potraživanjima i prodati ga, cinički kazano.
No, kako god, proaktivna Magma je reagirala s jasnim upitom i poslala plan restrukturiranja te zatražila odgodu plaćanja od deset godina. Želite li baciti bombu u svoje dvorište? Teško je znati što će biti s valutama i sa sustavom općenito, tako da je prijedlog Magme zaista obećavajuć po njen opstanak. S druge strane, vjerovnicima ne preostaje puno toga. Mogu krenuti sa stečajem i to nuklearno oružje uporabiti s mogućnošću da se problem dovuče i do njihovog praga ili jednostavno mogu veselo sudjelovati u novom ustroju te vjerojatno novom financiranju kompanije, što će zasigurno situaciju i u njihovim knjigama učiniti šarenijom.
Onda vjerovnicima preostaje da duboko udahnu i da deset godina zadrže dah s punom vjerom kako će njihov dužnik, ali i cijeli sustav izdržati. No i tu se krije manji problem. Da bi sustav izdržao možda ne bi bilo dobro upumpavati dodatan novac u dokazano problematične projekte. Ipak, sagledavajući sustav u cjelini, treba vjerovati da će paradoks riješiti sa smiješkom. Izgleda da se ne kaže bez razloga da je dug od sto kuna problem dužnika, a dug od sto milijuna problem vjerovnika.