Kolika nervoza i panika vlada na sastanku ministara financija EU dok ovo pišem? Za nekoliko sati otvaraju se prve azijske burze, a nemilosrdni i nestrpljivi investitori čekaju što će im se servirati iz Buxellesa ne bi li stabilizirali euro. Prihvatit će se samo vrlo dobar odgovor, a kriteriji su postavljeni prilično visoko. Vjerojatno i previsoko za EU birokrate, koji su doduše zadnjih dana ubacili u najvišu brzinu i postali neobično efikasni i brzi u donošenju odluka, no ulog je iznimno velik pa se valja potruditi. Kao što bi rekla Angela Merkel, na stolu je budućnost EU.
Što učiniše opušteni Mediteranci uhodanom europskom stroju? Ti lijeni, lažljivi gadovi. Kladim se da je većini pristojnih Nijemaca i drugih kontinentalnih Europljana takve misli u zadnje vrijeme prolaze glavom. Čini mi se da je to možda i opasnije od samog sloma eurozone kojeg zdušno potiče glavni negativac Grčka, ako ona ne uspije tu su Španjolska, Portugal... Kao što se opasnom i zapaljivom pokazala socijalna bomba u Grčkoj kada je na red došlo ‘uzimanje od usta‘ iz istih razloga možemo očekivati rast netrpeljevosti među ujedinjenim državama Europe. Nastupa vrijeme kada su svi svima za nešto krivi, a iz iskustva znamo da takvo raspoloženje ne vodi ničemu dobrom.
Zadnjih dana sam se družila sa Slovencima. Glavna tema - koliko Slovenija mora dati eura za spas Grčke, koliko je to eura po stanovniku, zaposlenom...i glavno pitanje zašto im dajemo skoro 400 milijuna eura? Pa i mi smo u problemima, a Grčka ima više prosječne plaće i znatno bogatiji gornji sloj. Takve rasprave su i u drugim EU članicama, a najviše ih frustrira to što misle da bacaju novac u rupu bez dna. Grčka bi trebala napraviti neki mađionarski trik da uspije vratiti kredit od 110 milijardi eura koliko treba dobiti u sljedeće tri godine iz EU blagajne.
Da je stvar ozbiljna govori i to da su oglasili bivši europski čelnici s upozorenjem da će EU, ako ne s ozbiljnim i velikim reformama, postati sve nevažniji zapadni poluotok azijskog kontinenta. Već je neko vrijeme jasno da Europa nikako ne može stići SAD i Japan, ali da će nju vrlo izvjesno prestići brzorastuće azijske ekonomije. Ako EU ne bude brzo reagirala, za desetak godina bi se mogla naći u drugom stupu ekonomskih sila, upozorio je nedavno i izvršni direktor MMF-a Dominique Strauss-Kahn. Ekonomska borba će se u tom scenariju odvijati između SAD-a i Azije, a za baciti nisu ni ostale zemlje BRIC-a.
Inferiornost Europe najbolje se vidi u ulaganju u istraživanje i razvoj koji je temelj inovativnih ekonomija. Iako si je EU još odavno zadala rok da do 2010. udio ulaganja u R&D bude na razini 3 posto BDP-a i na taj se način približi glavnim konkurentima, ne da to toga nije došlo nego je sada ta brojka na svega 1,7 posto i izgleda da će padati. Za ilustaciju u Japanu i Južnoj Koreji je to nešto ispod 4 posto, a agresivno dvoznamenkastim stopama jurišaju Kina i Indija. Ista ona Kina i Indija za koju su Europljani (sve stariji i malobrojniji) mislili da će im vječno biti njihova jeftina radna snaga.
Kao da sve ovo nije bilo dovoljno samo posebni nego su Grci, Portugalci, Španjolci, Talijani.. morali lagodno živjeti na dug i dovesti cijeli sustav pred kolaps.Kakve su sada šanse EU? Iz recesije izlazi sporije od drugih, one zemlje koje još nisu uvele euro sada od njeg bježe kao vrag od tamjana, a britasnki ministar fianncija neprestano ponavlja, kao da se boji da ga dobro ne razumiju, da je ovo problem onih koji imaju euro. Kraljica na novčanicama funte nije im nikad bila draža.Nažalost, ako se situacija ne sredi, negativne posljedice će prijeći granice zemalja koje ima zajedničku valutu, ali mnoge druge stvari posve različite i neusklađene. Kako stvari stoje, ne moramo se nigdje žuriti.