Ovih je dana postalo potpuno jasno zašto je sijeda glava Gorana Štroka toliko puta zabljesnula na malim ekranima tijekom izborne noći u stožeru SDP-a. Došao je podržati prijatelje, a prijatelji će sada podržati njega. Što je tu neobično? Ama baš ništa i nigdje. Što je neobično u tome da je Štroku prije toga propao megalomanski hotelski biznis u Hrvatskoj, pa u Engleskoj, a prije toga na Sejšelima.
Ništa, posebno u aktualnoj krizi. Što je neobično u Štrokovim najavama novih megalomanskih turističko-stambeno-nautičkih planova u Hrvatskoj? Tehnički ništa. No, ovaj poslovni put nam ipak lijepo i plastično oslikava kako se radi biznis u Hrvata. Lekcija broj jedan je imati zaštitu i podršku politike. Štrok je svoj poslovni uzlet započeo za vrijeme prve vladavine SDP-a, za svoj je poslovni neuspjeh velikim dijelom okrivio HDZ i korupciju koja je vladala za vrijeme njegove vladavine, a sada u svoj novi uspjeh vjeruje zato što je na vlast došla ‘njegova opcija‘.
Drugo, Hrvatska je plodno tlo za megalomanske najave. Takvi megainvestitori se često vrlo ozbiljno shvaćaju i s gotovo neskrivenim divljenjem slušaju bajke o njihovim planiranim eskapadama. Sve mora biti najveće i brojati se u vrtoglavim iznosima eura. Goran Štrok tako nakon propalih luksuznih hotela u Dubrovniku najavljuje ulaganja u ‘najveći neboder u Hrvatskoj, 2000 luksuznih stanova, kongresni, shopping i aqua centar i marinu za megajahte‘ u Rijeci, a bacio je oko i na bivši vojni kompleks Kupari kraj Dubrovnika. To je mentalni sklop megalomanije.
Da tvrtka propadne i u vrijeme najluđeg bujanja ekonomije, najnormalnija je stvar na svijetu. Kao što ljudi umiru. Jedna propadne, druga nastane. Dapače, u svemu ovome super je stvar što čovjek nakon što mu propadne biznis, neovisno je li isključivo zbog vlastitih krivih odluka ili krize, kreće iznova ne smatrajući to životnim porazom. No, ako tvrtka propadne zbog preinvestiranosti i ogromnih kreditnih obveza i onda taj isti investitor na isti način u istim uvjetima kreće u nova megalomanska ulaganja u iste neproduktivne djelatnosti gdje se uloženi novac vraća nekada u dalekoj budućnosti, nešto ne štima.
Ili, ako se vratimo na početak i izbornu noć, štima. Sada su na vlasti ‘njegovi‘ i opet je sve moguće. Kockice su se posložile, a novi megaprojekti se planiraju graditi u Rijeci koja je bila zaboravljena od HDZ-a, ali sasvim slučajno izborna baza njegovog prijatelja. I sam priznaje kako su se kockice konačno posložile. “Ja sam po vokaciji ipak ljevičar", kaže Štrok u intervjuu Globusu. Kakve sve to skupa ima veze s ljevicom, ostalo je nepoznato, ali je zato vrlo poznato što je ovim želio reći Štrok. Čekaj da na vlast dođu tvoji političari. Onda ni nebo više nije granica.