Federalni institut za tehnologiju u Zurichu imenom i prezimenom je potvrdio dosadašnju "teoriju zavjere" da globalnom ekonomijom vlada relativno mala mreža tzv. super-entiteta odnosno korporacija. Treba li napominjati da među njima prevladavaju financijske institucije? Sada je to, dakle, znanstveno verificirano jer je tim švicarskih znanstvenika "otkrio da od 43.000 multinacionalnih kompanija, 1.318 čine centar globalne ekonomije, a 147 kompanija kontroliraja 40 posto bogatstva koje ostvare vodeće multinacionalne kompanije." U biti, ništa što se nije znalo ili naslućivalo, jer postojeći globalni kapitalistički sustav u konačnici i ne može voditi ničemu drugom, samo što se sada mogu iz rukava izvlačiti i znanstvenički precizne brojke.
Studija je kao naručena za antikapitalističke prosvjednike diljem svijeta koji sada imaju i točni poredak objekata svoje mržnje. Iako su hladno izbacili brojke, znanstvenici se dijelom čak i brane od svojih zaključaka s prizvukom teorije urote pa kažu da su "takve strukture normalne pojave i u prirodi" te da njihov nalaz ne ukazuje automatski na postojanje tajnih globalnih upravljača u stilu Iluminata. Znanstvenici kao znanstvenici, oni su, naime, htjeli dati obol čovječanstvu i detektirati strukture moći kako bi se spriječile buduće financijske krize, a ne dati podstrek rušenju sustava.
Kritičari pak kažu da studija ima logičkih pogreški jer na listi, koju predvodi britanska Barclays banka, a slijede kompanije za upravljanje imovinom Capital Group Companies i Fidelity Investments, osiguravatelj AXA itd., dominiraju tvrtke koje "nisu vlasnici, nego upravljači globalnog bogatstva". Švicarskim znanstvenicima stoga preostaje u sljedećem istraživanju ustanoviti tko su stvarni vlasnici. Njih je vjerojatno maksimalno 47, a ne 147. U svakom slučaju, činjenica da je kapital na svjetskoj razini toliko koncentriran i međusobno isprepleten ima barem jednu manu. U slučaju da jedan dio u lancu kiksa, kriza se prelijeva na sve, što zorno pokazuje aktualna situacija. A to da svijetom vladaju financijske institucije nije ništa novo. Kao ni to da je novac roba koja izlazi iz printera kada netko negdje stisne tipku za to, da taj isti novac nema pokriće u realnoj vrijednosti, da je cijeli taj svijet najviše nalik kasinu te da se Merkozy nekako više uopće ne snalazi u toj igri....
Ako se spustimo na najvruću korporativno-kapitalističku priču u Hrvatskoj začudo opet nailazimo na te globalne, slučajno umrežene financijske institucije. Agrokoru, koji puno toga duguje upravo tim igračima (no, tako danas funkcionira biznis, brane se dužnici) leđa za konačno preuzimanje slovenskog Mercatora drže čak tri vrlo jaka globalna financijaša - JP Morgan Chase, EBRD i IFC. Već su se počele vrtjeti i špekulacije koje nisu nevjerojatne obzirom na to koliko bi trebale uložiti te banke, a koliko Agrokor, da bi u ovom dijeljenju karata Ivica Todorić trebao dobiti upravljanje, a financijske institucije većinsko vlasništvo. Posve transparentno, crno na bijelo. I da to ostane na razini špekulacije i da službeni vlasnik Mercatora postane najveći hrvatski koncern, dužnik je formalni vlasnik imovine dok vraća kredite. Agrokoru to još uvijek uspijeva, no pitanje je kolike su ambicije, a kolike mogućnosti. U biti, strah je posve neopravdan. Kako pokazuje istraživanje znanstvenika iz Zuricha, sve je već u malo ruku i (ne) zna se tko diktira pravila i vodi igru.