Cijeli svijet bruji o novom tehnološkom podvigu američkog diva Apple-a koji je prije dan, dva izbacio mogući novi sektorski standard - iPad. Niti je ručno računalo niti je laptop niti je netbook. Ne želim na nikakav način oduzimati pravo na uspjeh Stevu Jobsu, svim inženjerima i ostalima koji su iznjedrili novi proizvod no uspjeh i izum uvijek se događaju u zajednici. Prežvakavati opću teoriju o sposobnosti društva da izbaci novitet bilo bi otrcano, no ne spomenuti opći kontekst bilo bi nepravedno po sve naše izumitelje i kreatore koji ne uživaju njihovu blagodat.
Apple osim talenta, ima taj opći kontekst. Ima iza sebe jaku poslovnu zajednicu, školski sustav i veliku zemlju iz koje može crpiti stručni kadar i biti suočen s nesmiljenom konkurencijom koja ga tjera da bude još bolji. Iza sebe ima na raspolaganju velike količine kapitala. Od razvijene „venture capital“ industrije do banaka koje u velikoj zemlji sa značajnom štednjom taj kapital plasiraju poduzetnicima. I na kraju krajeva pred sobom u startnoj fazi, prije testiranja svijeta, imaju ogroman bazen potrošača. Summa summarum - radi se o velikoj zemlji u kojoj se u pravilu događaju velike stvari.
Hrvatska je dala dva nobelovca u prirodnim znanostima, od kojih niti jedan tu titulu nije zaslužio radom u Hrvatskoj. Sasvim razumljivo. Ipak, ako nas to može utješiti, ideje se i ovdje još uvijek rađaju. Kada sam još prije gotovo dvije godine, radeći neku sasvim drugu priču, od Vjekoslava Majetića, vlasnika Dok-inga, načula da radi na prvom hrvatskom električnom automobilu koji bi trebao biti i među prvim takvim primjercima na svijetu, pomislila sam: ‘Fantastično!‘ Prvotna euforija brzo mi je splasnula kada sam se prisjetila da nisam u Americi ili Njemačkoj nego u Hrvatskoj.
Hrvatski elektro automobil u zadnje je vrijeme udarna vijest u svim hrvatskim medijima. Čak je i Reuters objavio priču o tom ‘fancy‘ električnom automobilu nakon što je privukao svjetsku pažnju na sajmu u Ženevi. Naslov kaže: ‘Mala hrvatska tvrtka ima velike snove...‘. Iako je Majetić , kao i svaki inovator, veliki entuzijast, hrvatska je stvarnost prilično surova prema takvim idejama. Objektivno, okruženje male države nije im naklonjeno samo po sebi, a pogotovo ako se radi o zemlji kojoj ekonomija i poduzetništvo inače nisu u vrhu prioriteta.
I što sad? Što se tiče tajminga završetka prototipa automobila, trenutak je,mora se priznati, dobro pogođen. Da se dogodio ranije većina bi vjerojatno odmahula rukom kao i na sve druge inovacije koje se vrate s medaljom oko vrata s raznih svjetskih smotri . No, danas gotovo da nema svjetskog proizvođača automobila koji ne radi na nekoj električnoj varijanti pa sa sigurnošću možemo reći da je to budućnost autoindustrije potpomognute sveopćim eko trendovima i strahom od presušivanja arapskih bušotina. Koliko je ta budućnost ozbiljna govori i to da se divovi poput Forda i Microsofta udružuju ne bi li zajednički proizvod imao više šanse.
Jedan drugi zanimljiv projekt je ni više ni manje nego - zračni bod. Tu je konkurencija zasigurno manja, no mladi fizičar Bojan Pečnik , autor inovativnog proizvoda koji bi mogao osvojiti globalno tržište, ubrzo je uočio problem. ‘Hrvatska u ovom trenu nema kompaniju koja bi takav proizvod mogla proizvesti i iznijeti na globalno tržište‘. Traži se dakle, globalni partner.
Majetić priželjkuje domaćeg investitora. I mi bi svi vjerojatno voljeli da možemo reći da je Hrvatska svjetski lider u proizvodnji električnih automobila, no čini mi se da je najviše o čemu možemo sanjati da Majetić ostane domaći suvlasnik budućeg proizvođača automobila. Ponavljam se i mislim da sam u pravu, mi možemo biti Japan prije 50 godina ili Koreja prije 30. Treba nam ‘samo‘ istočnjačke upornosti , zapadne inovativnosti i hrabrosti da ustrajemo idućih pola stoljeća.