Dok napeto iščekujemo hoćemo li prije ili poslije ljeta (ili nikad) dovršiti pregovore i samozatajno se šćućuriti iščekujući Dan D, pitam se gdje je svima nestala zdrava pamet. Jasno mi je da će vlast slavodobitno mahati papirićem s datumom, uvjerena da to jamči novu izbornu sreću. Ali nikako mi ne ide u glavu zašto je nestalo razumno rezoniranje koje pita: a tko će preživjeti ulazak u EU? Koja poduzeća?
Što je vlast učinila da se poduzeća ne utope u produktivnijoj, efikasnijoj i konkurentnijoj ekonomiji? Je li itko pitao kako će preživjeti poduzeća (neka silom prilika, druga po partijskoj liniji) koja žive od državnih natječaja? Što kad državu zamijeni 450 milijuna potrošača? Koliko će još radnih mjesta biti manje? Bit će, naravno, i onih koji će živnuti s pojavom istinskog tržišta. Ali, budimo realni. Takvih je premalo da bismo svi skupa živnuli. I zato mi igranje samo na jednu kartu ozbiljno izlazi na sve tjelesne otvore.
Imali smo 20 godina da nešto napravimo. A nazadovali smo barem 30. Valjda je zato i potiho ignorirana činjenica da smo upravo proslavili 20 godina službenog postojanja. Za većinu – dva desetljeća pokušaja da se otmu općedržavnoj mentalnoj i ekonomskoj retardaciji. Kao da smo negdje na početku umnog svijeta, premijerka već reže vrpce, otvara tvornice, rekonstruirane dijelove bolnica, zaboravljene dionice državnih cesta, nema konferencije kojoj se ne odazove, neprikosnoveno uvjerena da takve vrtićke predstave donose glasove.
Ne znam bih li žalila nju ili sebe. Sebe zato što iz prve ruke znam da je sve isto i lijevo i desno. I na krilima i u sredini. I u zaleđu i u napadu. Ne zato što nitko nema suvisli plan spasa nego zato što misle da im on za izbore uopće ne treba. Zato što mi se diže želučana kiselina od izlizanih lica koja ne mogu smisliti ništa pametnije od predonostoljetnih političkih fraza, domoljubnih doskočica ili skupe trgovine.
Zato potpuno razumijem redakcijskog kolegu koji predlaže da se na izborima uvede dodatno glasačko polje s tekstom: - Nisam ni za jednog od predloženih s liste. Ako više od 50 posto glasača zaokruži to polje, izbori se ponavljaju, a svim kandidatima s te liste zabranjuje se kandidiranje na izborima u iduće četiri godine. Nemam blagog pojma je li to pravno točno, istinito i moguće, ali prilično sam sigurna da bi barem polovica birača zaokružila takvu opciju. S onim što nam se nudi vjerojatno bismo više sreće imali da nam je filmski tandem Glup i Gluplji na čelu države.