Doping, Slavko i Eliot Ness

Tko god je naučio tehniku promatranja globalne mislione okom nezainteresiranog promatrača, pa potpuno hladno, ugodno zavaljen u fotelju s čašom dopinga u ruci, promatra u kakvim se sve idejama koprcaju (ne)moguća rješenja krize kojoj neće skoro kraj, na neki morbidan način može i uživati.

Zapravo tek tada to i može. Jer tek tada može vidjeti svu 'raskoš' prijezira koju pokazuju spram nama, spram ljudi praznih novčanika. I kojim očuvanim zrncem zdravog razuma. Tako se onda čistog srca možete nasmijati gluposti praznoglavih funova Applea i Samsunga koji svoju privrženost jednoj ili drugoj, marketinški dobro obrađenoj boji, izražavaju tučnjavom i nasiljem. Dok neki tamo drugi, dvostruko mlađi od njih, umiru u afričkim rudnicima ne bi li iskopali rijetke metale koji će opet neki tamo kineski drugi za kikiriki ugraditi u privlačnu mašinicu zbog koje će neki tamo treći, bogatiji, isukati svijetleće mačeve i pozvati u smiješno besmisleni boj za vjernost nekoj tehnikaliji koja im glumi sadržaj života.

Onda se još ugodnije zavalite u fotelju i potpuno mirno odslušate pjenećeg Obamu koji u Libiju šalje ratne brodove, bespilotne letjelice, specijalce, svu silu naoružanja i oružane 'pameti' kako bi pokazao tko je zapravo još uvijek globalni gazda. Sve to u ime naf... demokracije, naravno! Dok mi i dalje tupo zurimo u svoje appleove, samsunge, radne stolove, novčanike i pravimo se da nas se to ni najmanje ne dotikavle.
Onda gucnete još malo dopinga da biste potpuno kul podnijeli njemačku nevjericu oko izgubljene bitke s tiskanjem bezvrijednih obveznica koje će, moš' mislit', spasiti Italiju, Španjolsku, Grčku, Europu, maglovitu ideju o nečemu... Savršeno ravnodušno pročitate i glas razuma u bezidejnom univerzumu (premda se ideja ionako rasplinula kao što i eho nakon nekog vremena odustane od buke).

Naime, američki biznismen i vlasnik novina Steve Forbes u maniri Eureke! sjetio se da će se globalni financijski i monetarni sistem morati vratiti nekoj modernijoj inačici zlatnog standarda. Samo to bi onemogućilo politiku upumpavanja novca iza kojeg stoji samo prah i pepeo i spriječilo divljanje cijena. Koje je već počelo. Zlatni standard napustili smo davne '71., sjećate se, dekretom Richarda Nixona. Nakon ukidanja vezivanja novca uz zlatne rezerve započela je era čistog papirnatog novca koja je političarima diljem svijeta omogućila trošenje neograničenih količina novca uz zaduživanje. I stvorila nakaradni financijsko-ekonomski sustav kakvog sada živimo.

E, ali onda zbilja morate potegnuti malo više dopinga da biste u u stanju potpunog zena podnijeli činjenicu da nam je Fitch očuvao rejting. I još nam izglede popravio u stabilne. Ne znamo u koju su to sliku buljili viđeni, uglađeni financ-forenzičari. Ali znamo tko je na toj slici zaradio. Isti oni koji jedini zarađuju cijelo vrijeme, financijska 'industrija'. Samo zbog činjenice da su vlasnici državnih dužničkih papira Fitch im je zaradio između 10 i 20 posto. Osim droge, prostitucije, šverca oružjem i ljudima ne znam ni za koju drugu djelatnost koja nosi toliki profit. Dok mi opet i dalje buljimo u svoje appleove, samsunge, radne stolove, novčanike i opet se pravimo da nas se to ni najmanje ne tiče. Tko će se napokon pitati: Što dovraga ne valja s tom slikom?
Ali onda, kada ste se najmanje nadali, silom prilika trgnete se iz uspavanog zena. Slavko je odlučio postati nedodirljivi Eliot Ness! Ne pitate se više je li to zato što on osobno ne podnosi najvećeg privatnog poslodavca u državi. Niti to da li drugi ili treći najveći (domaći) privatnik još uvijek prijateljuje s prvim u vlasti, a on ne podnosi onog privatnog prvog, pa ga je odlučio 'naguziti'. Ili je i taj drugi, treći na ratnoj nozi s prvim u vlasti jer ga je kritizirao (ne znamo još je li to smislila kakva PR agencija ili je bilo zaozbiljno) pa je taj prvi u vlasti preko Slavka odlučio nogom krenuti na sve te prve, druge, treće u privatnom biznisu. Nije vam više ništa važno. Želite samo kozmičku pravdu koja će izjednačiti količinu masiranja malih i velikih i stvoriti barem privid nekog izobličenog oblika pravedne države. Odmah vam se čini da slika malčice bolje izgleda. Iako ste potpuno svjesni da morate biti potpuno anestetizirani da biste tu sliku uopće mogli gledati. Živjeti je, štoviše.