Kad je američki predsjednik Obama u svibnju 2011. posjetio Poljsku od svojeg domaćina Donalda Tuska dobio je posve neobičan poklon, vjerojatno od one vrste koja vam ne bi prvo pala na pamet kada je riječ o izmjenjivanju darova svjetskih državnika.
Poljski premijer tada je Obami poklonio kolekcionarsko izdanje videoigre „Witcher 2: Assasins of Kings“, djelo renomiranog i svjetski poznatog tima CD Project Red, poljskog developera koji je danas jedno od glavnih imena u ovoj industriji. Iako se čini na prvi pogled neobičnim izborom za poklon, zapravo je sasvim jasno da je ovo bila odlična promocija Poljske ne samo kao brzorastuće gospodarske sile na području novih tehnologija, nego i kao države koja taj tehnološki napredak zna povezivati sa promocijom svoje kulture budući da je cijeli Witcher serijal zasnovan na istoimenim knjigama poljskog pisca Andrzeja Sapkowskog.
Naravno, teško je očekivati da je stalno zauzeti Obama imao vremena odigrati ovaj fantasy ep za čije završavanje treba pedesetak sati – uostalom i sam je kazao kako je skloniji TV serijama poput Game of Thrones – no kad se američki predsjednik proteklog mjeseca vratio u Poljsku nije zaboravio spomenuti Tuskov poklon.
- Priznajem, nisam baš dobar u videoigrama, ali rečeno mi je kako je ovo odličan primjer Poljskog mjesta u novoj globalnoj ekonomiji i priznanje talentu i radnoj etici Poljaka i mudrom upravljanju njihovih lidera – nije štedio pohvale Obama, a državnička kurtoazija kao malo kada imala je pokriće i u stvarnim rezultatima na terenu.
Način na koji su Poljaci transformirali svoju ekonomiju u zadnja dva desetljeća, a naročito nakon ulaska u Europsku uniju, jedna je od fascinantnijih priča o uspjehu. Stare i propale gospodarske grane poput proizvodnje vagona i autobusa ili kemijske industrije zamijenjene su novima sa visokim udjelom znanja. Poljaci danas razvijaju biotehnologiju, IT, fotooptiku ili inženjerstvo, a u njihovom razvoju itekako je pomoglo povlačenje silnih milijuna eura iz europskih fondova za poticanje istraživačkih projekata i unapređenje inovacija koje će koristiti tamošnjem gospodarstvu.
No svaki sustavni uspjeh dio je promišljene strategije koja funkcionira na svim razinama, pa tako i onoj koja se tiče širenja nacionalnog imagea kao svojevrsne nadogradnje gospodarskog uspjeha. Poljski redatelji kao što su Krzysztof Kieślowski i Andrzej Wajda nekoć su snimali odlične i zapažene art filmove, no za građenje pozicije u masovnog kulturi novog doba potrebne su nove strategije i pozicije. Industrija videoigara (kao, uostalom, i softvera uopće) ne poznaje državne granice, pa ako već poljski i hollywoodski film nemaju jednake šanse za globalni uspjeh, ovdje to nije slučaj. I to je ono što je Tusk itekako dobro shvatio.
Volim stoga gledati prema Poljskoj jer mi na nekoj osobnoj razini njihov primjer daje utjehu da sve naše greške koje smo počinili u Hrvatskoj možda nisu nepopravljive, pod nekim drugim vodstvom, nimalo sličnim onima iz zadnja dva desetljeća. Slični smo po etničkom i vjerskom backgroundu, a iako je još Max Weber pisao o tome kako je protestantski milje bio presudan za nastanak kapitalizma, njihov primjer pokazuje kao uz pametnu strategiju i vodstvo i pretežito slavenske i katoličke nacije mogu biti itekako uspješne.
No poljski primjer pokazuje još nešto, važnije od svega, a to je činjenica da je potrebno imati vjeru u sebe, te nacionalni razvoj zasnovati na afirmaciji vlastitog gospodarstva i kulture. Umjesto da su zazivali investicije i rješenje problema nacionalne ekonomije tražili u nekome tko će doći izvana, preuzeli su stvar u svoje ruke shvativši da jedino stvaranje nove vrijednosti zasnovane na znanju ima budućnost u novoj slici globalne ekonomije.
Za kraj, možete li zamisliti da Zoran Milanović (ili Tomislav Karamarko, svejedno) prilikom Obaminog posjeta Hrvatskoj američkom predsjedniku pokloni igru također svjetski renomiranog hrvatskog Croteama? Pitanje je, naravno, čisto retoričko.