Američku politiku već danima potresa skandal. Predsjednički kandidat se usudio, na manjem sastanku s potencijalnim financijerima svoje kampanje uvredljivo govoriti o onima koji glasaju za drugu stranu. Nazvao ih je žrtvama, ljudima koji su ovisni o državnoj pomoći i rekao da misle da imaju neotuđivo pravo na zdravstveno osiguranje, hranu, smještaj...
Zbog snimke u kojoj izgovara te skandalozne stvari Mitt će vjerojatno izgubiti izbore. U Hrvatskoj su političari vjerojatno gledali tu vijest i pitali se u čemu je kvaka. Vrijeđanje tuđih glasača u domaćoj političkoj kulturi nekako se podrazumijeva. Zapravo, ni vrijeđanje vlastitih glasača nije nešto skandalozno.
Ne tako davno, krajem kolovoza, zapitala sam se kad će netko od domaćih ponoviti mudrost ministra iz susjedstva i reći ‘Štedite...nemojte jesti’. I eto, niti punih mjesec dana kasnije, prvi potpredsjednik poručuje građanima, od kojih je neki postotak sigurno i onih koji su glasali za njegovu stranku, da zatvore prozore ako im je skupo grijanje. Pitam se kako bi u američkoj političkoj kulturi prošla ovakva izjava nekog visokopozicioniranog političara.
Bura koja se digla zbog toga što je predsjednik Obama insinuirao da poduzetnici nisu sami odgovorni za svoj uspjeh, već dio zasluga pripada i državi još uvijek se nije stišala. Zamislite, usudio se reći da je infrastruktura koju je pružila država imala neke veze s uspjehom poduzetnika. Ne samo da je ova izjava smatrana greškom, već su ju politički protivnici iskoristili do te mjere da su smislili i slogan koji se na nju referira, a na političkim skupovima izvodila se i pjesma na tu temu. Da. Pjesma.
Amerikanci su doktorirali na podilaženju svojim glasačima. Svim političarima redom su u ustima američke vrijednosti, radišna srednja klasa, prekrasne obitelji, marljivi radnici...Čak i kad se priča o dnu društvene ljestvice govori se o ljudima koji su imali manje sreće, koji bi sigurno voljeli biti dio radne klase, koji nisu krivi za okolnosti u kojima su se našli - iako je svima jasno da dio narkomana i alkoholičara koji žive kao beskućnici nema nikakve ambicije biti nešto drugo.
Kod nas, priča je sasvim drugačija. U pojedinačne skupine se ne dira - ne vrijeđaju se branitelji i majke. Ali općenita vrijeđanja, to je valjda u redu. Seljaci, sindikalisti, liječnici njih se smije napadati. A ako se stvar poopći do kraja, pa se govori o građanima općenito, onda su ruke potpuno odriješene. Ma tko su uopće ti neki neznačajni građani koji se žele grijati zimi?!