Nekoliko čitatelja javilo se s različitim mišljenjima u povodu intervencije specijalne policije u Jadrankamenovu kamenolomu na otoku Braču.
Zanimljivo je da se ni u jednom reagiranju, velikim dijelom ni u medijima, pa, naravno, ni u službenim izjavama, ne spominju dva najvažnija uzroka toga ružnog događaja: uzurpacija javnih dobara u općoj upotrebi i opravdano nepovjerenje građana u sudstvo. Javno tužiteljstvo i sudstvo propustili su spriječiti teniskog partnera bivšega predsjednika Republike da uzurpira bračke kamenolome i zaštititi vlasnike nekretnina od manipulacija zemljišnim knjigama koje je provodila sutkinja Domić u Općinskom sudu. A kad su se građani zbog opravdana nepovjerenja u sudstvo odbili pokoriti zakasnjeloj i promašenoj sudskoj odluci, ishitreno je intervenirala specijalna policija.
Uzurpacija Kamenolomi su kao cjeline javna dobra (u općoj upotrebi) i ne mogu biti ni u čijem vlasništvu, ali mogu se povjeriti na upravljanje tijelima javnih vlasti (u ulozi suverena, a ne vlasnika). Istodobno se, prema Zakonu o sudstvu, svatko mora pokoriti pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci. Međutim, to vrijedi samo za odluke suda u koji se može imati povjerenje.Najčešći oblik uzurpacije javnih dobara u općoj upotrebi dodjela je koncesijskih prava za gospodarsko iskorištavanje općeg dobra po povlaštenim uvjetima odabranim nositeljima koncesijskih prava. Zbog toga smatram da se stečaj može provoditi nad tvrtkom (kojoj je po povlaštenim i korupcijskim uvjetima dodijeljeno zakonski dvojbeno pravo gospodarskog iskorištavanja), ali ne može nad bračkim kamenolomima, koji ne mogu biti ničije vlasništvo.
Tijela državne vlasti zbog korupcije izbjegavaju javnost u postupcima dodjeljivanja koncesijskih prava za gospodarsko iskorištavanje javnih dobara u općoj upotrebi i po tome brački kamenolomi nisu bili nikakva iznimka. Kao profesionalni novinar vodim spor protiv Republike Hrvatske pred Međunarodnim sudom za ljudska prava (predmet br: 7169/11) upravo zbog uskraćivanja prava na pristup informacijama o iznosima proračunskih prihoda od koncesijskih i rudarskih naknada, uključujući prihode od koncesije tvrtke Jadrankamen.Ishitrena intervencija specijalne policije pokušava se nespretno opravdati kao nužna u obrani pravnog poretka, poretka koji već odavno na otoku Braču nije ni zakonit ni pravni. Javnost nije nasjela na tu podvalu, sjećaju se svi višegodišnjeg cirkusa s vlasničkim knjigama u Općinskom sudu.
Represija Nije to prvi pokušaj nasilne provedbe problematičnih presuda kompromitiranoga hrvatskog sudstva. Podsjećam na javne pozive Vladimira Gredelja, svojedobno predsjednika Udruge hrvatskih sudaca, da specijalna policija silom nametne također problematičnu presudu u slučaju PIK-a Valpovo. Gredelj se javno pitao zašto u Valpovu nije intervenirala specijalna policija jer, prema njegovu mišljenju, u demokratskim državama policija batina one koji ne vjeruju (kompromitiranu) sudstvu i odbijaju se pokoriti pravomoćnim presudama.Silom se, međutim, mogu nametati presude samo u ograničenom broju slučajeva. Nakon nekog vremena specijalna policija morat će napustiti bračke kamenolome, a onda ondje opet ostaju klesari koji ne vjeruju u represivan poredak. Zagovornici teza o nužnosti represije tvrde da će, ako specijalna policija ne bude silom provodila presude, nastati pravni kaos. Kao da pravnog kaosa nije dovoljno zbog nepovjerenja građana u sudstvo i bez intervencija specijalne policije.
Nepokorni na udaru specijalne policijeSve više građana nema povjerenja u sudove i ne poštuje, a nerijetko se i ne pokorava ‘pravomoćnim i ovršnim’ sudskim odlukama. Prema članku 6. Zakona o sudovima, naime, ‘svatko u Republici Hrvatskoj dužan je poštovati pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti’.Hoće li sve više ‘pravomoćnih i ovršnih’ presuda sudstva morati silom provoditi specijalna policija, s obzirom na to da se sudstvu vjeruje sve manje?