Inspektor nije želio kazniti poduzetnika zbog malog propusta

Pijuckao sam kavu s jednim ugostiteljem koji mi je prepričao svoju zgodu s inspektorima. Priča ima za njega sretan epilog, a govori o tome da i dalje ima inspektora koji hvataju bilo kakvu mogućnost da kazne poduzetnike, ali i onih koji to na razne načine uspijevaju amortizirati.

O imenima ne možemo, ne samo zbog ugostitelja, nego i zbog savjesnog inspektora, koji bi mogao možda imati problema jer nije postupio prema uputama nadležnih. Jednog je dana jedan inspektor svratio u restoran moga sugovornika. Primijetio je da u restoranu na vidnom mjestu nema obavijesti za goste da se mogu požaliti putem faxa, pošte ili e-maila. Naime, moj sugovornik nije znao da je novina u članku 10. Zakona o potrošačima ta da osim knjige žalbe mora dati podatke o svojoj adresi, boju faxa i e-maila i da je dužan u roku od 15 dana odgovoriti na žalbu gosta.

Jasni zadatak Inspektor je očito trljao ruke kad je to vidio pomislivši kako je našao još jednu žrtvu koja će sada platiti kaznu. Sutradan kada je došao na posao ispričao je to svome nadređenom, dao adresu i ime restorana, a šef je odredio drugog inspektora da ode i napravi posao onako kako je zamišljeno.
Sve je to moj sugovornik naknadno saznao i ispričao mi. Kao i mnogi drugi, znao je da mu u bilo koje vrijeme inspekcija može pokucati na vrata i da mu može naći nešto. Koliko su pak inspektor i njegov šef bili zagrizli da se mog sugovornika odmah kazni bez upozorenja, potvrđuje i nastavak ove priče.
Drugi je inspektor, kako smo naveli, dobio zadatak da odradi taj posao. Došao je u restoran, sjeo je za stol, bacio pogled okolo i vidio da stvarno nigdje nije izvješena obavijest o mogućim načinima žalbe i obvezi vlasnika restorana da odgovori gostu za 15 dana. Konobar ga je ponudio specijalitetima kuće, ali on je htio odmah razgovarati sa šefom ili vlasnikom restorana, predstavivši se kao inspektor. Konobar je, priča, sugovornik, pozelenio i pozvao gazdu. Moj je sugovornik došao do stola i sjeo s inspektorom, koji mu je odmah dao do znanja da nije ništa strašno i da se ne brine.
Upoznao ga je s odredbama članka 10. Zakona o potrošačima i rekao mu sljedeće: 'Ja ću sad izvaditi papire kako bih polako počeo pisati zapisnik. Za to vrijeme vi brzo otkucajte na kompjuteru sve ovo što trebate navesti, isprintajte i objesite na vidno mjesto. Dok ja upišem generalije, bacit ću pogled okolo i vidjeti da to visi na zidu.'

Izbjegao veliku kaznu Tako je i bilo. Moj je sugovornik na brzinu to napisao u vidljivoj veličini slova, isprintao, plastificirao i objesio na vidnom mjestu. Kada je inspektor napisao generalije (datum, razlog, tvrtka...), bacio je pogled okolo i ustanovio da njegov kolega inspektor nije bio u pravu. Restoran je imao obavijest za goste na koji se način mogu žaliti. To je upisao u zapisnik. I uštedio poduzetniku 10-100 tisuća kuna!
Baš mi je bilo drago čuti ono što inače tvrdim, da nisu svi inspektori onakvi kakvima ih se doživljava. Čak vjerujem da je, poput toga korektnog inspektora, riječ o većini njih, no, kako kaže stara poslovica, što sto pametnih napravi, jedna budala razvali. Zaprepašćujuće je pak u ovoj priči to da je inspektor bio prisiljen u zapisnik navesti ili da obavijesti ima ili je nema. Šefovi mu nisu dali mogućnost da u zapisniku navede da je dan rok za otklanjanje propusta, što propisi dopuštaju.