Poduzetnik Krunoslav Ris iz Osijeka, suvlasnik i direktor IT tvrtke Betaware, zanimljiv je jer je otvoreno progovorio, imenom i prezimenom, o tome kako inspektori na prepad upadaju u tvrtke i traže bilo što što bi se moglo pronaći kako bi lupili kaznu. Ujedno predlaže kako bi se poduzetnici iz takvih neugodnih situacija mogli izvući.
Bruno Ris veli kako mu je jednom upala jedna starija osoba bez kucanja i pozdrava te mu glasno i pomalo bahato rekla da je inspektor zaštite na radu. Napominje da se nije ni legitimirala.
– Meni je to izgledalo kao da je došao i rekao: ‘E sad ću vam se krvi napiti!’ Jako me je zasmetalo što je inspektor, čim je došao, bio je spreman napisati kaznu. Zašto, recimo, nije mogao dati nekakav rok od npr. deset radnih dana tijekom kojih sam se trebao uskladiti, pa ako se ne bih uskladio, neka me onda kazni? Strašno mi je zasmetalo i to što kazne nisu u razmjerima poslovanja ili dobiti, nego se mjere u desecima tisuća kuna – veli Ris.
Lešinarenje Znao je, dodaje, da su inspektori krenuli u ‘lešinarenje’ pa se bio pripremio. Usprkos tome shvatio je da mu nedostaje još neka dokumentacija, ali nije se dao smesti. Dokumentaciju koju je imao predočio je i čekao pitanja. Dao je sve što ima, a prešutio je ono što nema. Kad je inspektor od njega zatražio dodatnu potrebnu dokumentaciju, rekao je da je ima, ali da trenutačno nije kod njega. To je i inače njegov savjet poduzetnicima: preporučuje im da izmisle bilo što, primjerice da su papiri u knjigovodstvu, u stanu, automobilu, bilo gdje. Tako će dobiti barem dan ili dva jer će inspektor tražiti dopunu papirologije.
Dovoljno je to, tvrdi, da se uz jurnjavu stigne na vrijeme sve predati iako za, primjerice, njegovu djelatnost ne vidi smisla zahtijevati takva pravila jer je riječ o IT tvrtki, pa bi bilo ravno čudu da se netko na poslu povrijedi. Ta, kako sâm kaže, rade s računalima, a ne s kemikalijama, teškim strojevima i opasnim materijalom.
– Znam da mislite da je neetično i da nije lijepo lagati, ali to je jedini način da preživite u ovoj nakaradnoj državi u kojoj vam jedan činovnik može raditi o glavi, o muci, o nečemu što ste godinama stvarali – veli Ris.
Hrabri istup Inače, na temelju svog iskustva misli da inspekcija i ne služi svrsi, tj. brizi za radnike, nego kao alat za punjenje državnog proračuna. Ipak, tu treba biti obziran jer ne možemo sve inspektore trpati u isti koš; sigurno ih ima savjesnih, ima i onih koji se boje da će razočarati svoga šefa pa maltretiraju poduzetnike, a kao i svugdje, ima i bezobraznih, iako je potonjih, na temelju dosadašnjeg pisanja ‘Pravde’, čini mi se, na svu sreću, mnogo manje. Najveći je problem što većina njih nastoji ‘ispuniti normu’, tj. prikupiti novac za državni proračun.
Vrlo je hrabro od Risa, moramo mu priznati, što je odlučio svoje iskustvo ispričati javnosti i objasniti kako je lagao, pogotovo zato što je svjestan da bi mu neke inspekcije mogle ponovo pokucati na vrata ureda. Naime, kad god razgovaram s poduzetnicima koji imaju očit problem s državom, najčešće ne žele izići s imenom i prezimenom jer se boje posljedica. A možda baš i ne bi trebalo biti tako. Ima i onih koji smatraju da baš treba izići s imenom i prezimenom i alarmirati javnost, pa će i inspekcije biti opreznije u tome. Ima tu logike, ali upozoravamo da bi vlast mogla ipak čekati svoj trenutak.