Javio se poduzetnik Darko koji je pročitao Pravdu iz travnja prošle godine u kojoj smo pisali o slučaju kada je tvrtka otišla u stečaj i nije mogla plaćati obveze. Naš je tadašnji sugovornik tvrdio da je menadžment te tvrtke namjerno donosio odluke koje su išle na štetu vjerovnika, pa se više ništa nije moglo naplatiti i tvrtka je likvidirana.
Darko je pak od mene htio čuti savjet što da radi sa svojim dužnikom, tvrtkom koja je d.o.o., a to znači da njezin direktor i vlasnik ne odgovara za poslovanje svojom imovinom, osim ako je to nesavjesno radio. Smatra da je riječ o proboju pravne osobnosti, tj. o odgovornosti čelnih ljudi za namjerno povučene štetne poslovne poteze te da bi mu štetu trebao platiti vlasnik tvrtke iz svoje imovine. Darkova je tvrtka isporučila robu u vrijednost 50 tisuća kuna i kupac ju je trebao platiti početkom 2015. Iako je tek godinu dana poslovao s njim, nije imao lošeg iskustva s plaćanjem (tu i tamo neko kašnjenje), pa je Darko vjerovao da ni to kašnjenje neće biti dugog vijeka.
Dužnik prešutio blokadu No vrijeme je prolazilo, dug se nije plaćao, a Darko je slučajno u jednom širem društvu saznao da je njegov kupac dužan ko Grčka. Pokrenut je ovršni postupak, njegov se dužnik žalio, ali žalba je odbijena pa je ovršno rješenje postalo pravomoćno u studenome 2015. Ovdje treba reći da je dužnik praktično zloupotrijebio institut žalbe jer je znao da se Darko ionako ne može naplatiti zato što je tvrtka blokirana. To se tijekom ovršnog postupka nije znalo, ali kada se Darko pokušao preko Fine naplatiti, nije mogao baš zbog blokiranog računa.Šansa za naplatu svedena je na teoriju jer tvrtka dužnik osim nešto pokretne imovine ništa drugo nema. Tvrtka koja mu je dužna sada je u stečaju, a Darko koji se naljutio na svoga poslovnog partnera podnio je protiv njega kaznenu prijavu zbog proboja pravne osobnosti. DORH je pokrenuo istragu i dužnik je priznao postojeći dug, ali se tijekom istrage utvrdilo, priča Darko, da je prema svim dobavljačima te prema državi dužan nekoliko milijuna kuna. Unatoč svemu, DORH je nakon istrage odbacio kaznenu prijavu.Nisam mu imao ništa posebno za reći osim da pokuša u stečajnom postupku naplatiti bilo što, pa makar i tačke. Problem je u tome što će se najprije naplatiti država, ali, kako mi je opisao, i ona će ostati kratkih rukava.
Sumnja u mito A onda me pitao može li podići, mimo DORH-a, privatnu tužbu protiv vlasnika. Malo sam se raspitao kod jednog odvjetnika koji je rekao da može, ali ako je DORH odbacio tu mogućnost, onda su šanse minimalne. Naime, trgovački su sudovi rijetko usvajali takve tužbene zahtjeve, jer problem je u tome što je teško dokazati da je odgovorna osoba nesavjesno povukla poslovni potez (primjerice prodala tvrtkin automobil za manje novca nego što vrijedi i tako osiromašila tvrtku).Savjetovao sam mu u našem drugom razgovoru da odustane od svega jer će izgubiti i vrijeme i još novca i da se usredotoči na stečajni postupak. No prevaren čovjek svuda vidi neprijatelje pa me pitao: ‘Što ako su u DORH-u podmićeni da ga ne tuže?‘ Rekao sam mu da je svašta moguće, ali riječi odvjetnika s kojim sam razgovarao sugeriraju da u DORH-u vjerojatno znaju što rade. Ali, za svaki slučaj, rekoh mu na kraju da se savjetuje sa svojim odvjetnikom.