Sjećam se situacija u vrijeme kada se još živjelo dostojanstveno.
Kada bi, pakirajući se za godišnji odmor, kod kuće ostavio nered bez ikakve grižnje savjesti i odlazio u neki fini hotel u kojem ti netko svaki dan servira hranu i čisti sobu. Nakon tjedan dana vraćaš se u taj nered depresivan i svjestan da je sve to bila samo privremena euforija. Prije par dana su izašli svježi podaci Državnog zavoda za statistiku o povećanju turističkog prometa u 2012. za tri posto, rušenju rekorda i pozitivnom trendu naspram europskih. A onda - hladan tuš i povratak u realnost. Stručna konferencija Adria Hotel Forum ugostila je strane menadžere najjačih hotelskih kompanija - Intercontinentala i Hiltona, koji su iznijeli kako im je Beograd puno zanimljiviji za ulaganja od Zagreba jer bivša jugoslavenaska metropola naginje biznisu, a Zagreb sve više odmorišnom turizmu. Što se dešava s našom metropolom? Gdje i kad nas je točno Beograd prestigao i zašto? Nemaju more, nemaju ni toliko razvijen zračni promet ni status turističke zemlje. Možda je to zato jer investitorima bolje idu niz dlaku, a možda su se ipak i strateški opredijelili na poslovni turizam. Svake godine Zagreb bilježi od pet do sedam posto bolje rezultate noćenja, ali najviše u ljetnim mjesecima kada je u ulozi tranzita i to našim turističkim stručnjacima smeta. Pa ni u London ne dolaze isključivo poslovnjaci sa aktovkama, već i ljudi željni kulture i provoda. Nemamo razvijenu biznis scenu, nemamo kongresni centar, poslovni hoteli ljeti zjape prazni. Ali imamo porast broja hostela i privatnog smještaja. Bez obzira na to što je Zagreb svojedobno nakon Bruxellesa proglašen drugim najdosadnijim gradom u Europi, izgleda da mlađa generacija ipak ruši taj trend i da im je Hrvatska nova hit destinacija, što se najbolje vidi po desetak velikih festivala koji privlače mlađu populaciju iz cijelog svijeta koja nikad prije nije dolazila. Bilo bi odlično da se Zagreb razvija paralelno i u poslovnom i odmorišnom smjeru, no treba cijeniti i to što ide barem u nekom, makar po inerciji. Da ne bi bila prazna priča, na konferenciji je rečeno da svega 60 posto destinacija u Hrvatskoj ima ikakve razvojne planove, a 40 ih nema uopće. Ne tješi ni činjenica da smo od devet Mediteranskih zemalja osmi na turističkoj ljestivici konkurentnosti te da smo najbolje ocjene dobili za sigurnost od zaraze HIV-om i prisutnost međunarodnih rent a car kompanija.
Kako onda kriviti investitore što godinama govore ‘dogovorite se sami sa sobom što hoćete pa javite‘? Ne znaju oni da nam je to zapravo najteže. Prvenstveno dogovoriti se tko će biti ‘glavni baja u selu‘. U Zagrebu je HDZ imao problem s imenovanjem kandidata za gradonačelnika jer su mu svi s liste želja dali ‘košaricu‘. ‘Utješna nagrada‘ Margareta Mađarić je već pokazala sposobnost razumijevanja urbanog razvoja kada je izjavila da kultni sastav Ekatarina Velika nije u Hrvatskoj bio popularan. Bandić je svojim fontanama koje su naspram europskih smiješne, nevjerojatno ‘pridonio‘ turističkoj slici metropole. Prvi preduvjet za razvoj mora biti micanje gradonačelnika sa čelnih funkcija lokalnih turističkih zajednica. Niti jedan se na čelu većih gradova do sada nije pokazao ni zainteresiranim, a kamoli sposobnim za tu funkciju.