Kada prisustvuješ nekom kongresu, najzanimljivije stvari čuješ u neslužbenom dijelu, kada s nekim ispijaš kavu ili vino. To se zna. Kao novinar čuješ najkorisnije informacije, kao poduzetnik razmijeniš najzanimljivije ideje, a često s nekim i sklopiš posao. Uostalom, većina kotizacija uplaćuje se upravo iz tog razloga.
Dani hrvatskog turizma nisu ove godine bili iznimka. Dok se u službenom dijelu konferencije pričalo o novom konceptu HTZ-a, Velikoj ideji hrvatskoj turizma koju je prezentirao novi direktor Glavnog ureda HTZ-a Ratomir Ivičić, sudionici su uglavnom milovali svoje mobitele jer u velike ideje u ovoj državi više nitko ne vjeruje. Još manje u njihovu realizaciju.
Svaki sudionik konferencije koji se bavi turizmom ima neku ideju, veću ili manju, nije ni bitno. Jedan od njih je mladi poduzetnik iz Istre s kojim sam se slučajno našla u društvu za jednim stolom za kojim je sjedila kolegica novinarka i koji mi je ispričao svoju priču koja je bila osvježenje za moje uši. Za razliku od predstavljanja ideje u power point prezentaciji, u kojoj se po stoti put postavljaju pitanja: tko smo mi, kuda idemo i sl, dotični mladi gospodin ima odgovore. Ima i pitanja za turističke institucije koje bi mu trebale pomoći u realizaciji svojih ideja, ali unatoč upornim zivkanjima i kucanjima na vrata, nitko ga do sada nije želio ili imao vremena saslušati. Nezgodno je nečije ideje javno iznositi jer uvijek postoji opasnost od toga ih netko prozove svojima. To se desilo njemu, desilo se i meni osobno.
Zato neću pisati o svim njegovim idejama, već samo o jednoj koja je djelomično već zaživjela i dočarava s kojim se problemima suočava svaki poduzetnik u Hrvatskoj. Istarski poduzetnik organizirao je festival Velog Jože u Motovunu, oživljujući legendu o jedinom dobrom divu u svjetskoj mitologiji. Oko te ideje okupile su se sve lokalne turističke snage, glumačke družine, književnici, ugostitelji i knjiga Vladimira Nazora se počela prevoditi na druge jezike, za početak na talijanski. Veli Joža je vrlo bitan, ne samo jer je hrabri dobri div, jak kao bik, kuštrave kose i jer živi u okolici Motovuna. On je simbol Istre, alegorijska slika nacionalne prošlosti, njezine muke i poniženja, ali i moći i snage kojom se stoljećima opirala okupatorima. I fenomenalan materijal za turističku promidžbu.
Mladi poduzetnik nije stao na festivalu. Želi u Istri napraviti međunarodni festival divova iz cijelog svijeta. Za podizanje ideje na međunarodni nivo već ima podršku partnera, računicu, kontakte, ali nema ono što svima u ovoj zemlji treba - blagoslov administracije. Potrebna mu je pomoć turističkih institucija. Tako dolazimo do pitanja kome se u ovoj zemlji može doći s dobrom idejom? Ako do ministra ne može doprijeti čovjek koji ga osobno poznaje iz Istre, koji je nekoć radio u sustavu turističkih zajednica, koji poznaje biznis, kakve ostali imaju šanse? HTZ raspisuje natječaje za dodjelu sredstava za neke manifestacije i turističke projekte, no kad se kolač podijeli ATP turniru ili festivalu Ultra, ne ostaje puno mrvica za ostale.
Veliki turizam je skup malih ideja i puno malih, dobrih domaćina tih ideja. Varaju se svi koji misle da imamo sve što nam treba – prirodne i kulturne ljepote, da nedostaje samo marketing. Kampanja 365, za produljenje sezone bez zaokreta u kreiranju novih sadržaja za 180 stupnjeva, nema nikakvog smisla. Taj kotač pokreću mali ljudi i njihovi divovi.