Ministarstvo turizma nedavno je objavilo TOP 10 destinacija u Hrvatskoj koje su u prvih osam mjeseci ostvarile najveći broj dolazaka i noćenja. Ništa neočekivano (sedam ih je u Istri, na čelu s Rovinjom), osim jedne koja mi je upala u oko.
Na osmom mjestu našao se otok Vir sa milijun i 287 tisuća noćenja. Od kad pamtim, Vir je bio simbol apartmanizacije, možda najnegativniji primjer kako razvijati turističku destinaciju. Što se dogodilo (osim legalizacije objekata)?
Na Viru se sprema gradnja izdašnog hotelskog, poslovnog i kongresnog kompleksa, ali ništa od toga još nije realizirano. Turizam na Viru drže privatni iznajmljivači. Jesu li njihovi apartmani jeftiniji od ostalih na obali? Koštaju između 55 i 70 eura, znači nisu. Svoje nepoznavanje prilika na Viru odlučila sam popuniti informacijama na službenim stranicama Turističke zajednice Vira, da se kao pravi turist upoznam sa ponudom otoka.
Da sam stranac bila bih u velikoj neprilici jer stranica (osim naslova rubrika) nije prevedena niti na jedan strani jezik. Sadržaj je istovjetan službenim stranicama gradskih uprava i općina pa možete guštati surfajući po sadržaju o tvrtkama, zakonima, obavijestima za ugostitelje i iznajmljivače, projektima u tijeku i sl. O vizualnoj komponenti neću ni slova napisati, to jednostavno treba vidjeti. U uglu stranice nalazi se natpis koji vrvi ponosom „14 godina portala Vira“. Vjerojatno se od prvog dana vizualno ništa nije promijenilo. Najpopunjenija rubrika je „apartmani“, na kojoj se nalazi lista zimmer frei objekata sa dvije i tri zvjezdice. Jedini događaj koji je ponosno istaknut je koncert Halida Bešlića koji se održava u rujnu. U rubrici „plaže“ iznenadit ćete se količinom nepotrebnih informacija o klimatskim i geološkim karakteristikama terena, skinutih najvjerojatnije sa Wikipedije.
Znači, Internet nije sigurno zaslužan za milijun noćenja. Tko su ti gosti? Zašto dolaze? Tko im je rekao da Vir postoji? Kad bi mi netko odgovorio na ta pitanja, bila bih mu zahvalna.
U međuvremenu mogu samo napraviti jednu paralelu. Osim Dubrovnika, jedina destinacija iz dalmatinske regije koja je imala milijun noćenja je Vir. Dalmacija globalno bilježi rast dolazaka i noćenja no vrlo je teško naći pravi razlog zašto jer se tamo najsporije odvijaju investicije i najsporije se mijenja koncept turističke usluge. Najbolji primjer je Ultra Europe festival na kojem su svi zaradili i na kojem će svi zaraditi (ako organizator odluči i dalje u Splitu održavati elektronski festival). Pričalo se o zaradi od 15 do 20 milijuna eura, samo u vrijeme Ultre. Ali to očito nije bilo dovoljno. Upoznala sam u turskog turista koji je boravio tri dana na Ultri, a inače živi i radi u Zagrebu. Ispričao mi je da su ugostitelji na festivalu domaće goste za bočicu od pola litre vode tražili 20, a strance 40 kuna. Čak i to nije zvučalo tako dramatično, kao informacija da je konobar sa svojim kolegama prebio Britanca koji mu je dao 50 kuna za vodu i tražio ostatak. Kako nepristojno od njega, treba ga razbiti.
Ono što je najgore je što njegov lopovluk sigurno podržavaju i njegovi kolege i gazda sa svojim mentalitetom „ajmo tim Britancima skinuti gaće, imaju para“. A stvarno nije izazov krasti Britance koji na Jadranu ostavljaju 122 eura dnevno, njima smo mi zemlja trećeg svijeta. Tu se radi o dostojanstvu i imidžu kojeg ostavljamo iza sebe kao zemlja. Zbog jednog mentalno ograničenog konobara pada u vodu čitav trud ljudi koji pokušavaju postići upravo suprotno. Većinu izdataka Britanci izdvajaju na alkohol i to je poznata stvar. No, i taj pijani Englez će se jednom otrijezniti i pogledati u novčanik. A onda će svojoj ekipi predložiti: „Ma kakva Ultra, idemo mi na Vir na Halida!“