Piše: Stjepan Lović, Odvjetničko društvo Grubišić & Lović & Lalić
Iako naslov Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, koji je stupio na snagu 1. siječnja ove godine, upućuje na to da su njime propisane isključivo mjere kojima se sprječava i kažnjava neprijavljeni rad radnika, on ipak sadržava mnogo važnije odredbe koje se odnose na sve subjekte koji podugovaraju izvršenje bilo kojih radova ili usluga na području Hrvatske.
Možda zbog njegova naslova, a i zbog toga što je i prije bio zabranjen i kažnjiv svaki neprijavljeni rad, Zakon, iako je na snazi već više od sedam mjeseci, nije bio dovoljno izložen stručnoj i medijskoj kritici pa među poslovnim subjektima nije ni shvaćen kao zakon koji bi previše mogao utjecati na njihovo poslovanje. A mogao bi, i to znatno, premda za to ne postoji ni minimum njihove odgovornosti. I nema apsolutno nikakve veze s onim što se na tržištu smatra neprijavljenim radom.
Solidarnost na tuđi račun
U ovome zakonu, koji sadržava samo 24 članka, zakonodavac je, da bi regulirao neprijavljeni rad, regulirao i odnos između dva poslovna subjekta koja su u ugovornom odnosu. Pa je tako obvezu jednog subjekta za isplatu plaća svojim radnicima samo jednom zakonskom odredbom proširio i na drugi subjekt koji je s prvim subjektom u ugovornom odnosu. Zakonodavac ih naziva ‘ugovarateljem‘ i ‘podugovarateljem‘.
Zakon određuje da je ugovaratelj naručitelj usluga koji je s podugovarateljem sklopio ugovor radi izvršenja svih ili dijela radova i usluga koje se obvezao izvršiti u skladu s prethodno sklopljenim ugovorom za drugog naručitelja; podugovaratelj je pak pružatelj usluga koji je s ugovarateljem sklopio ugovor kojim se obvezuje izvršiti sve radove odnosno usluge ili dio njih, a poslodavac je radnika koji obavlja poslove radi ispunjenja tog ugovora.
Pa je tako Zakon u čl. 18. odredio da ugovaratelj solidarno odgovara za obveze koje njegov podugovaratelj ima prema svojem radniku na osnovi dospjele, a neisplaćene plaće za obavljeni rad odnosno pružene usluge. Radnik kojem podugovaratelj kao poslodavac nije na dan dospjelosti isplatio plaću ili dio nje može od ugovaratelja zahtijevati isplatu u roku od tri mjeseca nakon isteka roka u kojem je poslodavac dužan dostaviti obračun plaće koju mu je dužan isplatiti, a koji nije dostavio.
Ugovaratelj odgovara radniku do visine ugovorene plaće za obavljeni rad odnosno pružene usluge. Ugovaratelj koji je isplatio plaću radniku podugovaratelja stječe na temelju prethodno navedene osnove pravo regresa prema podugovaratelju. Ali to će pravo teško ostvariti ako podugovaratelj postane nelikvidan.
Prebacivanje odgovornosti
Iz daljnjih odredaba Zakona može se zaključiti da se ugovaratelj ne može ugovorom sklopljenim s podugovarateljem jednostavno osloboditi te odgovornosti.
Naime, čl. 19. jasno je određeno da se ugovaratelj oslobađa odgovornosti iz čl. 18. samo ako je proveo odgovarajuće radnje kako bi od svoga podugovaratelja zatražio i dobio prije početka odnosno tijekom trajanja obavljanja radova odnosno pružanja usluga popis svih radnika zaposlenih na izvršavanju ugovora o pružanju usluga između ugovaratelja i podugovaratelja, za svakog radnika identifikacijski podatak radnika, datum početka i završetka obavljanja radova i usluga te tijekom trajanja ugovora između ugovaratelja i podugovaratelja za svakog radnika najmanje jednom mjesečno dokaz o isplati plaće i doprinosa za obvezna osiguranja koja se isplaćuju na plaću za prethodni mjesec.
Jasno je da se predmetnim člancima prebacuje odgovornost sa subjekata koji ne poštuju zakonske propise na poštene poduzetnike jer im se nameće obveza nadzora svojih podugovaratelja u dijelu koji se odnosi na isplatu plaća radnicima.
Ugroženi i financijski
Dakle, ugovaratelj bi morao za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa s podugovarateljem paziti isplaćuje li on na vrijeme plaće svim radnicima koji izvršavaju radove ili usluge ugovorene s ugovarateljem. Što ako ugovoreni posao ili uslugu izvršava npr. stotinu radnika? I za sve njih ugovaratelj će biti dužan tražiti podatke, što znači da će biti prisiljen zaposliti nove radnike koji će obrađivati te podatke.
Otvaraju se i druga pitanja: Koje bi to bile odgovarajuće radnje iz čl. 19.? Što ako je podugovaratelj bio u ugovornim odnosima s više drugih ugovaratelja i radnik je za svakog od tih ugovaratelja obavljao određeni rad? Za nekoga više, za nekoga manje. Što ako je iznos ugovorenog rada manji od neisplaćene plaće radniku? Bit će zanimljivo vidjeti kako će praksa odgovoriti na neka od tih pitanja. Ali takvo zakonsko rješenje svakako je još jedna obveza na leđima poštenih poslodavaca.