Nakon uvođenja besplatnog javnog prijevoza u nekoliko gradova, bilo na pojedinim relacijama bilo za pojedine skupine građana, otvorilo se pitanje poreznih obilježja naknade koju zaposlenim radnicima poslodavac isplaćuje za podmirivanje troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s njega. Besplatan prijevoz za neke je linije uvela Velika Gorica, Zagreb za građane starije od 65 godina, Slavonski Brod, Kutina…
Nema jednoznačnog modela: u nekim je gradovima za sve korisnike, u nekima za građane s prijavljenim prebivalištem na tom području i uz prethodno pribavljene isprave. Motivi za donošenje takvih odluka također su različiti: navode se povećani prihodi od poreza na dohodak, čije stope od početka 2024. određuju lokalne jedinice; korištenje novca Europske unije, nastojanje da se utječe na problem nedostatka parkirališnog prostora, utjecaj na onečišćenje okoliša i drugi. U nekim gradovima to je projekt ograničenog trajanja, a u nekima je najavljen kao trajnija mjera.
U većini država Europske unije izdaci za dolazak na posao smatraju se privatnim rashodom fizičke osobe koju ta osoba sama financira od plaće. Hrvatska je jedna od rijetkih država članica u kojima propisi omogućavaju poslodavcu da radniku nadoknadi troškove prijevoza za dolazak na posao kao zasebni primitak uz plaću. Pravo radnika na naknadu troškova prijevoza nije uređeno Zakonom o radu kao općim propisom radnog prava, nego se uređuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i/ili ugovorom o radu. Pri tome je praksa šarolika: u nekima od tih propisa uređuje se pravo radnika na puni iznos cijene javnog prijevoza, u nekima na djelomičan iznos, a u nekim se sektorima pod određenim uvjetima naknada za prijevoz ostvaruje u iznosu određenom po prijeđenom kilometru. Čak i ako poslodavac prema tim propisima nema obvezu radniku isplaćivati naknadu prijevoza, može o tome donijeti odluku. U praksi se neoporeziva naknada za prijevoz doživljava kao dio stalnoga mjesečnog primitka.
Poticajni propisi
Propisi o porezu na dohodak u tom su dijelu poticajni i omogućavaju poslodavcu nadoknađivanje troškova prijevoza za dolazak na posao do visine cijene javnog prijevoza. To se odnosi na mjesni prijevoz za radnika koji stanuje i radi u istome mjestu i na međumjesni prijevoz za radnika koji putuje na posao iz jednoga mjesta u drugo. Ako radnik za dolazak na posao treba upotrijebiti i mjesni i međumjesni prijevoz, može mu se neoporezivo nadoknaditi ukupna cijena tih prijevoza do visine cijene mjesečne karte ili zbroja pojedinačnih prijevoznih karata. Ako na pojedinoj relaciji nema javnog prijevoza, neoporezivi iznos određuje se prema cijeni javnog prijevoza na relacijama jednake ili slične udaljenosti na kojima postoji javni prijevoz.
Većina poslodavaca isplaćuje naknadu prema cijeni mjesečnih prijevoznih karata, a ako se isplaćuje prema cijeni pojedinačnih karata, neoporezivi iznos mora odgovarati podacima koji su u evidenciji radnog vremena zabilježeni kao dani dolaska na posao. Za dane koje radnik radi od kuće nije dopušteno isplaćivati neoporezivu naknadu prijevoza.
Radnik ne treba dokazivati kupnju karte, neoporezivi iznos određuje se prema cjeniku javnog prijevoznika. Na isplatu neoporezive naknade ne utječe podatak koristi li se radnik javnim prijevozom. Mnogi radnici primaju naknadu za javni prijevoz, a na posao dolaze u vlastitoj organizaciji, osobnim automobilom, biciklom, pješice. Radnik sâm odlučuje kako će dolaziti na posao, ovisno o obiteljskim i drugim okolnostima, navikama, osobinama, vremenskim prilikama i drugim obilježjima.
Poslodavci pred izborom
U gradovima koji su uveli besplatni prijevoz, za relacije i za korisnike koji se njime mogu koristiti, prestala je mogućnost neoporezive isplate naknade prijevoza. Porezni se propisi pri određivanju neoporezivog primitka referiraju na cijenu javnog prijevoza, pa ako ta cijena iznosi nula eura, i neoporezivi primitak iznosi nula eura. Poslodavci moraju provjeriti za koje je radnike i koje relacije javni prijevoz besplatan jer se naknada koju isplaćuju tim radnicima za porezne svrhe smatra plaćom. Poslodavac je dužan na ukupni primitak obračunati i platiti doprinose iz plaće, doprinose na plaću i porez na dohodak, a isplatu te plaće iskazati u obrascu JOPPD. Iako je radnik obveznik poreza na dohodak, poslodavac je odgovoran za obračun i plaćanje poreza na dohodak i obveznih doprinosa te za njih jamči kao jamac platac. Mjera koja je dobra za građane može biti uzrok glavobolje za neke poslodavce.
Uvođenje besplatnoga javnog prijevoza može biti poticaj za izmjenu kolektivnih ugovora odnosno pravilnika o radu kojima je uređeno pravo radnika na naknadu troškova prijevoza. Poslodavci koji posegnu za tim načinom rješavanja novonastalih okolnosti moraju poštovati propisane procedure možebitnih izmjena kolektivnih ugovora, pravilnika o radu i/ili ugovora o radu kojima je određeno pravo radnika na naknadu troškova dolaska na posao.