piše: Monika Anđelić menadžerica u odjelu za EU potpore, Apsolon
Od početka prijave na natječaje za sredstva fondova EU-a nije bilo lako sastaviti dobar projekt i dobiti ih, ali otkako se počeo provoditi Zeleni plan, to postaje sve izazovniji zadatak za poduzetnike i investitore. Sada se prijave moraju uskladiti s načelom nenanošenja bitne štete za okoliš, što znači da, između ostalog, moraju pridonijeti barem jednom od šest okolišnih ciljeva
Okolišna dimenzija zauzima središnje mjesto u projektima sufinanciranima sredstvima Europske unije, a njezino fokusiranje na održivost i prelazak na klimatski neutralno i resursno učinkovito gospodarstvo postavlja poduzetnicima dodatne zahtjeve vezane uz prilagodbu projektnih prijava okolišnim zahtjevima. Termini povezani s održivosti i zelenom tranzicijom sve su poznatiji široj javnosti, no kako bi investicijske aktivnosti bile usklađene s okolišnim zahtjevima, pojedine termine potrebno je demistificirati.
Načelo DNSH
Zajedno s dugoočekivanim europskim sredstvima u sklopu sedmogodišnjega financijskog okvira 2021. – 2027. državama članicama EU-a, a posredno i investitorima, postavljeni su novi zahtjevi u različitim područjima javnih politika, uključujući one za zelenu tranziciju poduprtu reformama i ulaganjima u zelene tehnologije i kapacitete, među ostalim, biološku raznolikost, energetsku učinkovitost, obnovu zgrada i kružno gospodarstvo, uz istodoban doprinos klimatskim ciljevima Unije, poticanje održivog rasta, otvaranje radnih mjesta i očuvanje energetske sigurnosti.
Zahtjevi za zelenu tranziciju proizišli iz Europskoga zelenog plana za poduzetnike znače da svoje projektne prijave moraju uskladiti s načelom nenanošenja bitne štete (engl. do no significant harm – DNSH), što znači da specifične mjere koje se planiraju provesti u sklopu projekta moraju pridonijeti barem jednom od šest okolišnih ciljeva definiranih EU taksonomijom te ne smiju ni na koji način negativno utjecati na preostale okolišne ciljeve.
Stručnjaci s iskustvom u pripremi projekata sa zelenom komponentom mogu biti ključni u ‘ozelenjavanju‘ investicija i dokazivanju doprinosa okolišnim ciljevima. Svakom od okolišnih ciljeva može se znatno pridonijeti nizom mjera koje se odnose na građevinske i arhitektonske mjere kao što su zelena gradnja, toplinska izolacija, kao i strojarske mjere koje uključuju sustave grijanja i hlađenja (dizalice topline, kotlove na biomasu itd.), mjere za gospodarenje energijom, mjere za povećanje čiste ili klimatski neutralne mobilnosti, uvođenjem modela kružnoga gospodarstva ili mjerama za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.
Gomila dokumentacije
Pri prijavi na fondove EU-a ključno je dokazati i dokumentirati da projekt ne nanosi štetu okolišnim ciljevima odnosno da znatno pridonosi nekima od njih. Europski se natječaji za razliku od, primjerice, tzv. zelenih kredita ili drugih financijskih instrumenata objavljuju u modalitetu privremeno otvorenog poziva (krajnji rok za zaprimanje projektnih prijava unaprijed je određen, pa se ta vrsta poziva kolokvijalno naziva ‘rang-lista‘), no dodatan je izazov za poduzetnike objava natječaja prema modalitetu trajno otvorenog poziva (vrijeme za zaprimanje prijava znatno je kraće, pa se taj modalitet kolokvijalno naziva i ‘najbrži prst‘).
U oba slučaja poduzetnici u relativno kratkom roku moraju pripremiti svu projektno-tehničku dokumentaciju. To podrazumijeva dobivanje certifikata od svojih dobavljača kojima dokazuju da sirovina kojom se koriste u proizvodnji nastaje od recikliranih materijala te prikupljanje dokumentacije koja dokazuje količinu otpada ili nusproizvoda kojima se manipulira u skladu s očevidnikom o nastanku i tijeku otpada ili očevidniku nusproizvoda.
Ako nije moguće nabaviti takvu dokumentaciju, onda je potrebno barem detaljno proučiti i opisati postupak dobivanja certifikata o usklađenosti s načelima i standardima zelene gradnje (LEED, BREEAM i sl.) ili certifikata koji dokazuju da će njihovi proizvodi biti proizvedeni prema najvišim standardima u području sigurnosti i okoliša, kao što su ISO-ovi certifikati, EU Ecolabel, Prijatelj okoliša ili drugi znakovi zaštite okoliša Europske unije. Mjerodavna tijela često neće uvjetovati prilaganje sve te dokumentacije uz projektni prijedlog, ali dostavljanje dokumentacije o postojanju mjera koja dokazuje dobro upravljanje okolišem znatno će povećati izglede za dobivanje europskih sredstava.
Posao za vrsne znalce
Kad je riječ o mjerama koje se tek planiraju provesti tijekom projekta, moraju biti planirane i uključene u projektno-tehničku dokumentaciju kao što je glavni projekt ili tehnički opis namjeravanih radova, ovisno o mjeri koja se provodi. Projekt ušteda kao sastavni dio glavnog projekta treba sadržavati energetsku bilancu, uštedu energije, udio obnovljivih izvora energije, uštedu CO2 i druge ključne pokazatelje. Dodatni zahtjevi na temelju kojih se ostvaruju bodovi, što je posebno važno u modalitetu ‘rang-liste‘, odnose se na dobivanje elektroenergetske suglasnosti (EES), MINGOR-ova mišljenja/rješenja i drugih dozvola.
Uzimajući u obzir sve navedene izazove, u kontekstu prijave europskih projekata s infrastrukturnom komponentom ne iznenađuje što poduzetnike zbunjuje što, s jedne strane, u trenutku objave natječaja njihova projektno-tehnička dokumentacija mora biti iznimno dobro pripremljena i što, s druge strane, u isto vrijeme moraju predvidjeti sve mjere koje će imati neutralan ili poželjno pozitivan učinak na prilagodbu klimatskim promjenama, njihovo ublažavanje, održivu upotrebu i zaštitu vodnih i morskih resursa, prelazak na kružno gospodarstvo, sprječavanje i kontrolu onečišćenja okoliša ili zaštitu i obnovu bioraznolikosti. Iako obvezne u kontekstu dokazivanja načela DNSH-a, dodatne mjere često nisu prihvatljive za sufinanciranje, nego se njihova provedba financira vlastitim sredstvima, stoga je ključno zatražiti savjet stručnjaka o odabiru odgovarajuće mjere koja će zadovoljiti uvjete koji proizlaze iz načela DNSH, a investitoru neće stvoriti previsoke troškove provedbe.
Usklađivanje s EU taksonomijom
S obzirom na to da je nerijetko potrebno mnogo vremena da bi se dobile sve potrebne dozvole, uputno je projektno-tehničku dokumentaciju početi pripremati prije objave natječaja i odmah predvidjeti nekoliko potencijalnih mjera kojima će se postići određeni ciljevi, a nakon otvaranja natječaja revidirati ih u skladu s uputama odgovornih tijela.
Znatan doprinos svakom od okolišnih ciljeva definiran je u Uredbi 2020/852 o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (Uredba o EU taksonomiji). Člankom 9. Uredbe definirani su popis gospodarskih aktivnosti i kriteriji uspješnosti koji znatno pridonose okolišnim ciljevima. Osim proučavanja Uredbe, iako primarno osmišljena kao pomoć nacionalnim tijelima pri izradi planova za oporavak i otpornost, poduzetnicima će biti od koristi i Tehničke smjernice o primjeni načela nenanošenja bitne štete u sklopu Uredbe o Mehanizmu za oporavak i otpornost koje je osmislila Europska komisija.
Komisija je također osmislila koristan alat koji poduzetnicima može olakšati tumačenje zakonske regulative kao što su EU Taxonomy Compass (Europa.eu), koji pruža prikaz sektora u kojima poduzetnici djeluju, standarda za usklađivanje s kriterijima nenanošenja bitne štete i kriterijima za znatan doprinos okolišnim ciljevima. Popis gospodarskih djelatnosti većinom se temelji na nomenklaturi NACE.
Ovisno o djelatnosti
Taksonomijom nisu pokrivene sve gospodarske djelatnosti, nego su prioritet oni sektori koji mogu najviše pridonijeti okolišnim ciljevima. Koje mjere treba provesti da bi se poštovalo načelo DNSH, ovisi o djelatnosti ulaganja. Postoje djelatnosti koje se mogu posve uskladiti s EU-om i prijelazne djelatnosti (engl. transitional activities), koje su već niskougljične, pa se za njihov prelazak na klimatski neutralnu energiju smatra da znatno pridonose ublažavanju klimatskih promjena ako su primarno njihove emisije stakleničkih plinova znatno niže od prosjeka sektora ili industrije. Omogućujuće djelatnosti (engl. enabling activities) one su koje izravno omogućuju da druge djelatnosti znatno pridonesu jednom okolišnom cilju ili više njih.
U razvoju strategije korištenja sredstava EU-a i razrade mjera koje pridonose načelima DNSH u skladu s EU taksonomijom često su potrebna specijalizirana znanja koja ovise o specifičnom slučaju i poduzetniku, zato je svakako najsigurnija i dugoročno najisplativija opcija zatražiti pomoć stručnjaka. Objašnjenja povezana s EU taksonomijom mogu se pronaći i na FAQ-u (Europa.eu) te u EK-ovu priručniku ‘EU Taxonomy User Guide‘.
Korisno na dugi rok
U kontekstu budućih investicija EU taksonomija postaje glavni alat za planiranje i usklađivanje investicija s načelima održivosti, ali i važan alat za stjecanje prava na bespovratna sredstva, ostvarivanje povoljnijega kreditiranja za poduzetnike te, na kraju, glavni alat za regulativno izvještavanje o ESG-u. Razvojne banke imaju ključnu ulogu u poticanju zelenih investicija te odobravanju i provedbi financijskih instrumenata kojima su mogući izravno kreditiranje, subvencioniranje kamatnih stopa, izdavanje jamstava za investicijske kredite i ulaganje u nove instrumente vlasničkog i kvazivlasničkog financiranja.
Iako izvještavanje o ESG-u obuhvaća šire teme izvještavanja od onih povezanih s okolišem, okolišni standardi u okružju izvještavanja o ESG-u ključni su za doprinos zelenoj tranziciji i održivom poslovanju. Corporate Sustainability Reporting Directive (CSRD) donosi obvezu izvještavanja o učincima aktivnosti poduzeća na okoliš i društvo te rizicima održivosti kojima mogu biti izloženi. Već će 2026. godine za 2025. svi veliki poduzetnici (20 milijuna eura aktive, 40 milijuna eura prihoda, 250 zaposlenih) biti obveznici izvještavanja prema CSRD-u, a sva mala i srednja poduzeća čije su dionice uvrštene na burzu ta obveza očekuje 2027. za godinu prije.
Iako u ovom trenutku za poduzetnike znatno administrativno opterećenje, usklađivanje investicija sa zelenim načelima izuzev dobivanja financijskih sredstava prema povoljnijim uvjetima donosi i niz dodatnih vrijednosti za poduzetnike. Neke su od njih otvaranje novih poslovnih prilika razvojem održivih procesa, proizvoda i usluga te korporativni ugled i strateška konkurentska prednost, stoga su usklađivanje vlastitog poslovanja sa svim okolišnim standardima i njegova prilagodba te pravodobna provedba specifičnih mjera ključni za dugoročan uspjeh na tržištu i iskorištavanje svih prilika koje se poduzetnicima vraćaju zelenim investicijama.