Što i kako
StoryEditor

IT tvrtke: Kako osigurati dugoročno održivo i profitabilno financiranje

24. Travanj 2024.
pišu: Andrija Garofulić partner, Financijsko savjetovanje, Mazars Lordan Hristov supervizor, Financijsko savjetovanje, Mazars

Financijska tržišta nude široki spektar mogućnosti od kojih je svaka strukturirana prema fazi razvoja poduzeća, vrsti proizvoda, stabilnosti, motivaciji ključnih zaposlenika, potencijalu poslovnog modela te konkurenciji. Stoga bi IT tvrtke trebale planirati izvore i oblike financiranja prema pojedinom razdoblju razvoja umjesto da poslovanje prilagođavaju željenom obliku ulaganja

Osnivanje i rast poduzeća zahtijevaju ne samo inovativnu ideju i snažnu poslovnu strategiju već i strateški pristup financiranju koji će omogućiti stabilnu osnovu za postizanje punog potencijala, što je posebno važno u sferi IT industrije, koju karakteriziraju brze promjene trendova, stoga postaje nužno biti poslovno i financijski agilan. Međutim, poduzetnici trebaju biti svjesni kako nije isključivo pitanje najboljeg trenutka i izbora strukture financiranja, nego i dostupnosti s obzirom na sposobnost kompanije da uvjeri investitora u povrat uloženog novca uvećanoga za zahtijevani prinos, što podrazumijeva pripremu kako poduzeća tako i samog poduzetnika.

Od izvora financiranja poduzetnici, a pogotovo oni u IT-u, nominalno na raspolaganju imaju široku paletu mogućnosti, od vlastitih sredstava i potpore obitelji, ulaganja venture-kapitala i novca iz programa fondova EU-a, tradicionalnih bankovnih kredita pa sve do investicija fondova rizičnoga kapitala (private equity). U biti, izbor najbolje strukture financiranja zahtijeva više od pukog razumijevanja financijskih instrumenata – temelji se na razumijevanju trenutačne pozicije biznisa (stabilnosti poslovanja, tržišta, faze razvoja i potencijala rasta) te izvedivosti poslovnog plana za čije se potrebe prikuplja kapital (što namjeravamo napraviti s prikupljenim novcem i koliki je rizik povezan s onime što planiramo dalje).

Osobno se brzo potroši

Prvi koraci u većini poduzetničkih pothvata podrazumijevaju ulaganje vlastitih sredstava i/ili potporu obitelji i prijatelja, radi se iz ‘garaža‘, a tim se sastoji od originalnih entuzijasta čije se ideje mogu, ali i ne moraju materijalizirati. Ta faza najbolji je primjer situacije​ u kojoj velik rizik donosi veliku nagradu (high risk, high reward) i u pravilu nije definirana ijednom vrstom osnivačkog ugovora, nego dogovorom osnivača, prvih zaposlenika, članova obitelji itd. prema načelu: ‘Vratit ću ti, majke mi!‘ U toj fazi svakako ne treba zaboraviti i državne poticaje za osnivanje poduzeća ili samozapošljavanje (uključujući savjetodavnu pomoć), koji mogu biti važan oslonac za sve koji se prvi put upuštaju u poduzetničke vode. O kojoj je god kombinaciji ‘majke mi‘-sredstava i/ili državnih poticaja riječ, vrlo se brzo iscrpe, stoga treba vrlo rano početi razmišljati o sljedećim fazama rasta, odnosno o tome odakle dolazi sljedeći euro za daljnji razvoj poslovanja. U tom kontekstu jedan od logičnih sljedećih koraka svakako mogu biti programi business acceleratora i razni oblici seed financiranja koji su usmjereni na sustavnu pomoć poduzetnicima početnicima. Uz novac (koji se najčešće plaća manjim udjelom u kapitalu društva), programi ubrzavanja poslovanja često omogućuju poslovnu infrastrukturu (primjerice urede i internet) i razne programe izobrazbe, predavanja te pristup širokoj mreži poslovnih kontakata, sve u sklopu pripreme za sljedeće runde financiranja profesionalnih investitora, bilo venture capital (VC) bilo private equity (PE) fondova. Jedna od velikih zapreka te vrste financiranja je pu o više zainteresiranih startupova nego dostupnih sredstva.

Prihodi, ljudi i ideje

U kontekstu privlačenja VC investicija jedan od ključnih pokazatelja održivosti poslovanja i potencijala za skaliranje poslovnog modela (posebice za SaaS poduzeća) termin je godišnjih ponavljajućih prihoda (ARR). Razina ponavljajućih prihoda koju bi pojedini VC fond smatrao atraktivnom u pravilu varira ovisno o nekoliko čimbenika, uključujući nišu IT industrije, tržišne uvjete te potencijal rasta, međutim kao dobar orijentir može poslužiti informacija kako u najranijim fazama razvoja VC fondovi uglavnom traže ARR od pola milijuna do milijun eura (u kasnijim fazama i iznad milijun eura) te očekuju njegov godišnji rast od 15 do 25 posto. Jednako je tako često važan ponder u investicijskim odlukama VC fonda i ljudski faktor, odnosno osnivački tim i njihova vizija. VC investitori traže osnivače koji su ne samo stručnjaci u svojem području nego i oni koji mogu inspirirati, voditi svoje timove kroz izazove i jasno artikulirati viziju budućnosti.

Od platformi ili države

Iako u Hrvatskoj i dalje zanemariv postotak u ukupnoj strukturi transakcija, vrlo dobra i sve popularnija alternativa ulaganjima venture-kapitala može se realizirati u obliku prikupljanja kapitala izravno od maloprodajnih investitora za financiranje inovativnih koncepata s pomoću specijaliziranih digitalnih platformi (npr. Kickstartera, Crowdcubea), odnosno crowdfundinga.

Izbor najbolje strukture financiranja zahtijeva više od pukog razumijevanja financijskih instrumenata – temelji se na razumijevanju trenutačne pozicije biznisa (stabilnosti poslovanja, tržišta, faze razvoja i potencijala rasta) i izvedivosti poslovnog plana za čije se potrebe prikuplja kapital

U fazi razvoja u kojoj se poduzeće tek tržišno etablira ostvarenim prihodima i odnosima s kupcima, zbog čega još nema razinu kolaterala ili novčane tokove koji bi sugerirali financijsku održivost nužnu za prikupljanje tradicionalnih izvora financiranja, državno subvencionirani programi (npr. Zakon o poticanju ulaganja) i programi financirani iz fondova EU-a mogu biti važan oslonac u daljnjem razvoja poduzeća. Posebno su važni jer su usmjereni na financiranje novih zapošljavanja i projekte fokusirane na inovacije i održivi ekonomski rast. Potpore mogu biti odobrene u različitim oblicima, od nepovratnih sredstava, zajmova sa subvencioniranom (nižom) kamatnom stopom te pristupa mrežama, znanju i tržištima diljem Europske unije.

Iako prijava i kvalificiranje za državne programe subvencioniranja te posebice za sredstva iz fondova EU-a često podrazumijevaju zahtjevan i dugotrajan postupak, iznosi potpora imaju potencijal znatno pridonijeti financijskoj stabilnosti i razvojnoj perspektivi poduzeća (između ostalog, u formi diverzifikacije izvora financiranja).

Što je mezzanine

U strateškom planiranju financiranja poduzeća ne treba zanemariti ni tradicionalne izvore financiranja – banke. One u pravilu nisu sklone financiranju IT projekata jer poduzeća u industriji uglavnom ne posjeduju imovinu koja može poslužiti kao zalog. Međutim, kad je riječ o poduzećima s diverzificiranom bazom klijenata, stabilnim prihodima i održivom razinom profitabilnosti, bankari će znati vrednovati i prihvatiti kvalitetne dugoročne projekte/ulaganja bez obzira na industriju. Zbog nesklonosti banaka da financiraju IT projekte dugoročnim kreditom mezzanine-ulaganje važna je izvedenica. Mezzanine je u osnovi hibridni instrument koji ima elemente i duga i kapitala te je rizičnijeg profila u odnosu na bankovni kredit. Elementi duga ogledaju se u tome što, osim ako nije ugovoren equity kicker, investitor ne ulazi u vlasničku strukturu društva, no u likvidacijskom procesu podređen je ostalim vjerovnicima, stoga su zahtijevani prinosi veći. Mezzanine je većinom primjenjiv za poduzeća koja imaju stabilne novčane tokove, ali još nemaju dovoljno jaku bilancu i RDG da zadovolje stroge bankovne zahtjeve financiranja (iako često i mezzanine-ulagači zahtijevaju konkretne kolaterale). U IT industriji korištenje mezzanine-financiranja najčešće je povezano s financiranjem akvizicija drugih IT kompanija.

Za širenje i ulaganje

Private equity-fondovi danas zauzimaju sve važniju ulogu u svjetskom gospodarstvu zbog svoje uloge u financiranju poduzeća u kasnijim fazama rasta, pri čemu osiguravaju kapital potreban za širenje na nova tržišta, ulaganja u nove tehnologije i dodatne kapacitete te potencijalno akvizicije drugih kompanija. U osnovi, različiti PE fondovi imaju različite investicijske modele/strategije iako primarno preuzimaju većinski udio vlasničkoga kapitala kompanija u koje ulažu ili se pak, ako preuzimaju manjinski udjel, ugovorno štite da se bez njihova odobrenja ne mogu donositi strateške odluke o poslovanju. Uz kapitalna sredstva koja ulažu nude važnu ekspertizu u upravljanju poduzećima koju planiraju primijeniti usko surađujući s njihovim menadžmentom kako bi osigurali dugoročan rast i razvoj poslovanja poduzeća.

Ipak, pri razmatranju partnerstva s PE fondovima trebalo bi detaljno analizirati i preispitati investicijske kriterije prema kojima fond ulaže u neko poduzeće kao što su očekivani stupanj kontrole odnosno način operativne suradnje s fondom nakon investicije, očekivani povrat ulaganja te uobičajeni vremenski horizont pri izlasku iz investicije. Također je bitno napomenuti da privlačenje PE investicija podrazumijeva temeljitu pripremu – i poslovanja i osobnu pripremu poduzetnika – jer takva partnerstva mogu imati snažan transformacijski učinak na poduzeća.

Strategija izlaska

Posljednja etapa razvojnog ciklusa poduzeća često podrazumijeva strategiju izlaska prodajom vlasničkih udjela strateškim kupcima, bilo horizontalno (drugom poduzeću iz iste industrije) bilo vertikalno (komplementarno poduzeće u istome proizvodnom procesu), ili prodajom vlasničkih udjela na burzi javnom ponudom dionica (IPO). Izlazak iz vlasništva velika je prilika za osnivače i investitore da realiziraju vrijednost stvorenu tijekom godina rasta i razvoja poduzeća te nije samo kruna dugogodišnjeg truda i inovacija nego i ključan trenutak koji može definirati dugoročnu budućnost poduzeća. Kao i svi prije elaborirani postupci prikupljanja kapitala, uspješna strategija izlaska zahtijeva temeljitu pripremu poslovanja poduzeća, ali i razumijevanje vlastite motivacije poduzetnika i motivacije potencijalnih investitora/kupaca kako bi se provelo tržišno utemeljeno vrednovanje poduzeća i napravila struktura transakcije koja će maksimirati vrijednost za sve uključene strane.

Tako se, na primjer, kao odlična praksa pripreme poduzeća u IT industriji za izlazak pokazalo uspostavljanje ESOP-a (engl. employee stock option plan) zato što je zadržavanje ključnih zaposlenika jedan od najvažnijih aspekata dugoročno održivog i profitabilnog poslovnog modela. S druge strane, javna ponuda dionica na burzi (IPO), rezervirana je prije svega za najveće IT kompanije, one koje imaju velik regionalni ili globalni doseg uz potencijal vrlo visokih stopa rasta. Iako je vrlo zahtjevan proces u smislu transparentnosti, burzovnih zahtjeva te direktiva burzi o upravljanju poduzećem, IPO je sjajna prilika za uključivanje zaposlenika, retail-javnosti i velikih institucionalnih investitora u poslovanje koja omogućava prikupljanje velikih iznosa kapitala za daljnji rast i razvoj. 

15. lipanj 2024 11:27