EK je u veljači predstavila Omnibus mjere za pojednostavnjenje, vremensko rasterećenje i optimizaciju izvještavanja o održivosti
Piše: Zrinka Bratić, izvršna direktorica Hrvatske revizorske komore
Direktiva CSRD označila je povijesni zaokret u korporativnom izvještavanju, ali i dodatno proširenje uloge revizora. No već u prvoj godini provedbe pokazalo se da su opseg zahtjeva i rok preambiciozno postavljeni, osobito za male i srednje poduzetnike. Kao odgovor, Europska komisija je u veljači 2025. predstavila paket mjera Omnibus radi pojednostavnjenja, vremenskog rasterećenja obveznika i optimizacije procesa izvještavanja o održivosti. Te promjene ne treba promatrati kao korak unatrag, već u kontekstu stvaranja preduvjeta za realnije, učinkovitije i strateški smislenije uvođenje održivosti.
Za revizijsku profesiju to znači nastavak procesa učenja kako bi se revizori upoznali s nadolazećim izmjenama, prilagodbu metodologije, ali i aktivno sudjelovanje u oblikovanju smjernica provjere izvještaja o održivosti te usmjeravanje već izgrađenih kapaciteta u kvalitetno obavljanje postojećih angažmana uza strateško promišljanje o dugoročnoj ulozi održivosti koja se nastavlja razvijati.
Odgode i novi pragovi
Omnibus uvodi odgodu obveza za tzv. drugi i treći val obveznika, a istodobno se povećavaju pragovi za utvrđivanje obveznika na velika društva s više od tisuću zaposlenih, čime se obuhvat obveznika izvještavanja smanjuje za oko 80 posto. Za revizorska društva to znači da će broj angažmana za 2025. biti znatno manji od planiranog, pri čemu se očekuje usmjeravanje fokusa na subjekte s najvećim utjecajem, što podrazumijeva veću složenost provjere i višu razinu profesionalnog rizika.
Budući da se prihvaćanje i provedba predloženih mjera, uključujući izmjene obuhvata obveznika, očekuju tijekom 2025., otvara se pitanje pravodobnog imenovanja revizora za provjeru izvještaja o održivosti. Prema propisima koji su na snazi, 2025. prijelazno je razdoblje u kojem se prvi put primjenjuje obveza ranijeg imenovanja revizora, s krajnjim rokom 30. rujna 2025., koji vrijedi za izvještaje o održivosti za 2025., ali i za 2026. Usporedi li se taj rok s predviđenim tempom usvajanja i prenošenja mjera iz paketa Omnibus II u nacionalno zakonodavstvo, moguća je pravna i operativna neusklađenost jer neki subjekti možda još neće moći sa sigurnošću utvrditi hoće li biti obveznici iako će već morati imenovati revizora.
Standardi provjere izvještaja
Jedna od promjena odustajanje je od razmatranja prijelaza s ograničenog na razumno uvjerenje o provjeri izvještaja o održivosti, kao i izostanak usvajanja jedinstvenoga europskog standarda provjere izvještaja o održivosti, za koji se očekivalo da će se temeljiti na međunarodnom standardu za angažmane provjere održivosti (ISSA 5000) koji je prihvatio IFAC. Umjesto toga Europska komisija izdat će smjernicu koja će omogućiti veću fleksibilnost u metodologiji provjere unutar zemalja članica.
Iako to otvara pitanje ujednačenosti metodologije provjere izvještaja o održivosti na razini zemalja članica, revizijska profesija u Hrvatskoj ima prostor razviti vlastite dobre prakse, a smjernicama i uputama Hrvatske revizorske komore uskladiti se na nacionalnoj razini. Zakon o računovodstvu već sada propisuje primjenu MSIU-a 3000 (izmijenjenog), čime se osigurava primjena relevantnoga profesionalnog standarda koji će se nastaviti primjenjivati uza smjernicu Europske komisije i nakon njezina donošenja.
Hrvatska revizorska komora izdala je Uputu o izvještaju o provjeri izvještaja o održivosti u kojoj se daje ilustrativni primjer strukture i sadržaja izvještaja revizora s izražavanjem ograničenog uvjerenja o provjeri izvještaja o održivosti, koja osim revizorima može poslužiti i obveznicima kako bi se upoznali sa sadržajem izvješća koje mogu očekivati od revizora.
Više jasnoće i odgovornosti
Omnibus donosi i pojednostavnjenja u primjeni ESRS-a, uključujući smanjenje broja obveznih pokazatelja, veći naglasak na kvantitativne podatke, jasnije razlikovanje između obveznog i dobrovoljnog dijela te dodatna pojašnjenja u vezi s primjenom načela dvostruke materijalnosti, ali i izostanak sektorskih standarda. Cilj je osigurati veću jasnoću, konzistentnost i usklađenost sa zakonodavnim okvirom EU-a te globalnim standardima.
Poduzećima se tako daje više slobode, ali se istodobno traži dublje razumijevanje vlastita poslovanja i ESRS-a te veća odgovornost u odlučivanju što će objaviti. Revizori će imati ključnu ulogu u ocjeni primjerenosti tih odluka, što znači da će profesionalni skepticizam, razumijevanje konteksta i dokumentiranje stručnih prosudbi postati još važniji. Izazov nije manji, već je samo drugačije definiran.
Novi fokus
Za obveznike izvještavanja nove izmjene znače rasterećenje u smislu količine i opsega informacija o kojima je potrebno izvještavati, ali ne i povlačenje iz održivosti. Tržište, investitori i regulatori i dalje očekuju vjerodostojne informacije o utjecajima i strategijama. U tom se kontekstu odgovornost i uloga revizora ne smanjuje te je neizostavna u osiguravanju pouzdanosti informacija o održivosti, neovisno o vrsti uvjerenja.
Revizorska društva koja su već investirala u izgradnju kapaciteta sada trebaju prepoznati novu dinamiku kao priliku za specijalizaciju, konsolidaciju znanja i pozicioniranje na tržištu, koje će se možda sporije širiti, ali će tražiti veću kvalitetu i stručnost. Za revizijsku profesiju to znači usmjeravanje kompetencija na učinak, sposobnost prepoznavanja značajnog utjecaja, učinkovito upravljanje rizikom i pružanje uvjerenja koje ima dublju vrijednost i širi utjecaj.
Poticaj profesionalizaciji
Promjene koje donosi paket Omnibus možda usporavaju inicijalnu dinamiku širenja održivosti, ali stvaraju temelje za stabilniji, učinkovitiji i tržišno relevantniji sustav izvještavanja. Umjesto širine uvodi se dublje promišljanje i fokus na utjecaj, pri čemu će prihvaćanje temeljnih etičkih vrijednosti poslovanja biti ključan čimbenik koji razlikuje uspješne poduzetnike posvećene održivom razvoju od onih usmjerenih na ispunjavanje zakonskih propisa.
Izazova će i dalje biti, ali upravo njihovo prepoznavanje i konstruktivno adresiranje razlikuju formalno ispunjavanje zahtjeva od stvarnoga, strateškog pristupa održivosti. U vremenu globalne neizvjesnosti i sve veće regulativne i tržišne složenosti revizori unose jasnoću, dosljednost i povjerenje, a to su vrijednosti koje su temelj za stabilnost i održiv napredak.