Je li potrebno odluke o istražnom zatvoru donositi kao na tekućoj vrpci?

pišu: Gordana Grubeša, Tomislav Vuić, Grubeša i partneri

Trend jačanja represivnoga državnog aparata prisutan je u svijetu, a ni Hrvatska ne zaostaje. Povećava se broj zatvorenih osoba pa su neki naši zatvori popunjeni gotovo 200 posto, a na razini sustava popunjenost je 124 posto. U 2024. su 16.803 osobe boravile u zatvorima (broj stanovnika u Jastrebarskom ili Županji), 2370 više nego prethodne godine. U zatvorima nam nedostaje barem tisuću mjesta. Pučka pravobraniteljica govori o neljudskim uvjetima, neki i o grubom kršenju ljudskih prava. U Vladi i Ministarstvu svjesni su ozbiljnosti problema.

Zatvor nije mjesto gdje je lako raditi, još manje boraviti i sigurno ondje ne želite biti. Unatoč svih mjera, pa i njihova pooštravanja, broj kaznenih djela ne opada, nekih i raste. Možete reći pa što, to su kriminalci, ali problem je ozbiljan i protiv njega se apsolutno trebamo boriti, kao i protiv počinjenja kaznenih djela. Pitanja su zašto se broj povećava, koji je način prevencije zaista najefikasniji i kamo to vodi. Je li jedino rješenje gradnja više novih kaznionica i proširenje postojećih kako se najavljuje, uza zadovoljstvo što imamo najveći broj pravosudnih policajaca od osamostaljenja u državi sa sve manjim brojem ljudi. Policija dobro radi svoj posao, ali postavlja se pitanje mogu li se stvari i drugačije, racionalnije organizirati. Primjerice, zbog čega osobe osuđene do godinu dana ne bi bile zatvorene kod kuće s elektroničkim nadzorom, narukvicom, kuhale, grijale se i hladile o svom trošku?