Kada nabavljati plin i struju: Kupuj ili prodaj kada možeš, a ne kada moraš

Trenutna energetska kriza zbog koje su mnogim poduzećima računi za električnu energiju i prirodni plin otišli ‘u nebo‘ pokazala koliko su domaće, ali i strane kompanije podložne rizicima ako se njima ne upravlja pravilno. Jedan od tih rizika jest i kupovanje burzovnih roba – energenata, sirovina, žitarica – koje nerijetko može ozbiljno ugroziti poslovanje, pa i odvesti tvrtku u bankrot.

Posebno su na udaru proizvodne tvrtke čiji je udio energije u ukupnim troškovima veći nego u neproizvodnim tvrtkama, a time, dakako, raste i cijena finalnih proizvoda te pritisak na potrošački džep. Da velik broj tvrtki u Hrvatskoj i dalje kupuje struju i plin na tradicionalan način, ‘kao da kupuju hranu za kantinu‘, ukazuje dr. sc. Darko Dvornik, energetski stručnjak i konzultant s bogatim iskustvom.

– To funkcionira tako da prije isteka postojećeg ugovora o opskrbi raspišu natječaj ili zatraže ponude. Ako je u tom trenutku zbog burzovnih kretanja cijena plina ili struje jako visoka, kao što je primjerice u ovom razdoblju kada je desetak puta veća, onda su u velikom problemu. Ako je neka tvrtka plaćala prirodni plin milijun kuna na godišnjoj razini, po cijenama od prije par tjedana, za istu količinu platili bi oko 15 milijuna kuna, a po trenutnim cijenama nešto ispod 10 milijuna kuna. Električna energija koja se prijašnjih godina kretala prosječno oko 50-60 EUR/MWh je u jednom trenutku u kolovozu ove godine bila i po 1000 EUR/MWh. Ima tvrtki kod kojih preko 95 posto troškova otpada na troškove nabave prirodnog plina i/ili električne energije – objašnjava Dvornik koji je pet godina vodio Montcogim Plinaru u Svetoj Nedelji pa mu je dobro poznato što znači upravljati takvim rizicima.

Svibanj i lipanj ključni

Na pitanje kada je poduzetnicima najbolje planirati i kupovati burzovne robe Dvornik upozorava da ne treba čekati zadnji čas.

– To sigurno nije mjesec ili dva prije isteka postojećeg ugovora zato jer ste izloženi isključivo nečemu s čime ne možete upravljati, a to je sreća. U tom trenutku kada kupujete cijena može biti izrazito niska, pa biste mogli pomisliti da ste izvrstan menadžer. Može biti i ekstremno visoka i volatilna, pa onda imate situaciju u kojima tražite razloge kako to opravdati jer su, naravno, drugi krivi – kaže Dvornik.

Praksa je pokazala da je pirodni plin najpovoljnije kupovati u travnju, svibnju i lipnju za sljedeću godinu jer je potražnja mala, a mogu se zakupiti i godišnji zakupi transportskih kapaciteta, koji su, ističe Dvornik, ujedno i najjeftiniji. Kod električne energije je slična situacija – u svibnju i lipnju je manja potražnja, a i akumulacije u hidroelektranama su još pune od prethodne jeseni i zime.

– Zna biti dobra i kasnija jesen za kupnju struje, no takve stvari treba pomno pratiti, jako puno je faktora koji utječu na ponudu i potražnju. U ljetnim mjesecima je, na primjer, velika potrošnja struje zbog hlađenja, a zimi zbog grijanja što utječe na ponudu i potražnju. Kod plina je zima udarna jer se oko dvije trećine plina troši na grijanje, a ostalo troši industrija. Kod plina je zanimljivo da nabavna količina nema toliki utjecaj na cijenu. Dosta poduzetnika misli da će dobiti bolju cijenu kada povećaju kapacitete i potrošnju.

Veliki utjecaj na cijenu energije ima profil potrošnje i period kada ga trebate. Ako trošite energente u mjesecima kada je velika ponuda, u normalnim okolnostima trebali bi dobiti najbolju trenutnu cijenu. Ako kupujete baznu energiju, odnosno fiksne količine, što znači da ćete ono što ste ugovorili sigurno preuzeti i platiti, onda bi cijena trebala biti povoljnija – objašnjava Dvornik.

Bez panike i pohlepe

Kretanje cijena na burzama ovisi o brojnim fundamentalnim faktorima vezanim uz svaku pojedinu robu, objašnjava Robert Jurišić, direktor tvrtke S-Grain BI za posredovanje u trgovini, posebno poljoprivrednom burzovnom robom.

– To su proizvodnja, ponuda i potražnja, ali i eksternim faktorima poput makroekonomije, forexa, geopolitike i kupovine fondova. U takvim okolnostima izuzetno je važno cijene i kretanje cijena pratiti kontinuirano i svakodnevno, a svoju strategiju upravljanja rizikom prilagođavati sukladno promjenama u okruženju koje se događaju, posebno ako se trgovanje na burzama koristi kao hedging, a ne kao špekulacija – smatra Jurišić i dodaje da je od svega možda najvažnije ne izlagati se nepotrebnim rizicima kao što su panika i pohlepa.

– Trebamo razlikovati trgovanje robom na burzama, gdje se trguje futuresima i/ili opcijama te trgovanje fizičkom robom. Osnovni moto jest kupuj/prodaj robu kada možeš, a ne kada moraš. Kupovina burzovnih roba je proces koji kontinuirano traje, a trenutak kupovine ovisi između ostalog o sklonosti ka riziku onog koji kupuje, koliko je pojedina roba važna za poslovanje, koji je njezin udio u ukupnim troškovima te strategiji upravljanja rizikom – objašnjava Jurišić.

Poznato je da cijena plina prati i ‘kasni‘ za cijenom nafte, dodaje Dvornik, a cijena plina utječe i na cijenu struje jer se struja jednim dijelom proizvodi iz plinskih elektrana. Takvim bi se analizama trebali sustavno baviti opskrbljivači i trgovci energijom.

– Informacije kada su remonti pojedinih dobavnih pravaca za transport plina vrlo je važna u predviđanju ponude i potražnje. Kod električne energije u našoj regiji koja je neto uvoznik veliki je faktor je li godina bila kišna, odnosno koliko je bilo padalina, ima li velikih temperaturnih oscilacija, kakvi su planovi remonta elektrana i interkonekcija. Otprilike svakih sedam godina javljaju se ciklički periodi suše što dovodi do manjka proizvodnje u hidroelektranama čiji su troškovi proizvodnje električne energije jako niski – pojašnjava Dvornik.

Financijske kazne

Prilikom kupovanja energenata i robe poduzetnici moraju biti svjesni da ih mogu dočekati i financijski penali. Na primjer, na ugovorene količine plina kupci (poduzetnici) mogu potrošiti 20 posto više ili manje količine, a sve što se preuzme više od toga, uz cijenu plina plaća se i ugovorena financijska kazna. Ako je ugovorena veća fleksibilnost, veća je i cijena kazne. Međutim, Dvornik ističe da postoje situacije i kada ta fleksibilnost može biti i prilika, pa se čak i isplati platiti financijske kazne, izaći iz ugovora te kupiti robu po trenutnim, nižim cijenama na tržištu.

– Primjerice, prije nekoliko godina kada smo u tvrtki kupili godišnje količine plina, a cijena je padala od siječnja na dalje, brzo smo reagirali i smanjili smo nabavne količine do granica tolerancije predviđene ugovorom da ne bi kojim slučajem platili financijsku kaznu postojećem dobavljaču, dok smo ostatak kupovali na trenutnom tržištu koje je imalo nižu cijenu. Na većim količinama to zaista može biti velika suma novaca – pojašnajva Dvornik.

Još jedna prijetnja poduzetnicima je i situacija u kojoj opskrbljivači pokušaju prebaciti sav rizik volatilnosti cijena na kupce, odnosno poduzetnike.

– Najbolji primjer jest kada opskrbljivač poduzetniku nudi fiksnu cijenu struje ili plina, ali paralelno u općim uvjetima, koji su sastavni dio ugovora, to ipak dodatno ‘razradi‘ na način da cijenu ipak mogu korigirati u slučaju poskupljenja. To nije fer, ali ima takvih slučajeva. Opskrbljivač ima namjeru dodatno zaraditi pa se ‘kocka‘, jer ne kupuje energiju u trenutku sklapanja ugovora s kupcem nego još čeka da cijena na burzi možda padne sve do trenutka početka isporuke, što njemu daje mogućnost dodatne zarade ako nabavi plin ili električnu energiju za tog kupca.

U slučaju da se cijena po kojoj opskrbljivač nabavlja značajnije povisi, takav opskrbljivač može raskinuti ugovor s kupcem često bez financijskog obeštećenja kupca, pa ostavlja kupca u nezavidnoj situaciji jer mora kupiti energiju na tržištu koje je sad skuplje. Uza sve to neki poduzetnici vrlo nesmotreno pristaju na neke ne baš transparentne ugovorne klauzule kako bi dobili par postotaka nižu ponudu, što na kraju rezultira da prođu puno skuplje, a često su vezani financijskim penalima ako žele izaći iz ugovornog odnosa – objašnjava Dvornik.

Ne treba čekati istek ugovora

Jasno je da su domaći poduzetnici u proteklih godinu dana shvatili da su prošla vremena jeftinih cijena energije, ističe Dvornik, te su postali svjesni da kretanja na svjetskim tržištima itekako mogu utjecati na cijene nabave energije u Hrvatskoj.

Jedan od glavnih problema zbog kojega u tvrtkama dolazi do neadekvatnog upravljanja rizicima i kupovanja burzovnih roba krije se u nedostatku upravljačkih odgovornosti. Dvornik navodi primjer lakog kockanja kada novac nije vlastiti kod Gradske plinare Zagreb.

– Problem je u tome što se kod nekih tvrtki takve odluke ne donose na temelju stručnih procjena i kalkulacija s različitim scenarijima, već time da im bolje izgleda niža cijena u ugovoru nego veća. Pitanje je što ako za godinu dana cijene energije budu značajno niže od trenutnih, a tvrtka i dalje plaća enormno skupu nabavu još narednih godina zbog sklopljenog dugogodišnjeg ugovora – pita se Dvornik.

Ističe, pak, da je u pozadini cijelog tog procesa i neizostavlja ljudska psihologija te misaone ili kognitivne pogreške u odlučivanju. A upravo su ovakva neizvjesna i krizna vremena plodno tlo za takve pogreške.

– Za poduzetnike koji imaju značajne količine i troškove nabave plina ili električne energije moj je savjet da ne čekaju istek ugovora da bi započeli proces nabave. Potrebno je da imaju nekoga tko će redovito pratiti cijene na tržištu i biti u kontinuiranom kontaktu s korektnim opskrbljivačem ili trgovcem. I na kraju, bitno je da imaju uspješnog i pouzdanog opskrbljivača-partnera koji će im isporučiti energiju po ugovorenoj cijeni bez obzira što su možda cijene na burzama višestruko veće – savjetuje Dvornik.

U ljudskoj je prirodi da podsvjesno teži kupovini robe kada ona dosegne apsolutni minimum, odnosno da je proda kada dosegne apsolutni maksimum. To najčešće dovodi do propuštenih prilika za kupnju i prodaju. Zato je preporuka da se racio stavi ispred svega te da se napravi plan koji će odgovarati kulturi sklonosti riziku pojedine kompanije – zaključuje Jurišić.