Kako sada podržati vlastite zaposlenike: Tri perspektive koje mogu učiniti razliku

Ako je 2020. cijeli svijet naučila stvarnom osjećaju neimanja kontrole kroz COVID-19, našem je okruženju kroz prirodne katastrofe nametnula dodatnu nastavu. Ne usudim se govoriti o onome što najviše pogođeni ovim nedaćama trenutno proživljavaju, no usudim se znati da svi zajedno proživljavamo teške trenutke koji utječu na sve naše životne aktivnosti.

Često govorimo o kompetencijama koje bi dobar korporativni lider trebao imati. Moramo se zapitati koje su one najvažnije u ovakvim trenucima kada život i posao idu dalje, a misao je zastala negdje u strahu s posljednjim trzajima tla. Praktičnijim jezikom, kako podržati vlastite zaposlenike u ovim stresnim trenucima? Evo tri perspektive koje mogu učiniti razliku.

1. Odaberite ranjivost umjesto emocionalne distance

Iako u različitim oblicima, svima nam je zajednički osjećaj težine. Pokazati ranjivost u tom smislu na radnom mjestu i otvoreno razgovarati o tome kako se osjećamo znači jednostavno pokazati ljudskost. Pokazujemo da smo stvarni, a moć te karakteristike jest da nas u trenutku povezuje. Prepoznati važnost povezanosti u trenutnim okolnostima, znači nadjačati vlastitu nelagodu i zakoraknuti na teren ranjivosti za zajedničku dobrobit. Brené Brown, profesorica sa Sveučilišta u Houstonu posvećena istraživanju ranjivosti smatra to zdravim i oslobađajućim korakom s obzirom da u ranjivosti pronalazimo – kako kaže – samu smisao ljudskih iskustava.  A ako nam je nečega u ovim trenucima svima prijeko potrebno, potrebno nam je smisla.

2. Slušajte priču drugih čak i kada vam je teško biti s vlastitom

Znajući da smo na različite načine pogođeni svi, nije jednostavno slušati druge u trenucima kada nam je vrlo teško biti i s vlastitom pričom. No, izvrsni lideri se znaju nositi s emocionalnim sadržajem kojeg stvaraju okolnosti i odnosi na radnom mjestu. U trenutnoj situaciji posebno razumiju važnost širenja vlastite sposobnosti pružanja brige drugima. Ta briga može započeti iskrenim i strpljivim slušanjem zaposlenika, ljudskim interesom za njihove priče bez osuđivanja njihove reakcije na trenutne okolnosti. Na taj im način dozvoljavamo biti ono što uistinu u ovim trenucima jesu, a da nisu – u težini svog emocionalnog stanja – dodatno opterećeni potrebom izgradnje nestvarnog vlastitog imidža. 

3. Što god mislili, nemojte pitati 'kako'

Otvorili smo ovaj razgovor s pitanjem kako u ovim stresnim okolnostima podržati zaposlenike. Ono što sigurno znamo jest da nitko ne zna puno odgovora na puno trenutnih pitanja. Jedino sigurnim se čini nedostatak kontrole. No, gledajući dalje od radnog okruženja primijetite da neimanje kontrole nikoga zapravo ne zaustavlja da učini ono najvažnije – pomogne drugima odmah i na bilo koji način. Pretjerano razmišljanje o tome kako pomoći, zaustavlja nas u našim racionalnim glavama umjesto da nas vodi u naša ljudska srca koja u ovakvim trenucima znaju odgovor. Zato što god mislili, u nastojanjima da pomognete vašim zaposlenicima u onome kroz što trenutno prolaze, nemojte pitati 'kako'. Osim ako time ne započinjete razgovor s pitanjem: Kako ste?