Što i kako
StoryEditor

Kapital i rezerve: Uvijek je bolje imati vlastiti izvor financiranja, ali kako njime razumno upravljati?

26. Srpanj 2023.
Piše: Nikola Nikšić, Konter

Od 153,6 tisuća poduzeća koja su javno objavila financijska izvješća za 2022. čak 42,3 tisuće u bilanci su – u pasivi (izvorima poslovanja), na poziciji ‘kapital i rezerve‘ (vlastiti izvori) – iskazala negativnu vrijednost. To znači da su im ukupne obveze veće od vrijednosti ukupne imovine i da su insolventna (nemaju dovoljno imovine da podmire sve svoje obveze).

Takvih je poduzeća gotovo onoliko kao i dvije prethodne godine, s time da u toj skupini poduzeća kontinuirano pada broj zaposlenih (2018. zapošljavala su 102,7 tisuća radnika, 2021. godine 94,1 tisuću, 2022. godine 80,9 tisuća). U toj je skupini odnos poduzeća koja posluju s dobiti i gubitkom 25 posto prema 75 posto, a na razini Hrvatske taj je omjer 68 posto prema 32 posto. Samo 1,8 tisuća (4,1 posto) registriralo je 2022. ulaganja u dugotrajnu imovinu (za Hrvatsku 9,4 posto), a 2,7 tisuća poduzeća (6,3 posto) prema vrijednosti prihoda od izvoza tretiraju se kao izvoznici (za RH 16 posto).

Loši pokazatelji

Ti osnovni kvantitativni podaci pokazuju s kojim se problemima i ograničenjima suočava ta skupina poduzeća koja je na dan 31. prosinca 2022. skupno generirala 9,5 milijardi eura negativnoga kapitala i rezervi. Njih 12,3 tisuće koja su poslovala s neto profitom ostvarila su neto dobit od 253,6 milijuna eura, a 30,1 tisuća neto gubitaša ostvarila je 2,6 milijardi eura neto gubitka. Time su dolili ulje na vatru, odnosno dalje znatno povećali –11,4 milijarde eura prebijene negativne vrijednosti zadržane dobiti i prenesenoga gubitka, koliko su zbirno iznosili godinu prije, 31. prosinca 2021.

Stoga je sasvim logično da su svi zbirni kvalitativni pokazatelji poduzeća s negativnim kapitalom i rezervama za 2022. iznimno loši, a ovo su neki od njih koji upozoravaju na nelikvidnost i insolventnost: koeficijent tekuće likvidnosti bio je samo 0,48 (iz kratkotrajne imovine, prema nominalnoj vrijednosti, može se podmiriti samo 48 posto kratkoročnih obveza), što upućuje na visoku razinu nelikvidnosti; koeficijent zaduženosti 1,54 (iz nominalne vrijednosti ukupne imovine mogu se podmiriti samo dvije trećine ukupnih obveza), što upućuje na visoku razinu insolventnosti; prosječne mjesečne neto plaće i naknade (ulaganja u temeljnu materijalnu motivaciju radnika) vrlo su niske, 712 eura, 65,2 posto od vrijednosti za RH (1092 eura).

To je loše, a i pitanje je što se u takvim situacijama može napraviti da bi se dogodio preokret i poboljšali rezultati te što se inače radi da se takve situacije uopće ne dogode. Da bi se u svemu tome pravodobno i pravilno postupalo, važno je razumjeti načela dvojnoga knjigovodstva i strukturu bilance te odnose unutar nje između imovine, kapitala i obveza.

Dobar i loš kredit

Lijevu ili dugovnu stranu bilance tvori imovina, a desnu, potražnu, obveze i kapital. Obveze su vanjski izvor, a kapital je vlastiti izvor poslovanja, stvaranja rezultata i imovine. Na prvu, razumijevajući da su obveze neka vrsta tereta, da imaju rokove u kojima trebaju biti podmirene, da se na neke od njih izravno vežu dodatni troškovi (kamate i naknade prema raznim oblicima financiranja), moglo bi se reći da bi bilo idealno financirati se samo iz vlastitih izvora, iz kapitala i rezervi.

Međutim, to je tehnički nemoguće (računi dobavljača koji se podmiruju uglavnom s vremenskom odgodom, plaće radnicima obračunane za prethodna razdoblja koje se isplaćuju u sljedećemu mjesecu, obračun poreza na dodanu vrijednost za prethodno razdoblje, koji se također podmiruje u sljedećemu mjesecu itd.), a nije ni ekonomski opravdano. Za kredite se kaže da su loši gospodari kad se uzimaju nenamjenski, uz visoke troškove i neadekvatne rokove, ili u svrhu ulaganja u nerentabilne projekte. Ako se radi o stvaranju dodane vrijednosti ili razvoju izvrsnosti, rastu rentabilnosti ili jačanju tržišne pozicije (bilo na prodajnim bio na nabavnim tržištima), tada je dobro realiziran kredit (niže kamate, primjereni rokovi, razumni dodatni troškovi) dobar i nužan drug da osigura stabilan i siguran, dugoročno održiv rast i razvoj.

Veliki i mali

U prvom dijelu članka istaknuto je nekoliko veoma negativnih podataka o (pre)visokoj razini zaduženosti i insolventnosti s kojom se bori čak 27,5 posto od ukupnog broja aktivnih poduzeća (javno su objavila financijska izvješća) – obveznika poreza na dobit u 2022. Unatoč tomu što ih je mnogo i što imaju velik udjel u ukupnom broju poduzeća, udio njihovih osam milijardi eura ukupnih prihoda u zbirnoj vrijednosti ukupnih prihoda hrvatskoga gospodarstva (148,8) vrlo je malen, samo pet posto. Udio broja zaposlenih (81 tisuća) iz poduzeća s negativnim neto kapitalom malo je veći (osam posto) u ukupnom broju zaposlenih (milijun).

Da bi se stekao bolji uvid o odnosu pojedinih stavki unutar pozicije ‘kapital i rezerve‘ i odnosu između financiranja iz vlastitih i vanjskih izvora, moraju se zasebno promatrati poduzeća po veličinama. Za velika poduzeća, u kojima su većina društva kapitala (dionička društva), temeljni kapital najveća je vrijednosna stavka u ukupnom kapitalu i rezervama. Kod srednjih i malih, u kojima dominiraju društva s ograničenom odgovornošću (minimalni temeljni kapital 2,7 tisuća eura ili bivših 20 tisuća kuna), taj je udio znatno manji (za 15-ak postotnih bodova), a kod mikropoduzeća, u kojima je znatan broj j.d.o.o.-ova (kolokvijalni naziv ‘tvrtke s deset kuna kapitala‘), jest najmanji.

Uloga emocija

Kod društava kapitala, dioničkih društava, koja su već inicijalnim temeljnim kapitalom ili dokapitalizacijom osigurala znatnu supstanciju za financiranje iz vlastitih izvora, izražen je interes titulara vlasništva (dioničara) da u svojim džepovima osjete blagodat ulaganja, odnosno isplaćenu dividendu. Tako se dobit iz poslovanja više isplaćuje, a manje zadržava nego što se to radi u trgovačkim društvima u vlasništvu obitelji, manjih skupina vlasnika – fizičkih osoba ili pojedinaca, gdje je vrijednost temeljnoga kapitala znatno manja. Osim što im to donekle nalaže ekonomska logika, vlasnici koji su kao pojedinci ili skupina osnovali poduzeće imaju prema njemu razvijen dublji osjećaj pripadnosti (‘to je naše dite‘), odgovornosti, poistovjećuju svoju reputaciju s reputacijom poduzeća, općenito su emotivniji i razmišljaju na dulje staze, a manje su opterećeni kratkoročnim probitcima. U društvima kapitala velik utjecaj na vrijednost koeficijenata zaduženosti i vlastitog financiranja proizlazi iz vrijednosti i udjela kapitalnih rezervi, a kod srednjih, malih i pogotovo mikropoduzeća iz vrijednosti i udjela revalorizacijskih rezervi.

Što je najbolje

Kapitalne rezerve vlastiti su izvor financiranja društva nastao iz dodatnih uplata novčanih sredstava članova društva u svrhu osiguranja i jačanja solventnosti kako bi se mogle ostvariti strategije i operativni planovi poslovanja te planovi ulaganja u razvoj i dugotrajnu imovinu. Kapitalne rezerve ne formiraju se iz ostvarenih dobitaka, nego iz dodatnih uplata članova društva. Često se javljaju dvojbe o definiranju novčanih ulaganja u društvo: učiniti to kao zajam ili kao uplatu u kapitalne pričuve? Uplata dodatnih sredstava članova društva u kapitalne pričuve povećava vrijednost pozicije ‘kapitala i rezervi‘ (vlastitih izvora financiranja), a zajmovi članova povećavaju obveze, dugoročne ili kratkoročne, ovisno o ugovorenim rokovima. Poduzeće s ukupnim gubitkom (prenesenim i tekućim) čija je vrijednost veća od ostalih kapitalnih stavki (temeljni kapital, rezerve te zadržana i tekuća dobit) uplatom u kapitalne pričuve mijenja stanje svoje solventnosti, zaduženosti i financiranja iz vlastitih izvora.

Povećanje vrijednosti kapitala i rezervi mijenja nabolje kreditnu sposobnost društva jer umjesto povećanja zaduženosti raste vlastito financiranje. Taj postupak ima prednosti zbog jednostavnosti i fleksibilnosti: nema troškova upisa u sudski registar, nema troškova kamata, a iznos uplata u kapitalne pričuve može se vratiti članovima društva – uplatiteljima kad to omogući financijsko stanje u budućim razdobljima; naravno, ako je tako ugovoreno.

Kreativno računovodstvo

Revalorizacijske rezerve dio su ukupne vrijednosti ‘kapitala i rezervi‘ koje nastaju ponovnom procjenom imovine (revalorizacijom) iznad troškova nabave (dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine te financijske imovine namijenjene za prodaju). Kad se knjigovodstveni iznos dugotrajne imovine poveća kao rezultat revalorizacije, to se povećanje u istoj vrijednosti reflektira na povećanje vrijednosti kapitala i rezervi. Za fer iskazivanje vrijednosti na tim pozicijama, tako da sve ostane u okvirima kreativnog računovodstva i ne prijeđe se crta koja vodi u područje manipulacije, važno je da procjene bude adekvatne, da ih, kad su u pitanju nekretnine, izrade ovlašteni procjenitelji, a ostalu imovinu mogu procijeniti odgovarajuće stručne službe ili stručne osobe u poduzeću.

Na znanje i ravnanje: ta je pozicija jedna od onih za koje se smatra da zbog svoje fleksibilnosti znatno ovise o razini etičnosti i da se na temelju njih može interpretirati kreativno računovodstvo (domišljata igra brojeva u zakonskim okvirima), ali, nažalost, i manipulativno, kad crta, obično iz partikularnih interesa proizišlih iz straha ili pohlepe, prijeđe na pogrešnu stranu.

19. veljača 2024 10:14