Piše: Lorena Boljunčić, vlasnica tvrtke Idea Istra
Često smo svjedoci neučinkovitog funkcioniranja lokalnih javnih uprava. Šira slika razvoja (strateški ciljevi), višegodišnji operativni planovi i zatim godišnji ciljevi obično izostaju. Projekti su nerijetko loše pripremljeni ili se osmišljavaju tek kad se iznenada pojavi prilika za vanjsko financiranje, čime se često rješavaju samo kratkoročni problemi, bez usklađenja sa strateškim odrednicama razvoja.
Gdje su glavni problemi
Izostanak cjelovitog osmišljavanja projekata i nadzora nad njima te izostavljanje ključnih dionika u donošenju odluka još su jedan od simptoma neučinkovitog funkcioniranja lokalnih javnih uprava. Posebno se ističe nepostojanje upravljanja ljudskim potencijalom, zaposlenicima.
Upravljanje financijama, odnosno proračunom, većinom je zanemareno, a nepoznavanje mogućih modela financiranja infrastrukturnih projekata i nedostatak mnogih drugih znanja potrebnih za suvremeno upravljanje jedinicama lokalne samouprave dio su općeg stanja.
Zašto je tomu tako
Izborni ciklusi i potreba da se građanima brzo prikažu rezultati rada sigurno su jedan od najvažnijih razloga za to. Zato se provode jednostavni, točkasti projekti koji se samo dijelom uklapaju u širu sliku razvoja jedinica lokalne samouprave. Nema strateškog upravljanja, odnosno upravljanja dugotrajnijim i zahtjevnijim projektima koji možda neće biti realizirani u jednome mandatu. Međutim, tu je i nedostatak različitih znanja o upravljanju koja postoje i u privatnom sektoru, kako u velikim poduzećima tako i u poduzetništvu.
Ključna osnova za planiranje
Korporacijske strukture imaju odlične odjele za strateški menadžment i u njemu sudjeluju svi dionici tvrtke ključni za planiranje. U taj je proces uključen i odjel ili njegovi dijelovi koji provode razne analize (mikroekonomske i makroekonomske) potrebne za donošenje kvalitetnih odluka.
U javnom sektoru često se zbog pritiska raznih interesnih skupina odgađaju dogovori o strateškim smjernicama razvoja, a planiranje i izvršenje projekata prenose se iz godine u godinu. Jedna od takvih aktivnosti jest donošenje kvalitetnih urbanističkih planova, ključnih za strateško planiranje razvoja. Nema analiza koje uključuju pogled na dugoročni razvoj lokalne sredine (kretanje stanovništva, broj djece/mladih/radno sposobnih/umirovljenika; vrtići i škole u četvrtima s obzirom na unutarnju migraciju građana, promet i povećanje broja automobila, pojačan pritisak na infrastrukturu novim gradnjama itd.).
Koga briga za operativu
Strateški se ciljevi u kompanijama prenose u operativne planove po sektorima iz kojih proizlaze konkretni operativni zadaci po odjelima u kojima je djelokrug jasan i nedvosmislen. Procesi se stalno nadgledaju i usklađuju kako bi se na vrijeme mogla spriječiti odgoda ili neizvršenje planova. Kod kompleksnijih zadataka uvodi se projektni menadžment koji međusektorski povezuje dionike projekta i jasno određuje odgovornost uključenih. Nedostatak upravljačkih vještina u javnim upravama rezultira odgađanjem, a vrlo često i otkazivanjem planiranih projekata, pa čak i ako su bili jasno izraženi u godišnjem proračunu.
Zbog želje za stvaranjem pozitivne slike u javnosti često se za razne projekte izrađuju samo idejni nacrti koji lijepo izgledaju na predstavljanju ili u novinama, ali niti je njihovo izvođenje planirano niti je stavljeno u proračun. Također, problemska rješenja nisu cjelovita, već se iz godine u godinu problemi rješavaju izrazito parcijalno. Nedostatak odlučivanja i preuzimanja odgovornosti donosi više štete nego da se donese nesavršena odluka. Zbog netransparentnosti javnih uprava i nekvalitetnoga komuniciranja s građanima nikad se ne može znati u kojoj je fazi razvoja koji projekt.
Najjednostavnije – povisiti namete
Nedostatak znanja o upravljanju lokalnim javnim financijama rezultira jednostavnim modelom punjenja i pražnjenja proračuna. Razmišljanja se obično svode na sljedeće: ‘Ako povisimo namete, povećat će se proračun i imat ćemo više novca za trošenje.‘
Vrlo rijetko čujemo da se različite financijske obveze prema građanima i poduzećima smanjuju kako bi se potaknuli pozitivni multiplikativni učinci. Ne pronalaze se drukčiji modeli financiranja, oni koji ne zahtijevaju zaduživanje. Javno-privatna partnerstva izrazito su rijetka. Ne iskorištava se snaga privatnoga kapitala u svrhu razvoja projekata od javnog značenja.
Nepouzdani partner
Tvrtke iz privatnog sektora često su među posljednjima na popisu važnosti javnih uprava. Ne čuje ih se i ne sluša, ne prati njihov razvoj. Mnoge trebaju čvrste okvire i jasna pravila funkcioniranja lokalne uprave da bi mogle ulagati jer su tržište i makroekonomsko okružje već dovoljno neizvjesni i rizični. I zato su potrebni potpora javne uprave i brzo djelovanje, koje najčešće izostane. Ako tvrtka propusti ciklus ulaganja zbog tromosti sustava, pregrupirat će se i usmjeriti svoj razvoj na nešto drugo ili pak, što je još gore – prestat će rasti. Razvoj tvrtki donosi više zaposlenih, a to za lokalne javne uprave znači više prihoda, bez potrebe povisivanja aktualnih poreza ili uvođenja novih.
Ljudi su ključ
Svaka organizacija itekako se brine o svojim ljudima, oni su najvažniji resurs svake tvrtke. Plaća je samo jedan u nizu faktora koji utječu na zadovoljstvo zaposlenih, a neki od ostalih iznimno važnih jesu jasno iznošenje zajedničkih ciljeva, usredotočenost na strateške i operativne planove, rad na zadovoljstvu zaposlenika, dobra radna atmosfera, uspostavljanje procesa u kojem se čuje povratna informacija djelatnika.
Tvrtke su već odavno uspostavile anketiranja zaposlenika i tzv. procjenu 360 radi razumijevanja kvalitete odnosa zaposlenika i s nadređenima i s radnim kolegama. Imaju uspostavljene smislene procedure, zahvaljujući čemu se ne multipliciraju poslovi, organizacija odjela učinkovita je i usklađena s motivacijom zaposlenika, a odgovornosti ili zaduženja jasno su raspodijeljeni (engl. accountability).
Stvar budućnosti
Suvremeno doba korporacijama nameće potrebu izdvajanja IT odjela u samostalan odjel koji je potpora u radu ostalim odjelima. Takvo organizacijsko pozicioniranje IT odjela omogućuje digitalno umrežavanje informacija i stvaranje baza podataka na temelju kojih je moguće provoditi razne analize, pojednostavnjivati poslovne procese, a naprednim rješenjima moguće je povećati poslovnu produktivnost i smanjiti mogućnost pogrešaka. U jedinicama lokalne samouprave područje rada takvog odjela još je i veće. Osim što podupire odjele i upravlja raznim informacijskim sustavima kojima se zaposlenici koriste u radu, IT odjel radi i na širenju optičke infrastrukture te vodi brigu o GIS sustavima nužnima za kvalitetno planiranje i odlučivanje.
Nema ‘ne može se‘
Zašto sam u naslovu odijelila korporacijsko i poduzetničko znanje? Dok je snaga korporacija u strateškome promišljanju, u postavljanju operativnih planova i izvrsnosti u njihovu provođenju, u čvrstoj i stabilnoj organizaciji te konstantnom radu s ljudskim resursima, poduzetništvo karakteriziraju brzo razmišljanje (engl. fast thinking), usmjerenost na rješavanje problema, inovativnost i snalažljivost u rješavanju izazova (engl. problem solving – nema ‘ne može se‘), jer iza poduzetnika ne stoje velika organizacija i financijska snaga korporacije.