Mogu li se poduzetnici kvalitetno pripremiti za Fiskalizaciju 2.0

Veliki projekt digitalizacije financijskih procesa, nazvan Fiskalizacija 2.0, kako je najavila Porezna uprava, počinje se provoditi prvoga siječnja sljedeće godine. Najavljivala se još mnogo prije, s predviđenim završetkom projekta u prosincu 2024., ali rokovi promjene su se pomicali. Ove godine postalo je jasno da daljnjih odgoda neće biti. U e-savjetovanje upućen je novi Prijedlog zakona o fiskalizaciji, koji uključuje i fiskalizaciju e-računa, ali i nove načine prikupljanja podataka za obračun PDV-a, informiranja Porezne uprave o B2B transakcijama, podacima o naplati, odnosno fiskalizaciju 2.0.

Poduzetnici koji su dosad svojim tempom digitalizirali svoje poslovne procese, ako novi zakon o fiskalizaciji u dijelu e-računa bude prihvaćen u predloženom obliku, trebali bi ubrzanim tempom do 1. siječnja 2026. godine dovršiti digitalizaciju financijskih procesa i procesa slanja i primanja računa u elektroničkom obliku, ali i digitalizirati njihovo likvidiranje i arhiviranje. Često se u raznim raspravama, pa tako i na zadnjem 'Financijskom forumu' u Liderovoj organizaciji, nama koji se bavimo računovodstvenim i savjetodavnim uslugama postavljalo pitanje jesu li klijenti spremni za te automatizirane procese, nove e-račune, financijskotehnološke aplikacije i rješenja. Što ih zabrinjava, kakve su reakcije i tko prvi novosti prihvaća, a tko bježi od njih?

Potpora poduzetnika

Činjenica je da poduzetnici Fiskalizaciju 2.0 vide kao trenutačan poslovni i troškovni problem koji se treba riješiti i koji oduzima dio resursa u razdoblju provedbe. Ipak, koliko sam upoznat, ideja propisivanja obveze slanja e-računa odnosno digitalizacije postupaka izdavanja i zaprimanja računa uvelike ima podršku poslovne zajednice. Zašto podupire propisivanje? Zato što su i do sada poduzetnici mogli slati i primati e-račune i koristiti se tim pogodnostima, ali s obzirom na to da to nije bilo propisano, velik dio poduzetnika za to se još nije odlučio pa se prednosti uvođenja e-računa nisu vidjele, a poduzetnici su svjesni da će fiskalizacija to promijeniti, kao i prednosti koje će time biti ostvarene.

Naime, mnogi poduzetnici uviđaju prednosti da im računi trenutačno dolaze na obradu, da je plaćanja moguće automatizirati i da se računi mogu trenutačno knjižiti, što povećava ažurnost u poslovnom izvještavanju. Sve bi im to uvođenje e-računa u poslovanje trebalo omogućiti, a propisivanje obveze ubrzat će ostvarivanje tih prednosti.

Poduzetnici su zabrinuti jer im se čini, a i ja se s time slažem, da se u komunikaciji prema njima banaliziraju obveze i problemi koje donose predviđene zakonske promjene vezane uz fiskalizaciju, a sve u svrhu smanjivanja otpora javnosti u vrijeme donošenja na to primjenjivih zakonskih propisa. Prema mome mišljenju, bilo bi bolje da se jasno predstavi koje predradnje trebaju poduzetnici napraviti kako bi se pripremili za projekt Fiskalizacija 2.0 umjesto da se na svim edukacija sve svodi na izdavanje e-računa i e-arhive kao da su to jedine promjene. Naime, koliko sam mogao vidjeti iz Prijedloga novog zakona o fiskalizaciji, osim definiranja elemenata i čuvanja e-računa i uvođenja obveze izdavanja e-računa s propisivanjem postupaka u slučaju nemogućnosti izdavanja e-računa uvodi se klasifikacija proizvoda na e-računu sa šest znamenki šifre iz klasifikacijske nomenklature Državnog zavoda za statistiku (čl. 44.), postupci i obveze objave identifikatora obveznika u AMS-u (čl. 46 – 48), fiskalizacija e-računa (čl. 49. – 51.) i e-izvještavanje (čl. 52. – 55.).

Dakle, projekt Fiskalizacija 2.0 nije samo puko propisivanje obveze izdavanja i zaprimanja e-računa već je mnogo kompleksniji zahvat u digitalizaciji poslovanja hrvatskih poduzetnika kao i inozemnih poduzetnika koji su registrirani za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj te promjena sustava izvještavanja Porezne uprave o B2B transakcijama za koju poduzetnici sigurno nisu spremni jer sadrži niz obveza koje nisu puko izdavanje e-računa, a zakonski propisi i provedbeni akti još nisu u cijelosti poznati poduzetnicima. Zbog toga je spremnost poduzetnika potrebno procjenjivati na više razina.

(Ne)spremni za e-račun

Smatram da su klijenti i poduzetnici općenito spremni na uvođenje automatiziranih procesa i fintech-aplikacija, ali da su djelomično spremni na obvezu izdavanja e-računa. Za sada je u Hrvatskoj propisana obveza izdavanja e-računa isključivo za isporuke robe i usluga u postupku javne nabave javnom sektoru. Ne znam je li to slučaj samo u Texelu, ali veliki broj naših klijenata ne isporučuje usluge i robu javnom sektoru u postupku javne nabave te otprilike isti postotak poduzetnika ne izdaje e-račune svojim kupcima. Istu stvar primjećujemo i u zaprimanju e-računa.

Naime, i dalje velik broj dobavljača ne šalje e-račune našim klijentima. Nasuprot uvriježenomu mišljenju ima još mnogo poduzetnika koji račune pišu u programima za uređivanje teksta ili tabličnim kalkulatorima, posebice oni koji se ne bave prodajom robe nego prodaju usluge i imaju mali broj izlaznih računa. Oni do sada nisu ni imali potrebu da uvedu sustav za fakturiranje. Paradoksalno, poduzetnici novoga kova koji se bave informatičkim i profesionalnim uslugama na inozemnom i domaćem tržištu također će morati provesti određene prilagodbe budući da se često koriste raznim inozemnim fintech-rješenjima za pružanje usluga koja ujedno uključuju i fakturiranja i izdavanje e-računa na inozemnim platformama i praćenja naplate u skladu s Direktivom EU-a o digitalnom poslovanju, ali ta rješenja ne podupiru fiskalizaciju izdanih računa u tuzemnom prometu. Dakle, i poduzetnici koji upotrebljavaju takva fintech-rješenja morat će prilagoditi postupak izdavanja računa za tuzemne usluge te ih izdavati ili u sklopu drugog sustava ili uz pomoć informacijskih posrednika ako samo fintech-rješenje već nema konekciju prema našim informacijskim posrednicima kako bi se mogla provesti fiskalizacija e-računa i o tome slati podatke Poreznoj upravi.

Dio velikih poduzetnika također nije spreman na ono što nam donosi nova fiskalizacija i prema upitima vidimo da ih prilično zabrinjavaju procesi koje moraju prilagoditi da bi bili pripremljeni za taj projekt, posebice dijelovi multinacionalnih kompanija koji se koriste međunarodnim informatičkim rješenjima svojih matica koja već uključuju razne sustave za zaprimanje i očitavanje računa, ali koja nisu prilagođena suradnji s informacijskim posrednicima i fiskalizaciji.

Što prije uvesti e-račun

Prilagodbe tih rješenja na novi sustav slanja i zaprimanja računa sigurno neće biti jeftine. Pretpostavljam da će u prijelaznom razdoblju mnogi od tih poduzetnika pribjeći dvostrukom sustavu zaprimanja računa od svojih dobavljača, putem razvijenih sustava u obliku obradivih PDF-ova s metapodacima i putem informatičkih posrednika u obliku e-računa. Osim tuzemnih poduzetnika, smatram da u cijelosti nisu spremni ni inozemni poduzetnici koji su u Hrvatskoj registrirani samo za potrebe oporezivanja PDV-om, ali na koje se također primjenjuju sve odredbe o izdavanju računa koje se primjenjuju na domaće poduzetnike. Do sada su se oni za izdavanje računa, osim ako nisu isporučivali robu i usluge u sklopu sustava javne nabave, koristili svojim sustavima za izdavanje računa ili su ih pisali u programima za uređivanje teksta ili tabličnim kalkulatorima.

Svim poduzetnicima preporučujem da, ako već nemaju uvedena informatička rješenja za izdavanje računa koja omogućuju slanje e-računa, da ih uvedu što prije te da započnu slati i zaprimati e-račune u svom poslovanju kao i da riješe arhiviranje tih računa te da osmisle postupke njihove likvidacije i dostave na obradu svom računovodstvu (internom ili eksternom) kao pripremu za projekt Fiskalizacija 2.0. Od 1. rujna 2025. svi obveznici razmjene e-računa i informacijski posrednici imat će mogućnost testirati sposobnost vlastitih sustava za razmjenu e-računa, fiskalizaciju e-računa i e-izvještavanje kako bi bili spremni na primjenu tog zakona od 1. siječnja 2026. godine.

Priprema za objavu identifikatora

Svaki obveznik trebao bi se pripremiti za obvezu objave identifikatora. Osim uobičajenih podataka, trebao bi razmisliti o kreiranju posebne elektroničke adrese za dostavu e-računa i osmisliti standardnu proceduru postupanja za promjene podataka koji se trebaju dostavljati informacijskom posredniku u slučaju izmjene podataka. Naime, primatelj e-računa dužan je prije početka zaprimanja e-računa dostaviti podatak o identifikatoru poreznog obveznika putem kojeg će se pronaći njegova krajnja adresa za zaprimanje e-računa. Te podatke će informacijski posrednik putem metapodatkovnog servisa dostaviti u Adresar metapodatkovnih servisa (AMS).

Svaku promjenu podataka unutar AMS-a primatelj e-računa dužan je bez odmah po nastaloj promjeni dostaviti u AMS. Od dostavljenih podataka na listi identifikatora poreznih obveznika bit će javno dostupni sljedeći podaci: OIB, naziv, adresa primatelja e-računa, identifikator primatelja e-računa, naziv informacijskog posrednika, identifikator informacijskog posrednika, naziv, adresa i kontakt poslovne jedinice, ako su primjenjivi.

Spremnost na fiskalizaciju

Prema objavljenom Prijedlogu zakona, fiskalizacija se treba obaviti za sve poslane i primljene račune. Izdavatelj e-računa dužan je provoditi fiskalizaciju odvojeno od postupka razmjene e-računa u trenutku izdavanja e-računa. Za primljene račune fiskalizacija se obavlja odvojeno od postupka razmjene e-računa najkasnije pet radnih dana od primitka e-računa. Iznimno, ako zbog tehničkih razloga ili prekida internetskih veza nije moguća fiskalizacija e-računa obveznici fiskalizacije dužni su najkasnije u roku od pet radnih dana računajući od dana kada je nastala tehnička nemogućnost ili je prekinuta internetska veza provesti postupak fiskalizacije e-računa. Obveznici primjene fiskalizacije e-računa dužni su osigurati zadovoljavajuću softversku i hardversku podršku za razmjenu e-računa i fiskalizaciju e-računa. Dakle, svi koji to nemaju nisu spremni, a mislim da za sada tehničkog rješenja za fiskalizaciju e-računa još nema, barem ga nismo vidjeli, pa nitko nije spreman. Ako se ne varam, predviđeno je da se tehnički podaci za izradu aplikacija daju u rujnu 2025. godine.

Spremnost na e-izvještavanje

Prijedlogom zakona predviđeno je da će obveznik putem sustava e-izvještavanje obavještavati o isporukama za koje nije bilo moguće izdati e-račun, podacima o odbijanju e-računa, podacima o naplati e-računa. Poseban problem poduzetnicima će biti dostavljanje podataka o naplati e-računa koje treba dostaviti do dvadesetoga u mjesecu za protekli mjesec (nekadašnji rok za predaju PDV obrasca). Ako takvo izvještavanje neće biti moguće s pomoću informacijskih posrednika, povezivanjem bankovnih računa s bazom izdanih e-računa (fintech-aplikacija koja prati naplatu kod samog posrednika ili platforme za izdavanje računa), to će poduzetnicima predstavljati dodatan pritisak na računovodstvo, s obzirom na to da će sva plaćanja po računima morati biti evidentirana praktički u realnom vremenu da bi se ta obveza mogla ispunjavati.

To će zahtijevati mnogo prilagodbe u računovodstvu, koje je do sada sve napore usmjeravalo na obračun PDV-a do tog razdoblja, a sada će morati provoditi sva knjiženja plaćanja da bi se, ako to neće moći obaviti informacijski posrednici, mogao poslati taj izvještaj putem e-izvještavanja, te uz to paralelno pripremati sve za prijavu PDV-a. Osim toga, trebat će prilagoditi informacijska rješenja kako bi se mogao kreirati propisani izvještaj. Osam mjeseci prije stupanja na snagu i ovdje nema nikakvih konkretnih uputa osim podataka koji će se morati izvještavati, pa s razlogom pretpostavljam da i za e-izvještavanje nitko nije spreman.

Izmjene pri obračunu PDV-a

Koliko smo mi upoznati, pri obračunu PDV-a dogodit će se niz promjena kao što je pomicanje roka za prijavu PDV-a na zadnji dan u mjesecu za protekli mjesec, uvid u informativnu prijavu na temelju podataka iz fiskalizacije koja će imati podatak o maksimalnom pretporezu temeljem fiskaliziranih računa koji će računovođa morati korigirati za pretporez koji se ne priznaje i sl. Osim toga, ukidaju se knjige IRA/URA, i prijave prijenosa porezne obveze –​ obrasci PPO, a nakon potpunog usklađenja s Direktivom Vijeća EU-a o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu pravila o PDV-u za digitalno doba i ukidanje obrasca ZP i PDV-S. U svrhu prethodno navedenih promjena, posebice u dijelu smanjenja broja poreznih prijava, potrebna je i izmjena drugih propisa, poput Općega poreznog zakona i Zakona o PDV-u.

U Prijedlogu zakona o fiskalizaciji utvrđuje se da će se navedeni propisi uskladiti prije početka obveze izdavanja i primanja e-računa. Smatram potrebnim da se to napravi što prije kako bi poduzetnici mogli na vrijeme educirati svoje računovodstvene odjele, a i da se računovodstveni servisi mogu pripremiti na vrijeme.

S rokovima se kasni

Naravno da će se na kraju svi uskladiti jer će sve nas na to natjerati zakonska obveza te će to ubrzati općenitu digitalizaciju poslovanja, što bi trebalo povećati produktivnost, smanjiti administrativno opterećenje te povećati konkurentnost našeg poduzetništva. Što se tiče troškova, mislim da je trošak izdavanja računa i njegova arhiviranja gotovo jednak izdavanju i arhiviranju papirnatih računa. Računovodstveni servisi i savjetnici sigurno će biti dodatno opterećeni edukacijom svojih klijenata jer su dosadašnje edukacije površne i samo govore o slanju i arhiviranju e-računa, a nitko ne govori o načinima provedbe i potrebnim prilagodbama.

Da bi se svi poduzetnici mogli pripremiti za obveze koje im donosi projekt Fiskalizacije 2.0., osim objavljenog Prijedloga novog zakona o fiskalizaciji potrebna je i izmjena drugih propisa, poput Općega poreznog zakona i Zakona o PDV-u te njihova hitna objava, a ne, kako je to kod nas uobičajeno, trideset dana prije primjene. To je preozbiljan zahvat u poslovne procese te bi prateći propisi trebali biti objavljeni i objašnjeni najmanje šest mjeseci prije primjene. S objavama izmjena propisa koji će nastupiti i provedbenih akata jako se kasni, što stvara paniku među poduzetnicima, a posebno među računovodstvenim servisima i računovođama.