Ograničavanje vlasništva: Što da radi više nasljednika poljoprivredne čestice manje od hektara?

I u maloj šetnji gotovo bilo kojim hrvatskim gradom mogu se vidjeti gotovo nevjerojatni zavoji na nekim cestama (pa i novim), u sredini kojih se nalazi najčešće privatni objekt čiji se vlasnik očito protivio izvlaštenju i na kraju cesta ne ide prirodnom putanjom nego zaobilazi 'tvrdoglavca'.

Svatko od nas, na neki način (kao porezni obveznici) plaća cijenu svakog posla koji nije lege artis obavljen. Tako gledamo zgrade na pomorskom dobru, zgrade u nacionalnim i drugim parkovima, slušamo kako je sve to opravdano time što bivša država nije osigurala planove za građenje i kako su socijalni razlozi ključni za legalizaciju. Gledamo i kako se zatvaraju prilazi moru, iako je riječ o javnom dobru.

Vlasništvo obvezuje

Istodobno su mediji prepuni izjava o slučajevima u kojima se godinama (ne) rješavaju razni postupci u kojima na kraju netko trpi jer mu se ne dopušta da obnovi nešto svoje, makar zbog tog dopuštenja (da mu je dano) taj netko ne bi ništa trpio i riječ je, samo, o šikaniranju. Iako je najčešće riječ o odnosima među susjedima koji su vlasnici stanova, zna se događati i zatvaranje ceste kao da smo na Divljem zapadu i to ne na par minuta, postoje i slučajevi od nekoliko dana do nekoliko mjeseci. Jesu li krivi zakoni ili nešto drugo?

Kao prvo, treba sve kojih se to tiče upoznati s činjenicom da vlasništvo obvezuje i da je to vrlo jasno propisano u čl. 31. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji glasi: 'Vlasništvo obvezuje i vlasnik je dužan pridonositi općem dobru, pa je općenito prilikom izvršavanja svoga prava dužan postupati obzirno prema općim i tuđim interesima koji nisu protivni njegovu pravu, a osobito: vlasnik se, a ni itko drugi, ne smije služiti svojim pravom s jedinim ciljem da drugome šteti ili da ga smeta; vlasnik nije ovlašten zabraniti tuđi zahvat u svoju stvar kad je taj nužan radi otklanjanja štete koja nekome neposredno prijeti, a nerazmjerno je veća od one što iz toga zahvata proizlazi za vlasnika, nego je samo ovlašten potraživati naknadu za pretrpljenu štetu; vlasnik nekretnine nije ovlašten braniti tuđe zahvate poduzete na tolikoj visini ili dubini gdje on nema nikakva opravdanoga interesa da ih isključi.'

Navedeno znači da je neupitno da svatko mora dopustiti prolaz preko svojega, pa čak i privremeno montiranje skela i sl., ako potrebno na drugi način nije moguće izvesti. To, naravno, ne znači nužno da to mora biti bez naknade, ali isključuje i pljačkaške uvjete. Također, postoji izvlaštenje u interesu Republike Hrvatske, najčešće kada su u pitanju ceste, ali ne i ograničeno samo na ceste. Pri tome je nužna pravomoćna lokacijska dozvola za određeni zahvat.

U praksi drugačije

S druge strane, činjenica je da stvari u praksi jako loše funkcioniraju i jedini mogući zaključak je da nam provedba zapinje i da se to žurno mora promijeniti.

Ako netko zlorabi svoje pravo vlasništva ili čak i samo svoj posjed, pravni sustav ga mora kazniti time što će iznimno brzo voditi i dovršiti sudski (ili drugi) postupak, koji će na kraju ta stranka jako skupo platiti. Tko će u konačnici zlorabiti bilo što ako zna da mu se to neće isplatiti?

Nevjerojatno je kada se cesta gradi godinama zbog imovinskih problema s izvlaštenjem. Ako je lokacijska dozvola pravomoćna (a bez toga ne treba ni pokrenuti postupak), sve je jasno i lako, ako nije, treba pokrenuti pitanje profesionalne odgovornosti. Naravno, to sve treba prenijeti i na pravosuđe, koje mora biti učinkovito, ali ne i slijepo na specifične okolnosti.

Opet nelogično

Na kraju, jedan primjer kako se kod malog nedostatka novog propisa sve mijenja na loše, umjesto obrnuto. Upravo je stupila na snagu izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koja sadrži i sljedeće: '(4) Poljoprivredno zemljište izvan građevinskog područja ne može se geodetskim elaboratima dijeliti na katastarsku česticu površine manje od 1 ha, osim u slučaju izdvajanja poljoprivrednog zemljišta radi gradnje infrastrukturnih i drugih građevina određenih propisom kojim se uređuje prostorno uređenje i osim u slučaju nasljeđivanja.'

Zašto onda nije propisano da nije dopušteno da više od jedne osobe naslijedi površinu manju od hektara, a posebno zašto ne postoji fond koji bi služio za kredit onome tko mora isplatiti ostale?