Porezna reforma: Koga (treba biti) briga za globalni minimalni porez na dobit

Međunarodna. Porezna. Reforma. Riječi su to koje kriju opsežnost, kompleksnost, velike financijske i administrativne učinke na multinacionalne kompanije na globalnoj razini. Međutim, teško je oteti se dojmu da nam je spomenuta reforma – u svoj svojoj kompleksnosti i bitnosti – stigla na mala vrata, nekako ispod radara. Usporedbe radi, sjetimo se samo koliko je bilo medijski popraćeno uvođenje dodatnog poreza na dobit potkraj 2022. Vjerojatno rijetko koji poduzetnik u Hrvatskoj koji je tada imao priliku ući u škare spomenutog poreza nije bio svjestan njegovih učinaka na vlastito poslovanje. Može li se to tvrditi za uvođenje globalnoga minimalnog poreza na dobit, koji je rezultat povijesnog dogovora gotovo 140 zemalja o međunarodnoj poreznoj reformi još iz 2021.?

Dva stupa

Na temelju spomenutog dogovora zemalja OECD-a i skupine G20 za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) međunarodna porezna reforma uključuje dva stupa: prvi (Pillar I) obuhvaća novi sustav kojim se jurisdikcijama u kojima se ostvaruje dobit dodjeljuje pravo oporezivanja najvećih multinacionalnih kompanija, a drugi stup (Pillar II), koji je tema ovoga članka, uspostavlja globalnu minimalnu stopu poreza na dobit radi ograničenja mogućnosti za smanjenje porezne osnovice i premještanja dobiti multinacionalnih kompanija. Slijedom navedenoga, Europska komisija je potkraj 2021. predstavila prijedlog direktive čiji je cilj provedba drugoga stupa.

Godinu dana poslije, krajem 2022., države članice Europske unije postigle su dogovor da se na razini Unije provede drugi stup međunarodne porezne reforme donošenjem relevantne direktive Vijeća Europske unije. Države članice direktivu su morale prenijeti u nacionalno pravo do kraja 2023., što su sve i učinile. Tako je Europska unija postala predvodnica u primjeni globalnog dogovora skupine G20 i OECD-a o drugom stupu koji bi trebao osigurati da najveće multinacionalne kompanije s ukupnim godišnjim prometom od najmanje 750 milijuna eura plaćaju globalnu minimalnu stopu poreza na dobit od 15 posto.

Prema OECD-ovim procjenama s početka 2023., financijski učinak uvođenja globalnoga minimalnog poreza na dobit na državne proračune iznosio je oko 220 milijardi dolara, što je otprilike devet posto globalnih godišnjih prihoda od poreza na dobit. Početkom ove godine OECD je revidirao spomenute procjene na između 150 i 195 milijardi dolara, što je između 6,5 i osam posto globalnih prihoda od poreza na dobit. Procjenjuje se da će se nisko oporezivanje profita u deset godina smanjiti za 80-ak posto kao rezultat uvođenja globalnoga minimalnog poreza, i to zato što će se eliminirati mogućnost za premještanje profita multinacionalnih kompanija u jurisdikcije s niskim poreznim stopama.

Navedene procjene pokazuju koliko je opsežan očekivani makroekonomski učinak drugog stupa međunarodne porezne reforme i koliko će dodatnog poreza na dobit trebati platiti multinacionalne kompanije. Pitanje je jesu li toga svjesne i multinacionalne kompanije na svim potrebnim razinama te jesu li spremne na sve korake koje zahtijeva novouvedeni porez. Po svemu sudeći, multinacionalne kompanije, državna tijela kao i njihovi savjetnici još se suočavaju s mnogim ažuriranjima OECD-ovih smjernica, novim zahtjevima i implikacijama koje proizlaze iz uvođenja globalnoga minimalnog poreza, a i još je mnogo neriješenih pitanja.

Tko (ni)su obveznici

Uzmimo kao primjer Hrvatsku, u kojoj je Zakon o minimalnome globalnom porezu na dobit stupio na snagu 31. prosinca 2023. Koga točno u Hrvatskoj treba biti briga za globalni minimalni porez na dobit? Obveznici su primjene Zakona multinacionalne skupine poduzeća i velike domaće skupine koje na konsolidiranoj osnovi ostvaruju prihode veće od 750 milijuna eura u najmanje dvije od prethodne četiri godine. Zakon propisuje izuzeća od primjene za državna tijela, međunarodne i neprofitne organizacije, mirovinske fondove i investicijske fondove koji su krajnja matična društva ili subjekti za ulaganja u nekretnine koji su krajnja matična društva. Slijedom navedenoga, sva hrvatska društva koja su dio grupacija koje zadovoljavaju gorepropisane kriterije te za koje nije predviđeno izuzeće morat će prilagoditi svoje financijsko izvještavanje tako što će morati izračunati i izvještavati o svojoj efektivnoj poreznoj stopi.

Kada se i koliko plaća

Dopunski porez na dobit plaćat će se ako je efektivna porezna stopa multinacionalne skupine poduzeća u jurisdikciji niža od 15 posto. Izračun efektivne porezne stope propisan je Zakonom te je iznimno kompleksan jer se temelji na omjeru tzv. obuhvaćenih poreza svih sastavnih subjekata u jurisdikciji i njihove neto kvalificirajuće dobiti, a za koje su definicije i pravila za izračun također propisani Zakonom.

Zakonom se u Hrvatskoj uvode sva tri pravila definirana europskom direktivom za plaćanje dodatne porezne obveze, specifično pravilo o uključivanju dobiti, kvalificirani domaći dopunski porez te sekundarno pravilo o prenisko oporezivanoj dobiti. U skladu s primarnim pravilom o uključivanju dobiti dopunski se porez za matično društvo multinacionalne skupine poduzeća ili velike domaće skupine – za svaki povezani subjekt neovisno o tome gdje se nalazi u svijetu – uplaćuje u državi u kojoj matično društvo ima sjedište. Drugim riječima, ako je matično društvo multinacionalne skupine u Hrvatskoj, spomenuto društvo bit će dužno izvještavati i plaćati dodatni porez na dobit u Hrvatskoj za sva svoja povezana društva globalno. Stoga je to pravilo iznimno važno za velike domaće grupacije na koje će utjecati.

Što je sekundarno pravilo

Prema sekundarnom pravilu o prenisko oporezivanoj dobiti, koje se u skladu sa Zakonom primjenjuje na fiskalnu godinu od 31. prosinca 2024., dopunski porez plaća se u državi u kojoj određeni subjekt multinacionalne skupine poduzeća ili velike domaće skupine obavlja djelatnost i ostvaruje dobit, ali može se primijeniti samo ako država matičnog subjekta multinacionalne skupine poduzeća ne primjenjuje pravilo o uključivanju dobiti.

Budući da je to sekundarno pravilo (primjenjuje se samo ako država matičnog subjekta ne primjenjuje primarno pravilo o uključivanju dobiti) te je njegova primjena odgođena za godinu dana u odnosu na ostala dva pravila, ono je trenutačno najmanje u središtu zanimanja.

Što je domaći dopunski porez

Hrvatska je uvela i pravilo o kvalificiranome domaćem dopunskom porezu, prema kojem svaki sastavni subjekt u jurisdikciji plaća dopunski porez primjenom Zakonom propisanih pravila. On se za potrebe izračuna dopunskog poreza može uračunati na razini matičnog društva (ili drugog društva, npr. obveznika primjene pravila o prenisko oporezovanoj dobiti). To pravilo možda je najvažnije za hrvatska društva koja su dio multinacionalnih grupacija koje nemaju sjedište u Hrvatskoj, a koje zadovoljavaju gorepropisane kriterije te za koje nije predviđeno izuzeće, jer ta će društva morati izračunavati i izvještavati o svojoj efektivnoj stopi poreza na dobit te plaćati dodatni porez na dobit u Hrvatskoj ako je ona manja od 15 posto. Takvih je društava u Hrvatskoj mnogo više od matičnih društava domaćih ili multinacionalnih grupacija koje će trebati primjenjivati pravilo o uključivanju dobiti.

Budući da će izvještavanje, izračunavanje i plaćanje globalnoga minimalnog poreza na dobit biti znatan administrativni teret za njegove obveznike, u prijelaznom razdoblju dopušteno je korištenje tzv. sigurnih luka, kojima se dopušta pojednostavnjeni izračun dopunskog poreza.

Sigurne luke, između ostalog, dopuštaju isključenje od plaćanja dopunskog poreza ako prosječan kvalificirajući prihod svih sastavnih subjekata u jurisdikciji ne prelazi deset milijuna eura i ako prosječna kvalificirajuća dobit svih sastavnih subjekata u jurisdikciji ne premašuje milijun eura. Zakon propisuje i mogućnost smanjenja neto kvalificirane dobiti za tzv. sadržajno isključivanje dobiti za propisani postotak knjigovodstvene vrijednosti prihvatljive materijalne imovine i troškova plaća zaposlenika.

Kako se izvještava

Što se tiče izvještavanja o globalnome minimalnom porezu, propisi ni u tom dijelu nisu potpuno jednostavni. Obveznici tog poreza u Hrvatskoj bit će dužni podnositi prijavu informacija o dopunskom porezu te prijavu dopunskog poreza za fiskalne godine koje počinju nakon 31. prosinca 2023. (efektivno 2024. i dalje).

Prijava informacija podnosit će se u roku od osamnaest mjeseci nakon isteka prvog fiskalnog razdoblja, tj. 2026., a nadalje u roku od petnaest mjeseci. Nakon podnošenja prijave informacija porezni obveznik podnosi prijavu dopunskog poreza u roku od trideset dana od isteka roka za podnošenje prijave informacija za pravilo o uključivanju dobiti ili pravilo o prenisko oporezovanoj dobiti, a za pravilo o kvalificiranome domaćem dopunskom porezu dužan je podnijeti prijavu dopunskog poreza u roku za podnošenje prijave informacija. Dopunski porez plaćat će se u roku od trideset dana od roka za podnošenje prijave dopunskog poreza.

Brzo će 2026.

Iako se 2026. u ovom trenutku možda čini dovoljno daleko, zbog kompleksnosti provedbe postupaka i financijskog izvještavanja povezanoga s globalnim minimalnim porezom, (hrvatska) društva koja su dio velikih domaćih ili multinacionalnih grupacija trebala su se početi baviti modeliranjem odnosno kvantifikacijom učinaka te izgradnjom sustava i infrastrukture za prikupljanje podataka koji će biti potrebni za izvještavanje već – ‘jučer‘. Naime, prema procjenama, multinacionalne kompanije trebat će prikupiti više od stotinu različitih podataka za svako društvo grupacije za izvještavanje o globalnome minimalnom porezu. To će utjecati ne samo na porezne odjele već i na IT, financijske, računovodstvene i pravne, kao i na strateški pristup uprava i generalnih direktora (CEO-ova) poreznoj funkciji. Stoga uprave i CEO-ovi hrvatskih društava ne smiju podcijeniti kompleksnost te porezne reforme i utjecaj globalnoga minimalnog poreza na svoje poslovanje.