Što i kako
StoryEditor

Rad za poslodavca iz UK-a: pred radnicima teška odluka: veća plaća sada ili mirovina sutra

07. Rujan 2022.

pišu: Tamara Jelić Kazić partnerica, Mirta Klaić odvjetnica Odvjetničko društvo Bardek, Lisac, Mušec, Skoko i partneri u suradnji s CMS Reich-Rohrwig Hainz Rechtsanwälte GmbH-om

Nakon Brexita poslodavac iz Ujedinjenoga Kraljevstva smatra se poslodavcem iz treće države, što je donijelo velike promjene u doprinosima – obvezi prijave i njihova plaćanja – te financijske učinke na radnika i/ili poslodavca. Važni su i datumi jer su pravila znatno drukčija za one koji su se zatekli na radu prije izlaska Ujedinjenoga Kraljevstva iz Europske unije nego za one koji su stigli poslije.

Otkako je Republika Hrvatska punopravna članica Europske unije, dio hrvatskih državljana izravno je zaposlen kod poslodavaca iz Unije. Ali budući da je Ujedinjeno Kraljevstvo izišlo iz nje, za one koji rade za poslodavce iz te zemlje ili se namjeravaju zaposliti kod njih uvjeti su sada posve drukčiji. Pravila iz Uredbe o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti primjenjuju se na rad za poslodavce iz zemalja Europske unije, što je i Ujedinjeno Kraljevstvo bilo prije 1. veljače 2020., te iz država Europskoga gospodarskog prostora i Švicarske. Opće je pravilo da se na zaposlene osobe primjenjuje zakonodavstvo države rada bez obzira na to gdje je sjedište poslodavca. Dakle, hrvatsko se zakonodavstvo prije Brexita primjenjivalo na radnike koji žive u Hrvatskoj, a rade za poslodavca iz UK-a. Plaćali su doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj i tu ostvarivali svoja prava iz mirovinskog i zdravstvenog sustava.

Zatečeno stanje

Sporazum o povlačenju Ujedinjenoga Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije stupio je na snagu 1. veljače 2020. Uredio je uvjete izlaska te države iz Unije, ali i prava i obveze koje će građani imati u vezi s radom te prava na socijalnu sigurnost.

Prijelazno razdoblje, u kojemu se u odnosu na Ujedinjeno Kraljevstvo i dalje primjenjivalo pravo Europske unije, trajalo je do 31. prosinca 2020. Taj je datum važan jer se na osobe tada zatečene u situaciji s prekograničnim elementom, kao što je rad za poslodavca iz UK-a, i dalje primjenjuje Uredbe o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti – sve dok je situacija u kojoj se nalaze nepromijenjena. Dakle, na radnike koji su se kod poslodavca iz UK-a zaposlili najkasnije 31. prosinca 2020. i još rade za njega primjenjuju se Sporazum o povlačenju i propisi Europske unije.

Novi radni odnosi

Sporazum o trgovini i suradnji između Europske unije i Ujedinjenoga Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske (Sporazum o trgovini i suradnji) privremeno se primjenjivao od 1. siječnja 2021., a službeno je stupio na snagu 1. svibnja 2021. Sa svojim sastavnim dijelom, Protokolom o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, uređuje buduće odnose i suradnju te se primjenjuje na građane Europske unije i UK-a koji nisu u prekograničnoj situaciji zatečeni do kraja 2020.; na njih se ne može primijeniti Sporazum o povlačenju.

U skladu sa Sporazumom o povlačenju, svima koji su za poslodavca iz Ujedinjenoga Kraljevstva počeli raditi prije 1. siječnja 2021. prava i obveze ostali su isti. Poslodavac iz UK-a i dalje obračunava i plaća doprinose prema pravilima Europske unije, što će i nastaviti sve dok radnici budu zaposleni kod njega

U Protokolu o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti pronalazimo odgovor na to koja se pravila primjenjuju na radni odnos s poslodavcem iz UK-a zasnovan nakon 1. siječnja 2021. Odredba o primjenjivom zakonodavstvu gotovo je identična onoj iz Uredbe o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti. To znači da se na zaposlene osobe primjenjuje zakonodavstvo države rada, zbog čega će radnik koji radi iz Hrvatske za poslodavca iz UK-a i dalje plaćati doprinose u Hrvatskoj. Ostaje li sve isto iako se primjenjivo zakonodavstvo nije promijenilo? Odgovor je: ne ostaje sve isto, ipak ima znatnih promjena. U hrvatskom zakonodavstvu razlikuju se pravila o plaćanju doprinosa pri zaposlenju kod poslodavca iz EU i kod poslodavca iz treće države.

Poslodavac iz EU

Do 31. siječnja 2020. Ujedinjeno Kraljevstvo bilo je država članica Europske unije, ali sve do 31. prosinca 2020. (u prijelaznom razdoblju prema Sporazumu o povlačenju) primjenjivalo se pravo Europske unije. Zbog toga su se na sve radne odnose zasnovane do 31. prosinca 2020. primjenjivala pravila Zakona o doprinosima koja vrijede za poslodavce iz EU. Radnik bi se osigurao na osnovi rada kod poslodavca iz druge države članice EU. S prvim radnikom u Hrvatskoj poslodavac se morao prijaviti na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje te prijaviti zaposlenika.

Kao i u slučaju rada za domaćeg poslodavca, obveznik je doprinosa iz osnovice (mirovinsko osiguranje) osiguranik – radnik, a obveznik doprinosa na osnovicu (zdravstveno osiguranje) poslodavac. Stope su također poznate: 20 posto iz bruto plaće izdvaja se za doprinose za mirovinsko osiguranje (15 posto za prvi stup i pet posto za drugi stup), a na bruto I plaću poslodavac plaća i doprinose za zdravstveno osiguranje po stopi od 16,5 posto.

Osnovica za doprinose mjesečna je plaća, uključujući sve ono što je u određenome mjesecu radniku​ isplaćeno ​ili dano u naravi (dnevnice, bonusi, primici u naravi kao što je službeni automobil dan na korištenje i u privatne svrhe itd.). Poslodavac je obvezan obračunati i platiti sve doprinose.

Olakšice za poslodavca iz EU

Na rad za poslodavca iz EU čak se primjenjuju i olakšice dostupne za zapošljavanje kod hrvatskog poslodavca. Za prvo zaposlenje poslodavac je oslobođen plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje do godine dana. Ako poslodavac prvi put zapošljava kod sebe osobu mlađu od trideset godina na neodređeno vrijeme, doprinosi za zdravstveno osiguranje ne plaćaju se i do pet godina.

Razlika je, s druge strane, u rokovima za plaćanje doprinosa. Hrvatski poslodavac, naime, obračunava doprinose istodobno s obračunom plaće i oni dospijevaju na naplatu istodobno s isplatom (osim za plaću u naravi, prema kojoj se doprinosi plaćaju do 15. u sljedećemu mjesecu). Kad plaću isplaćuje EU poslodavac, doprinosi dospijevaju na naplatu u roku od trideset dana od dana isplate plaće, a za plaću u naravi do posljednjega dana sljedećeg mjeseca. Ta pravila i dalje su aktualna za dio osoba koje rade za poslodavca iz UK-a. U skladu sa Sporazumom o povlačenju, svima koji su za poslodavca iz te zemlje počeli raditi prije 1. siječnja 2021. prava i obveze ostali su isti. Dakle, za postojeće radnike poslodavac iz UK-a i dalje obračunava i plaća doprinose na opisani način, što će se nastaviti sve dok budu zaposleni kod njega.

Poslodavac iz treće države

Jedno od temeljnih načela Europske unije jest sloboda pružanja usluga. Na temelju toga poslodavcima iz EU omogućeno je zapošljavati radnike direktno, bez organizacijske jedinice, tj. prisutnosti u državi zaposlenja (ovdje: Hrvatskoj), a da pri tome

Prema hrvatskom zakonodavstvu, poslodavac iz UK-a kao poslodavac iz treće države nije obvezan uplaćivati doprinose. Zato se ne primjenjuje pravilo iz Protokola o koordinaciji socijalne sigurnosti – sve su obveze na radniku

imaju obvezu plaćanja doprinosa za svoje radnike jednako kao hrvatski poslodavci. Zbog pravila koja vrijede u cijeloj Europskoj uniji i zajednička su svim državama članicama u Zakonu o doprinosima poslodavci iz EU mogu biti 'izdvojeni' i poprilično izjednačeni s hrvatskima. Nakon izlaska iz Europske unije Ujedinjeno Kraljevstvo više nema slobodu pružanja usluga u državama članicama Unije. Također, iako je odnos Hrvatske s tom državomm uređen s više međunarodnih ugovora, on više nije i ne može biti ni približno jednak odnosu s drugim državama članicama.

Stoga se poslodavci iz UK-a od 1. siječnja 2021. smatraju 'redovitim' poslodavcem iz treće države i na njih se primjenjuju ista pravila kao na, naprimjer, Bosnu i Hercegovinu ili Tursku. Njihovi radnici u Hrvatskoj osiguravaju se na osnovi zaposlenja u tuzemstvu kod poslodavaca sa sjedištem u inozemstvu koji nemaju registriranu podružnicu u tuzemstvu. Radnik je prema toj osnovi sâm obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

U čemu je 'kvaka'

Budući da se na prekograničnu situaciju s UK-om koja je nastala nakon 1. siječnja 2021. primjenjuje Sporazum o trgovini i suradnji, za primjenu pravila o plaćanju doprinosa treba provjeriti i odredbe Protokola o koordinaciji socijalne sigurnosti. U njemu je propisano da poslodavac koji nema sjedište u državi čije se zakonodavstvo primjenjuje na njegova zaposlenika (poslodavac iz UK-a koji zapošljava radnika u Hrvatskoj) ispunjava sve obveze utvrđene primjenjivim zakonodavstvom, posebno obvezu uplate doprinosa, kao da ima sjedište u toj državi. Prema hrvatskom zakonodavstvu, poslodavac iz UK-a kao poslodavac iz treće države nema obvezu uplate doprinosa. S obzirom na to navedeno se pravilo iz Protokola o koordinaciji socijalne sigurnosti ne primjenjuje – sve su obveze na radniku. Radnik se sâm prijavljuje na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, nakon čega Porezna uprava rješenjem utvrđuje njegove obveze doprinosa. Plaća se do petnaestoga dana u mjesecu za prethodni mjesec.

Za razliku od plaćanja doprinosa prema mjesečnoj plaći, pri radu za poslodavca iz treće države doprinosi se plaćaju na propisanu osnovicu. Mjesečna osnovica za doprinose umnožak je iznosa prosječne plaće u Hrvatskoj i koeficijenta 1,0. Stope doprinosa su standardne: 20 posto (15 posto + 5 posto) za mirovinsko osiguranje i 16,5 posto za zdravstveno osiguranje. Potkraj svake godine ministar financija donosi naredbu o iznosima osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja za sljedeću godinu. U njoj se objavljuju informacija o prosječnoj plaći, koeficijenti i iznosi osnovica za obračun doprinosa. Dakako, u njoj je uvijek i mjesečna osnovica za zaposlenje u tuzemstvu kod poslodavaca sa sjedištem u inozemstvu koji nemaju registriranu podružnicu u tuzemstvu. Za 2022. osnovica iznosi 9537 kuna, što znači da radnik plaća ukupne mjesečne doprinose od 3481 kune.

Nova opcija i dvojba

Dakle, obvezni doprinosi sada su utvrđeni u fiksnom iznosu. Možemo pretpostaviti da mnogi radnici kod stranih poslodavaca imaju (za hrvatske standarde) iznadprosječna primanja. Prema osnovi rada za poslodavca iz treće države njima su sada propisani manji doprinosi – koje mogu, ali ne moraju povećati. Iako je osnovica za plaćanje doprinosa propisana, može se povećati. Naime, propisana je osnovica, jednostavno rečeno, minimalna osnovica za plaćanje doprinosa. Radnik uvijek od Porezne uprave, koja rješenjem utvrđuje obveze doprinosa, može tražiti da se ta rješenja izdaju na veću osnovicu i da prema njima plaća više doprinosa. Iako se možda čini da bi ovim izmjenama učinaka rada za poslodavca iz UK-a moglo biti oštećenih kad je riječ o sadašnjim ili budućim pravima (trošak plaće/visina neto plaće/visina mirovine), u praksi se to ne mora dogoditi. Možda će trebati nešto više administrativnih koraka za postizanje istog rezultata, ali radniku ostaje sloboda odlučiti koliko doprinosa želi platiti. Opcija je to koju nije imao dok je poslodavac (iz EU) obvezno plaćao doprinose prema mjesečnoj plaći. 

25. rujan 2022 08:27