Razmjena informacija: Znaju li poduzetnici što je dopušteno, a što nije, i kada klize u kartel?

Iako se poduzetnicima može činiti logično da svoje interese štite i dogovorom o komercijalnim strategijama kako bi odgovorili na nove tržišne izazove ili da privlače potrošače javnim objavama o sniženju svojih cijena u idućem razdoblju, riječ je o vrlo osjetljivu području koje može prouzročiti ozbiljne povrede prava tržišnog natjecanja, a onda i donijeti velike kazne poduzetnicima.

U zadnje vrijeme često se susrećemo s najavama pojedinih poduzetnika ili udruženja poduzetnika u medijima u vezi s njihovim planovima glede cijena. Primjera radi, udruge obrtnika su prije nekoliko mjeseci najavljivale povećanja cijena za određeni pos__Kolumna Prvi Odlomaktotak te održavanje sastanaka svojih članova s ciljem raspravljanja razine cijena kao odgovorom na povećanje troškova energenata u 2022. godini. Nedugo nakon toga, u povodu Vladine odluke prema kojoj se od 1. travnja 2022. godine određenim kategorijama proizvoda smanjuje PDV, pojedini trgovački lanci izašli su u medijima s najavama da će adekvatno smanjiti cijene nekih proizvoda od određenog datuma.

Iako se poduzetnicima može činiti logično da svoje interese zaštite tako da dogovore kojim komercijalnim strategijama odgovoriti na nove tržišne izazove ili da privuku potrošače javnim objavama o sniženju svojih cijena u idućem razdoblju, riječ je o vrlo osjetljivu području koje može izazvati ozbiljne povrede prava tržišnog natjecanja, a onda i donijeti velike kazne poduzetnicima.

Čudna odluka Ustavnog suda

Pojam kartela je nešto za što će mnogi reći da i ptice na grani znaju da konkurenti ne smiju dogovoriti cijenu ili podijeliti tržište. Međutim, zabranjeni sporazumi mnogo su kompleksnija tema od toga, a praksa pokazuje da u Hrvatskoj još uvijek ne postoji dovoljno razvijena svijest ni o očitim oblicima kartelnog ponašanja. Taman kad mislimo da pokazujemo napredak u odnosu na nekadašnje stanje na tržištu gdje je veliki broj poduzetnika i njihovih udruženja smatrao pohvalnim kad bi uspjeli dogovoriti cijenu, javi se pokoji nezgodan slučaj, kao što je bio tzv. kartel zaštitara. Nezgodan zbog toga što se Ustavni sud odlučio umiješati u teme prava tržišnog natjecanja i u konkretnom slučaju nepravilno podržao shvaćanje da dogovor u vezi sa 'samo' jednim od elemenata cijene (u konkretnom slučaju, cijene sata rada zaštitara) nije kartel.

Naime, zabranjeni sporazum ne obuhvaća samo dogovor o cijeni nego i dogovor o pojedinim elementima te cijene. U situaciji gdje Ustavni sud donese takvu odluku koju, logično, poprate bombastični naslovi u novinama kako je Ustavni sud srušio pšrijašnje odluke odgovornih tijela, nije neobično da poduzetnici gube kompas i ne znaju više što je dopušteno, a što nije. Ako nastane zbrka oko osnovnih oblika kartelnog ponašanja, teško je očekivati da će poduzetnici znati kako postupati u manje očitim situacijama, kao što je razmjena osjetljivih informacija. Zbog toga ne čudi da poduzetnici i udruženja i dalje javno pozivaju na dogovor ili najavljuju svoje komercijalne strategije.

Što je zabranjeno

Što je dopušteno, a što nije? Koristan izvor za utvrđivanje toga što je dopušteno, a što nije su pravo i praksa na razini Europske unije koji daju određene smjernice u ovom području, a koje prati i naš pravni sustav. Naime, nije svaka razmjena informacija između konkurenata zabranjena i postoje razni primjeri kada razmjena informacija može biti korisna (posebice u slučaju ugovora kao što su R&D ugovori). Budući da je fokus odgovornih tijela na zabranjenim oblicima ponašanja, ovaj se članak fokusira na problematična ponašanja i skreće pozornost na neke učestale primjere.

Problematičnom se smatra ponajprije razmjena osjetljivih, tzv. strateških informacija, koje otklanjaju stratešku nesigurnost na tržištu i time smanjuju samostalnost poduzetnika u donošenju odluka. Iako se najčešće smatra da su ključne strateške informacije o cijenama i količinama te o troškovima i potražnji, korisnost određenih informacija i njihov strateški karakter ovisi o konkretnom slučaju. U procjeni se također uzima u obzir i oblik informacija (individualna/agregirana informacija), starost informacija, tržišne okolnosti i učestalost razmjene.

Što je stara informacija

Ako je doista riječ o agregiranim podacima, tako da je dovoljno teško iz njih utvrditi informacije koje se odnose na pojedine poduzetnike, rjeđe će se raditi o problematičnoj razmjeni informacije nego kad su u pitanju informacije koje se odnose na pojedine poduzetnike. Također, u pravilu nisu problematične razmjene dovoljno starih informacija jer je upitna njihova relevantnost za tržišno natjecanje. Informacije starije od jedne godine ponekad se spominju kao orijentir za određivanje starosti, ali to ne treba shvatiti kao striktno pravilo.

Štoviše, potreban je oprez kod procjene što je doista staro u konkretnom slučaju budući da starost informacije ovisi o karakteristikama konkretnog tržišta, pri čemu se posebno uzima u obzir učestalost pregovora cijena. Primjera radi, ako je prosječna duljina trajanja ugovora u nekoj industriji indikator učestalosti pregovora cijena, onda bi dovoljno stara bila informacija koja je nekoliko puta starija od prosječne duljine trajanja tih ugovora.

Slično je kod učestalosti razmjene informacija. Na tržištima gdje se sklapaju kratkotrajni ugovori u pravilu će biti potrebne učestalije razmjene informacija, a obratno vrijedi za tržišta gdje se sklapaju dugotrajni ugovori, gdje će češće biti problematične i razmjene osjetljivih informacija koje nisu učestale. Ponovno je potreban oprez i izbjegavanje strogih zaključaka temeljem ovakvih primjera koji služe kao orijentir.

Ne treba, naime, smetnuti s uma mogućnost da povreda prava tržišnog natjecanja postoji i u slučaju jednokratne razmjene informacija.

Još je 2009. na europskoj razini donesena odluka u telekomunikacijskom sektoru u kojoj je sud razjasnio da je, zapravo, broj sastanaka irelevantan – važno je je li već i jedan sastanak omogućio da sudionici uzmu u obzir razmijenjene informacije pri donošenju odluke o tržišnom ponašanju i tako svjesno zamijene suradnju za tržišni rizik.

Javno i skriveno

Također, razmjena neke javne informacije u pravilu nije problematična, ali treba paziti je li neka informacija istinski javna. Mora se raditi o informaciji koja je generalno jednako dostupna svim konkurentima i kupcima uzimajući u obzir trošak pristupa takvoj informaciji. U praksi će se rijetko raditi o istinski javnim informacijama, jer poduzetnici neće razmjenjivati informacije koje jednako lako mogu prikupiti na tržištu. Dobar primjer istinski javne informacije su oglašavanja cijena na benzinskim postajama, koja su jednako dostupna kupcima i obližnjoj konkurenciji.

Ako ne postoji zabranjeni sporazum konkurencije, takva praksa je korisna za kupce jer im omogućuje da usporede cijene konkurencije prije odluke o točenju goriva. Međutim, kad bi vlasnici benzinskih postaja počeli izmjenjivati informacije između sebe, ocjena bi bila drukčija.

Tu, naime, ne bi bila riječ o istinski javnoj informaciji, jer prikupljanje te informacije na drugi dostupan način ipak zahtijeva znatan utrošak vremena i putnih troškova. Dodatno je potrebno biti oprezan kad je riječ o daljnjim postupanjima s informacijom koja je javna. Primjera radi, u nekoj industriji može biti opće znanje da su porasli troškovi opskrbe, ali to ne znači da je konkurentima dopušteno na sastanku zajednički procjenjivati kako odgovoriti na takve izazove i time se voditi u odlukama.

Javno ne oslobađa uvijek

Radi se također razlikovanje između toga je li sama razmjena informacija javna ili nije, ali ne treba smatrati da je javna razmjena informacija samim time dopuštena. U uvodno spomenutom primjeru bilo bi pogrešno izvući zaključak da razmjena informacije nije problematična samo zato što su te informacije poduzetnici javno obznanili. Naprotiv, čim je riječ o javnim objavama više poduzetnika, postavlja se pitanje učinaka takvih razmjena informacija. Stoga bi se poduzetnici trebali suzdržati od razmjene osjetljivih informacija bilo kojim kanalima, direktno ili indirektno (npr., razmjena informacija putem zajedničkih kupaca ili trećih strana), jer njihova razmjena lako dovodi do usklađenog djelovanja, koje je jedan od oblika zabranjenog ponašanja. Drugim riječima, ne mora postojati izričit dogovor konkurenata da bi se radilo o zabranjenom sporazumu.

Javne najave poduzetnika upućuju na moguća usklađenja ponašanja, a Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ima velike istražne ovlasti kako bi utvrdila što se događa na tržištu i radi li se o povredi u konkretnom slučaju. Tu nije riječ samo o praćenju tržišta općenito, nego i o konkretnim upitima i provjerama, mogućosti provođenja nenajavljenih pretraga kada su ispunjeni uvjeti za to, itd. Upravo zahvaljujući širokim istražnim ovlastima agencija može doći do indicija ili čak dokaza o problematičnim ponašanjima i koja nisu dio javnog prostora. Naime, mnogo su češće razmjene osjetljivih informacija između konkurenata u tajnosti.

Stižu nove smjernice EU

Ono što poduzetnici često smetnu s uma je da se povrede mogu dokazati na razne načine, često putem mobilne komunikacije (npr. unutar pojedinih platformi za razmjenu poruka). Posljedica mogu biti velike kazne, budući da je za kartelna ponašanja predviđena zakonom najviša kazna u iznosu do 10 posto ukupnih godišnjih prihoda poduzetnika (pri čemu se pod pojmom poduzetnika u pravilu misli na cijelu grupu). Mogući postupci za naknadu štete oštećenih strana i narušavanje ugleda samo su neke od daljnjih mogućih posljedica takvog ponašanja.

Da bi izbjegli povrede u ovom području (i time visoke kazne), poduzetnici bi se ponajprije trebali dobro upoznati s pravilima ponašanja u području prava tržišnog natjecanja. Budući da je riječ o specifičnom području za koje nije dovoljno baciti oko na zakonski tekst, praksa pokazuje da je najbolji način organiziranje internih edukacija koje omogućuju svim relevantnim zaposlenicima da nauče što je dopušteno ili nije u njihovom svakodnevnom poslovanju gdje se susreću sa specifičnim pitanjima vezanim uz njihovu djelatnost.

U tom kontekstu su korisne i nove smjernice koje se pripremaju na razini Europske unije u ovom području, a čiji je cilj sažeti stara i nova pravila, praksu koja postoji u ovom području i primjere najboljih praksi. Poduzetnicima se sugerira da stalno prate stanje na tom području i upoznaju se s pravilima što prije. 'Bolje spriječiti nego liječiti' ima posebnu težinu na tom području uzimajući u obzir ozbiljnost kazni i drugih negativnih posljedica, koje i najuspješniji poduzetnici teško zaliječe.