Piše: Stjepan Lović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić
Ako je društvu potreban kapital da prebrodi financijske teškoće ili ostvari veći poslovni pothvat, često odgovorni vlasnici (imatelji udjela/dioničari) društvu pozajme vlastiti kapital. Takvo financiranje češće je kod društava s ograničenom odgovornosti nego kod dioničkih društava jer je način donošenja odluka vezanih uz poslovanje s povezanim osobama mnogo jednostavniji i ne prethodi mu toliko detaljna procedura sazivanja glavne skupštine, koja odobrava pravni posao s povezanom osobom, kao što je to slučaj kod dioničkih društava. Praksa je pokazala da se putem povezanih osoba uobičajeno financiraju ‘obiteljske tvrtke‘ ili društva s malim brojem članova, što je i znatno povoljni način financiranja društva nego putem kreditnih institucija.
Međutim, praksa je pokazala i da te osobe pogrešno smatraju da će se to njihovo potraživanje prema društvu vratiti na jednak način ili čak i prije nego drugim vjerovnicima za slučaj da se nad društvom otvori stečajni postupak. Mali broj povezanih osoba je nažalost upoznat s time da se u slučaju otvaranja stečaja nad društvom njihova pozajmica posljednja podmiruje i to samo ako stečajna masa ima dovoljno sredstava za povrat duga. Što je jako rijedak slučaj.
U nepovoljnom položaju
Stečajni zakon vjerovnike dijeli na vjerovnike viših i nižih isplatnih redova. Takvo razvrstavanje uvjetuje njihov položaj prilikom podjele iznosa naplaćenih tijekom stečajnog postupka. Naime, zakon određuje da u tražbine drugoga višega isplatnog reda ulaze sve tražbine prema dužniku, osim onih razvrstanih u niže isplatne redove. Tako se stečajnim vjerovnicima nižih isplatnih redova smatraju oni članovi društva koji imaju tražbine prema tome društvu s naslova povrata zajma kojim je nadomješten kapital društva. Članak 408. Zakona o trgovačkim društvima propisuje da član koji društvu u vrijeme kad je ono u krizi umjesto da mu pribavi vlastiti kapital da zajam može u stečajnom postupku ostvarivati zahtjev za povrat zajma samo kao stečajni vjerovnik nižeg isplatnog reda.
Ta odredba nalazi primjenu u slučaju davanja zajma društvu koje je u takvoj krizi da ne raspolaže sredstvima dostatnim za poslovanje, a ne postoji druga mogućnost pribavljanja sredstava koja bi trebala poslužiti njegovoj sanaciji. Na članove društva koji vode njegove poslove bez obzira na to koliki je njihov poslovni udio i na članove društva čiji poslovni udio čini više od deset posto temeljnoga kapitala neovisno o tome vode li poslove društva primjenjuju se ta pravila o nadomještanju kapitala.
Ako je dakle član društva koji vodi poslove društva ili ne vodi poslove društva, ali ima poslovni udio veći od deset posto temeljnoga kapitala društva, dao društvu zajam u vrijeme kad je ono u krizi, taj će se zajam smatrati tražbinom nižega isplatnog reda i namirivat će se posljednji. Ako je takav član društva dao zajam društvu kada ono nije bilo u krizi, tada će se zajam ipak smatrati tražbinom višega isplatnog reda.
Je li zajam dan ‘u krizi‘?
Praksa je pokazala i da otvaranjem stečajnog postupka takvi vjerovnici uobičajeno prijavljuju svoju tražbinu kao potraživanje drugoga višeg isplatnog reda, očekujući da će stečajni upravitelj prilikom ispitivanja takve tražbine pogrešno utvrditi da nije riječ o tražbini nižega isplatnog reda. Ako utvrdi da je ipak riječ o tražbini nižega isplatnog reda, stečajni upravitelj je dužan odbaciti takvu prijavu te je razmatrati tek prilikom naknadnog poziva vjerovnicima nižih isplatnih redova da prijave svoje tražbine.
Ali stečajni upravitelj iz same prijave ne može utvrditi je li zajam dan u ‘vrijeme kada je društvo bilo u krizi‘, već to treba utvrditi iz poslovnih knjiga društva. A vjerovnik bi svakako uza svoju prijavu trebao dokazati i priložiti sve isprave iz kojih proizlazi da zajam nije bio dan ‘u krizi‘. Što će se smatrati ‘situacijom da je društvo u krizi‘ ovisiti će o brojnim poslovnim pokazateljima koji su egzistirali u to vrijeme. Ako stečajni upravitelj ipak zaključi da se neko potraživanje smatra tražbinom nižega isplatnog reda, takav vjerovnik može se žaliti i dokazivati da društvo u vrijeme kada je dan zajam nije bilo ‘u krizi‘.
Nepravedno neravnopravni
Stoga je svakako nužno prilikom razmatranja dati društvu zajam ili ne pažljivo razmotriti sve financijske pokazatelja društva u to vrijeme i poduzeti sve radnje nužne da možebitnim otvaranjem stečajnog postupka takva tražbina bude priznata kao potraživanje drugoga višeg isplatnog reda. Mjerodavne zakonske odredbe i sudska praksa dakle ‘kažnjavaju‘ takvog člana društva koji se izložio prema društvu i dao mu svoj kapital, jer su jako rijetki stečajni postupci u kojima se ostvari višak i za namirenje toga potraživanja.
Zanimljivo je da sudska praksa zauzima drugačije stajalište kada je takvo potraživanje osigurano hipotekom na nekretnini u vlasništvu društva, osim ako je riječ o pobojnoj radnji na način kako je predviđeno Stečajnim zakonom. Treba upozoriti da u tim slučajevima zdrav razum i dobro gospodarenje u konačnici oštećuju osobu koja tako postupa, umjesto da je se barem stavi u jednak položaj s ostalim vjerovnicima.