Odmah možete odahnuti, direktorska bolest nije stvarna poput nekih drugih koje nam trenutačno nagrizaju živote i ekonomiju, a time i živce. Također, ta bolest ima vrlo izražene simptome te jako jednostavan i djelotvoran lijek.
Uzročnik direktorske bolesti nije nikakva mutacija suvremenog doba, taj fenomen postoji odavno, a nadjenuli su mu ime stručnjaci koji su o njemu počeli pisati početkom dvijetisućetih. Bili su to gurui liderstva Daniel Goleman, Richard E. Boyatzis i Annie McKee.
Pojam direktorska bolest (eng. CEO disease) odnosi se na fenomen prema kojem se penjanjem u hijerarhiji lideri sve više udaljavaju od djelatnika i ulaze u takozvani 'vakum' povratnih informacija. Tome doprinosi i to da što je više netko pozicioniran, manje je oko njega ljudi koji će iskreno i kritički komentirati njegove odluke ili stil vođenja tvrtke. I tako se gubi ključan moment poslovanja - doticaj s realnosti. Zbog ove su 'bolesti' neke tvrtke s izvrsnim potencijalom zapele u osrednjosti, neke su čak i propale jer uspjeh svake tvrtke podjednako zavisi o lideru i zaposlenicima. Ako te dvije strane međusobno ne komuniciraju kako treba, za očekivati je da će se događati 'kravali'.
Dobra vijest je što je srećom takve ekscese moguće s lakoćom izbjeći brzom provjerom simptoma. Dijagnostika počinje ovako: Jeste li okruženi ljudima koji stalno potvrđuju ono što govorite i nikada ne odstupaju od povlađivanja? Sjetite se kako je car stupao u svom novom ruhu pred gomilama zbog takvih 'odanih' ljudi...
Ima i drugih simptoma. Primjerice, razmislite kako reagirate na kritiku. Oni koji rijetko zapravo imaju priliku čuti povratnu informaciju, jednom kad je dobiju shvaćaju je jako osobno i zapravo se teže nose s kritikama. Nisu navikli. Skloni su pritom okarakterizirati osobu koja je skupila hrabrosti izrazito negativnom. Zašto bezveze rogobori kad su svi ostali zadovoljni? Ako ovako razmišljate, odlučite sad odmah pokrenuti postupak samoizlječenja. Jer, to je siguran put u potpunu sljepoću i gluhoću u upravljanju. Biste li dopustili da vas vozi netko s povezom na očima i sluškama iz kojih se sve ori? Jasno da ne. Lošim reakcijama na kritike zapravo obeshrabrujete sve ostale da budu iskreni i tu je ta točka u kojoj ste se odlijepili od stvarnosti. Gube interes i odlaze vam najbolji zaposlenici, a vi ne kužite da je do vas, mislite da je zbog stvarno predobre prilike koja se ukazala negdje drugdje...
Dakle, ne govori se bezveze u superlativima o upravljanju temeljnom na podacima. Oni ne moraju uvijek biti generirani ultranabrijanim alatima za analitiku velikih podataka. Ponekad su izvori podakata koji vam trebaju samo par vrata i rečenica udaljeni od vas. Neki poslodavci kao dio poslovne rutine imaju otvorene razgovore sa zaposlenicima. Primjerice, direktor tvrtke za istraživanje tržišta Peekator Marin Mrša otkrio je kako se kod njih svakog mjeseca održavaju jedan na jedan sastanci zaposlenika i voditelja odjela kako bi se osiguralo da 'sve štima'. No, naglo usvajanje takvog pristupa neće uroditi plodom. Prvo treba stvoriti povjerenje, zaposlenici moraju vidjeti da ne govore u dim, da se zaista uvažavaju njihova mišljenja ili da se o njima barem promišlja. Ako je baš jako zahrđala komunikacija i čini se da je izvan linije popravljivosti, možda je najpametnije krenuti u liječenje direktorske bolesti anonimnim anketama. U svakom slučaju ego treba spremiti u džepić i razmotriti svaku zamjerku, olako odbacivanje kritika neće vratiti direktorske noge čvrsto na zemlju.