Piše: Vjeran Buljan, menadžer u Deloitteovu Odjelu financijskog savjetovanja
Trenutačno gospodarsko okružje u kojem dominiraju neizvjesnost i rast kamatnih stopa upućuje na mogućnost zaustavljanja trenda rasta kvalitete imovine banaka pa bi se loši krediti u razdoblju koje dolazi mogli vratiti u središte zanimanja i u srednjoistočnoj Europi i banaka u Hrvatskoj
Deloitte je nedavno objavio četvrto izdanje studije o poslovanju bankarskog sektora u 16 država srednjoistočne Europe (regija CEE), uključujući i Hrvatsku, s naglaskom na aktivnosti spajanja i pripajanja (M&A). Ključni faktor koji je utjecao na trendove u bankarskom sektoru svakako je pandemija, koja je očekivano bila najveći izazov za regionalne banke još od financijske krize 2008. godine.
Do pojave pandemije ključni indikatori uspješnosti bankarskog sektora kao što su rast prihoda, profitabilnost, kvaliteta imovine te adekvatnost kapitala poboljšavali su se širom CEE-a. Međutim, iako su prošlogodišnje prognoze bile alarmantne, bankarski sektor u regiji pokazao je visoku razinu otpornosti, uza zadržavanje vrlo solidnih kapitalnih pozicija te relativno stabilnu kvalitetu imovine.
Snažna kapitalna pozicija
Bez obzira na negativne efekte pandemije, agregatna stopa adekvatnosti kapitala banaka u regiji CEE u 2020. godini porasla je za 1,8 postotnih bodova, na 22,1 posto. Tradicionalno snažna kapitalna pozicija hrvatskih banaka dodatno je ojačana, pa je potkraj 2020. godine agregatna stopa adekvatnosti kapitala hrvatskih banaka porasla za 3,3 postotna boda u odnosu na kraj 2019. godine, na 25,6 posto. Time je hrvatski bankarski sektor zabilježio treću najvišu adekvatnost kapitala među 16 promatranih država, odmah iza Latvije (26,8%) te Estonije (25,7%). Na temelju dostupnih podataka EBA-e, prosječna adekvatnost kapitala na razini CEE-a zadržana je na sličnim, visokim razinama i tijekom 2021. godine.
Zbog solidne kapitalne pozicije, bankarski sektor uspio je zadržati snažnu kreditnu aktivnost. Ukupna razina kredita na razini CEE-a pala je manje od očekivanog (-1,6% u odnosu na 2019. godinu). Pritom treba istaknuti da su ukupni plasmani bankarskog sektora u Hrvatskoj porasli za 2,5% na godišnjoj razini te premašili razinu od 30 milijardi eura. Ipak, ovdje treba uzeti u obzir da odgode plaćanja kao posljedica moratorija povećavaju obujam plasiranih kredita, što direktno utječe na smanjenje omjera loših kredita.
Zadržana profitabilnost
Banke u CEE-u također su uspjele zadržati profitabilnost poslovanja, uz prosječni povrat na kapital od 8,3 posto te povrat na imovinu od 0,9 posto. Hrvatske banke su promatrano tom metrikom bile manje profitabilne od regionalnog prosjeka, uz ostvareni povrat na kapital od 4,7 posto te povrat na imovinu od 0,6 posto u 2020. godini kao posljedica daljnjeg pada aktivnih kamatnih stopa te znatnog porasta troškova rezerviranja za potencijalno loše plasmane.
Djelomično pod utjecajem agresivnije politike rezerviranja u 2020. godini, u prvoj polovini 2021. godine povrat na kapital banaka u Europskoj uniji u prosjeku je porastao između jedan i pet postotnih bodova u odnosu na 2020. godinu prema podacima ECB-a.
Gdje smo najlošiji
Pritisak pandemije COVID-19 nije utjecao na nastavak trenda porasta kvalitete imovine banaka na razini čitavog CEE-a. Ipak, detaljnijom analizom primjetno je da su ključni pokretači tog trenda znatno promijenjeni u 2020. u odnosu na prethodne godine. Prije početka pandemije obujmovi loših kredita smanjivali su se kao posljedica povoljna makroekonomskog okružja te aktivnosti banaka vezanih uz prodaju loših plasmana, za koje je postojala velika potražnja ulagatelja. S druge strane, daljnji porast kvalitete imovine banaka tijekom 2020. godine primarno je posljedica eksternih faktora kao što su moratoriji te paketi stimulativnih mjera na razini pojedinih država.
Ipak, na razini CEE-a ukupni je omjer loših plasmana pao za 30 baznih bodova, na 6,5 posto. U Hrvatskoj je taj omjer blago porastao s rekordno niskih 8,9 posto u 2019. godini na 9,2 posto u 2020. godini pod utjecajem porasta udjela loših kredita u segmentu stanovništva, a u segmentu poduzeća omjer loših kredita u 2020. godini dodatno je snižen u odnosu na 2019. godinu. Pritom treba istaknuti da je s 12,5 posto udio loših kredita poduzećima u Hrvatskoj potkraj 2020. godine najviši od svih promatranih CEE država (s iznimkom Ukrajine), što upućuje na to da postoji dodatan prostor za poboljšanje kvalitete aktive hrvatskih banaka u restrukturiranju i/ili prodaji loših izloženosti.
Lošija očekivanja
Početkom 2020. godine glavni dionici bankarskog sektora očekivali su snažnije pogoršanje kvalitete imovine te su banke knjižile znatne troškove rezervacija za očekivane gubitke. Na temelju dostupnih podataka, mjere koje su središnje banke uvele kao potporu bankarskom sektoru u nekim su se državama počele ukidati već u trećem kvartalu 2020. godine, a u nekima (npr. Mađarska) bile su uvedene s očekivanim trajanjem sve do drugoga kvartala 2022. godine.
Međutim, zasad se očekuje da u drugoj polovini 2022. mjere pomoći više neće biti na snazi ni u jednoj od država CEE-a pa se stvaran utjecaj pandemije na kvalitetu imovine banaka u regiji tek očekuje.
Akvizicijski apetiti
Konsolidacija bankarskog sektora u CEE-u započela je i prije pandemije, uz primjetan uzorak transakcija u kojima su igrači strateških prisutni na tržištima u regiji pokazali apetit za dodatnim akvizicijama. Rekordan broj transakcija u regiji zabilježen je u razdoblju 2015. – 2016., a glavni pokretač bila su nepovoljna gospodarska očekivanja s kojima se manje banke nisu mogle nositi te su postajale pogodne mete za preuzimanja. Usprkos očekivanjima da će pandemija usporiti trend spajanja i preuzimanja u bankarskom sektoru, to se nije dogodilo. Naprotiv, tijekom 2020. godine zatvoreno je 18 transakcija, a dodatne četiri bile su u tijeku. Time je 2020. godina postala godina s najvećim brojem ostvarenih transakcija u bankarskom sektoru u CEE-u nakon 2016. godine.
Ključni pokretači navedenih transakcija bili su relativno slični kao i 2015. – 2016. Izbijanje pandemije negativno je utjecalo na profitabilnost banaka, zbog čega su banke s nižim razinama adekvatnosti kapitala postale ranjivije te su u brojnim slučajevima postale predmet preuzimanja od većih, diverzificiranih bankovnih grupacija koje mogu ostvariti veće ekonomije obujma te višu razinu operativne efikasnosti. Slični trendovi nastavljeni su i tijekom 2021. godine. Do kraja studenoga najavljeno je dodatnih 20 transakcija u odnosu na kraj 2020. godine, od čega je sedam već bilo i zatvoreno.
Fragmentirano tržište
Takvi su trendovi očekivani na tržištu koje je prilično fragmentirano. Od ukupno 353 banke u CEE-u, 156 ima tržišni udio na lokalnom tržištu manji od jedan posto, a dodatnih 95 banaka ima tržišni udio između jedan i pet posto. Slična je situacija u Hrvatskoj, gdje od ukupno 20 banaka njih 12 ima tržišni udio manji od jedan posto. Na takvom tržištu daljnja konsolidacija svakako se može očekivati u srednjem i dugom roku. Navedeno je posebno interesantno uzevši u obzir da je u posljednjih nekoliko godina Hrvatska među državama s najmanjim brojem transakcija.
Prema pitanju valuacija, na temelju uzorka javno dostupnih podataka vidljivo je da su transakcijski multiplikatori u transakcijama u kojima su preuzimane banke u CEE-u u 2021. godini samo blago porasli u 2021. u odnosu na 2020. godinu, uz prosječni omjer cijene i knjigovodstvene vrijednosti po dionici (P/BV) od 0,97x u usporedbi s prosjekom od 0,93x u 2020. godini. Neki od najaktivnijih kupaca u regiji CEE su OTP banka (sedam zatvorenih transakcija), Raiffeisen (dvije zatvorene transakcije i dvije u tijeku) i KBC (tri zatvorene transakcije i jedna u tijeku). Uvijek aktualna tema održivog financiranja u posljednje vrijeme dobiva na važnosti i u bankarskim krugovima.
Održivo financiranje
Postoje procjene prema kojima je na razini Europe potrebno između 175 i 290 milijardi eura godišnjih investicija u sljedećem desetljeću kako bi se ostvarili ciljevi iz Pariškog sporazuma i učinilo Europu klimatski neutralnom do 2050. godine.
Održivo financiranje u posljednjih nekoliko godina eksponencijalno raste, uz prosječnu godišnju stopu rasta novih plasmana veću od 50 posto u razdoblju od 2017. do 2021. godine. Ključni pokretači rasta su tzv. zelene obveznice izdane za financiranje projekata zaštite okoliša i energetske učinkovitosti, primarno u sektorima transporta, energetike i nekretnina.
Ključni pokretači
Zaključno, očekuje se će otpornost na šokove, ekonomija obujma i operativna efikasnost i dalje biti ključni pokretači vrijednosti. To će omogućiti većim, diverzificiranim bankarskim grupama da selektivno biraju mete preuzimanja među manjim bankama oslabljenima pandemijom.
Na fragmentiranom tržištu banaka u CEE-u to bi trebalo značiti nastavak trenda konsolidacije i velikog broja transakcija M&A-a i u godinama koje dolaze. S druge strane, trenutačno gospodarsko okružje u kojem dominiraju neizvjesnost i rast kamatnih stopa dodatno upućuje na mogućnost zaustavljanja trenda rasta kvalitete imovine pa bi se loši krediti u idućem razdoblju mogli vratiti u središte zanimanja i regije i hrvatskih banaka.