Pišu: Martina Rupčić i Ivana Sečanj, ATD Solucije
Prilagodba na klimatske promjene i upravljanje klimatskim rizicima postali su neizbježni izazovi u suvremenom poslovanju, osobito u Hrvatskoj, gdje su učinci klimatskih promjena sve vidljiviji. Povećanje globalne temperature zraka rezultira sve češćim i intenzivnijim ekstremnim vremenskim događajima koji imaju velik negativan utjecaj na ljude, ekosustave, infrastrukturu i gospodarstvo u cjelini. Kako bi prilagodba bila što učinkovitija, ključno je razumjeti različite vrste klimatskih rizika i načine na koje oni utječu na poslovne procese.
Fizički i tranzicijski rizici
Rizici klimatskih promjena mogu biti fizički i tranzicijski i svaki ima svoje pokretače, izazove i posljedice. Fizički su rizik štete i financijski gubici nastali kao rezultat povećanja izloženosti klimatskim opasnostima koje proizlaze iz klimatskih promjena. Jednostavan su primjer poplave koje uništavaju infrastrukturu i tako onemogućavaju njezinu operativnost. Fizički rizik može biti relativno kratkotrajan i razoran, tzv. akutni (npr. oluje, šumski požari, klizišta), ili može nastupiti sporo, tzv. kronični (npr. promjene u oborinama, rastuće temperature). Akutni i kronični klimatski rizici mogu se dogoditi u isto vrijeme i utjecati jedni na druge, stvarajući složene rizike.
Na primjer, rizici od obalnih poplava (akutni fizički rizik) pogoršani su porastom razine mora (kronični klimatski rizik). Kako se klimatske promjene ubrzavaju, sveukupan fizički klimatski rizik nastavit će rasti, često na nelinearne načine – što otežava primjereno razumijevanje i planiranje. Tranzicijski rizik poslovni je rizik povezan s društvenim, političkim i ekonomskim promjenama troška dekarbonizacije, koji je ključan za dugoročnu stabilizaciju klime. Fizički i tranzicijski rizik usko su povezani te proporcionalno rastu. Primjerice, kako fizički rizik od ekstremnih vrućina raste, tako rastu i troškovi djelovanja ili nedjelovanja – tranzicijski rizik svojstven je bilo kojem izboru.
Klimatski scenariji
Klimatske rizike potrebno je sagledavati na temelju različitih klimatskih scenarija, koji ovise o budućim koncentracijama stakleničkih plinova i socioekonomskom razvoju. Budući da nije moguće precizno predvidjeti buduće socioekonomske uvjete, definirano je više različitih klimatskih scenarija kako bi se mogla ustvrditi, barem približno, moguća promjena godišnjih vrijednosti globalne površinske temperature. Najčešće korišteni globalni scenariji klimatskog razvoja temelje se na zajedničkim socioekonomskim putovima (engl. Shared Socio-economic Pathways – SSPs). Oni na temelju varijabli poput rasta stanovništva, ekonomskih trendova i tehnološkog napretka te u kombinaciji s različitim reprezentativnim putanjama koncentracija stakleničkih plinova (RCP) pretpostavljaju buduće godišnje emisije najvažnijega stakleničkog plina te promjene globalne površinske temperature u korelaciji s emisijama. Porast temperature Zemljine površine, pretpostavljen SSP scenarijima klimatskog razvoja, predisponira buduću pojavu, učestalost i intenzitet kroničnih i akutnih fizičkih klimatskih rizika.
Mehanizam uzročno-posljedične sprege između fizičkih rizika te gospodarstva i financijskog sustava upućuje na to da fizički klimatski rizici ne izazivaju samo izravne učinke poput fizičkih oštećenja, smanjenja dostupnosti zemljišta, poremećaje u opskrbnim lancima ili produktivnosti radne snage. Veća izloženost fizičkim klimatskim rizicima povećava rizik održivosti investicije i ispunjavanja kreditnih obveza, što prouzrokuje neizravne učinke poput postroženja uvjeta financiranja ili smanjenja tržišne vrijednosti imovine i kolaterala koje zajmoprimci mogu založiti zajmodavcu za osiguranje otplate kredita.
Analiza izloženosti
Kako bi se adekvatno procijenio klimatski rizik, potrebno je metodološki poštovati zahtjeve zakonodavne regulative i normi na europskoj razini. Lokacijska izloženost nekoj klimatskoj opasnosti i osjetljivosti na nju, uz vjerojatnost pojave opasnosti i intenzitet utjecaja koji će ostaviti na primjerice infrastrukturu, gospodarsku djelatnost ili zdravlje ljudi, kriteriji su prema kojima se mjere fizički rizici.
U procjeni klimatskog rizika ključnu ulogu ima analiza izloženosti lokacije fizičkim klimatskim opasnostima kojom se postojeći podaci i podaci klimatskih projekcija obrađuju s pomoću geoinformacijskih tehnologija, čime se utvrđuje vjerojatnost nastanka rizika u postojećim i budućim klimatskim uvjetima. Pri tome je potrebno koristiti se relevantnim i verificiranim podlogama europskih i hrvatskih institucija koje predstavljaju klimatske varijable ili nepogode odgovarajuće granularnosti podataka za analiziranje klimatskih rizika u različitim zemljopisnim regijama i vremenskim horizontima.
Dostupni digitalni alati za kvantitativnu procjenu klimatskih rizika izvori su znanja o izloženosti klimatskim rizicima koji se postupno šire, aktualiziraju i razvijaju, primjerice pristupom novim podacima, te postaju sve važniji u odlučivanju o upravljanju tom novom vrstom rizika. Zahvaljujući njima subjekti mogu usmjeriti financiranje na područja ili imovinu koja je manje izložena riziku od klimatskih promjena ili zaštiti djelatnosti ili imovine koja može biti osjetljiva na posljedice prirodnih katastrofa te ugroziti ljude, kritičnu elektroenergetsku, telekomunikacijsku i prometnu infrastrukturu.
Rezultati procjene tih rizika mogu aktivno odvratiti ulagače od tvrtki s poslovnim modelima koji su u budućnosti više izloženi negativnim utjecajima klimatskih promjena i nemaju adekvatne tranzicijske planove, a usmjerit će ih prema onima za koje je vjerojatnije da će imati koristi od novog okružja.
Mjere prilagodbe
Sveobuhvatna procjena fizičkih klimatskih rizika temelj je za donošenje potpuno informiranih odluka o tome kako najbolje zaštititi svoje poslovanje od neizbježnog rizika povezanoga s klimom, odnosno kako odabrati najučinkovitije mjere prilagodbe koje procijenjeni rizik mogu spriječiti, umanjiti ili ublažiti. Ovisno o procijenjenome klimatskom riziku, prilagodba može uključivati kombinaciju strukturnih (fizička rješenja zaštite) i nestrukturnih mjera (tranzicijski planovi, programi praćenja, aktivnosti osposobljavanja, osiguranje, mehanizmi kompenzacije).
Na primjer, mjere prilagodbe za ublažavanje toplinskih valova mogu uključivati uvođenje zelenih krovova i fasada, postavljanje sustava za hlađenje na radnim mjestima ili organizaciju rada u hladnijim dijelovima dana. Kad je riječ o požarima, mjere mogu uključivati uspostavljanje sustava ranog upozoravanja, obuku zaposlenika za protupožarnu zaštitu ili održavanje zaštitnih pojasova oko objekata. U slučaju klizišta i poplava mogu se primijeniti mjere poput stabilizacije tla, gradnje drenažnih sustava ili planiranja infrastrukture izvan zona visokog rizika.
Regulativa i ESG
Nužnost prilagodbe i povećanje otpornosti društva i gospodarstva na klimatske promjene prepoznala je Europska unija donošenjem opsežne strateškoplanske dokumentacije, zakonodavne regulative te alata kojima sustavno usmjerava države članice na upravljanje klimatskim rizicima i stalnu prilagodbu učincima klimatskih promjena. Zbog ozbiljnosti klimatskih promjena javna i privatna poduzeća u svim sektorima moraju, u skladu s aktualnom zakonodavnom regulativom o ESG-u (Direktiva o izvještavanju o održivosti poduzeća – CSRD; taksonomija EU-a, Direktiva o dužnoj pažnji poduzeća u području održivosti – CSDDD), utvrditi osjetljivost i izloženost svoje imovine i poslovnog procesa klimatskim rizicima, raditi na smanjenju ranjivosti i njihovoj prilagodbi učincima klimatskih promjena te o tome izvještavati mjerodavna tijela u godišnjim izvještajima. Procjena klimatskih rizika i ranjivosti te odgovarajuća rješenja za prilagodbu, u skladu sa smjernicama mjerodavnih tijela, integrirana su i u odlučivanje o ulaganju ili davanje investicijskog savjeta financijskog sektora (kreditnih institucija, tržišta kapitala, osiguravajućih društava). Na temelju podataka o klimatskim rizicima financijske institucije postavljat će financijske uvjete kako bi njihove investicije bile isplative, održive te dugoročno otporne na posljedice koju donose klimatske promjene. Financijski je sektor obvezan objavljivati podatke vezane uz održivost u sektoru financijskih usluga mjerodavnim tijelima u skladu s Uredbom o objavama povezanima s održivošću u sektoru financijskih usluga (SFDR) i djelomično Uredbom o taksonomiji.
Ključni koraci
Među stručnjacima postoji širok konsenzus da će ekonomska šteta od ekstremnih vremenskih nepogoda nastaviti rasti zato što predviđaju povećanje učestalosti i intenziteta ekstremnih vremenskih događaja, čak i pod pretpostavkom da se globalno zagrijavanje uspješno ograniči na 1,5 – 2 °C. Zbog neizvjesnosti oko raspona, vremena i uspjeha politika ublažavanja i smanjenja emisija stakleničkih plinova te provedbe mjera prilagodbe i otpornosti točne veličine ekonomskih posljedica budućih promjena u rasprostranjenosti ekstremnih vremenskih događaja teško je procijeniti.
Sredstva javnih financija i privatnih osiguranja ne mogu umanjiti ili ublažiti sve rizike klimatskih promjena na svim lokacijama, a nerijetko su nedovoljno pokrivena i nepravodobna, zbog čega se dugoročnim planiranjem nameće potreba kvalitetne pripreme i adekvatnog odgovora na utjecaje klimatskih promjena. Pri tome ulaganja u prilagodbu imovine i poslovanja na posljedice opasnosti prouzročene klimatskim promjenama imaju ključnu ulogu u jačanju otpornosti sustava na buduće ekonomske i ljudske gubitke povezane s klimom te općenito smanjenju rizika na prihvatljivu razinu. Poduzeća koja aktivno pristupe upravljanju klimatskim rizicima i integriraju mjere prilagodbe u svoje poslovne strategije bit će bolje pozicionirana za uspjeh u sve neizvjesnijem klimatskom okružju.