piše: Nikola Nikšić, Konter, za poslovno savjetovanje i ekonomske usluge
Podaci o strukturi i vrijednosti ulaganja hrvatskih tvrtki u dugotrajnu imovinu 2017. – 2018. pokazuju visok rast ulaganja u prijevozna sredstva, ulaganja u opremu za zamjenu postojeće zadržala su se na istoj razini, a ulaganja u istraživanje i razvoj te softver smanjena su za dva posto. To govori o nepovoljnoj strukturi, a često je riječ o lošim, 'ad hoc' ulaganjima
Okolnosti u globalnom okružju – poput recesije ili stagnacije, ekologije, klimatskih promjena, novih potrošačkih trendova i promjena navika kupaca, novih tehnologija, hiperprodukcije (svega se proizvodi previše), konkurencije i globalizacije, nepovoljnog kretanja cijena robe i usluga – nameću potrebu da poduzeća dugoročno održivu konkurentsku prednost i izvrsnost osiguraju svojom fleksibilnošću. Da se stalno mijenjaju i prilagođavaju okolnostima u okružju i da u tu svrhu, ekonomski razumno, donose pravilne odluke o trošenju resursa i ulaganjima u nove. Da fokus na kratkoročne probitke koji mogu nastati rezanjem troškova i odgodom ulaganja, a čime se jednokratno ostvaruje veća stopa rentabilnosti, dobro usklade s razumijevanjem potrebe održivosti poslovanja na duge staze i pogledom u budućnost. Da provjeravaju jesu li planiranjem, a poslije i realizacijom tih planova, osigurali da su zadovoljena četiri ključna ekonomska načela koja se moraju poštovati i zadovoljiti: trajnost i kontinuitet, stabilnost, racionalnost i likvidnost. I da je to ujedno u skladu s jasnom slikom zbog čega ih poštuju tržište i klijenti: ponajprije zbog kvalitete proizvoda ili usluga, zbog pogodnosti komercijalno-financijskih uvjeta koje nude, zbog cijena ili odnosa koji proizlaze iz raznih oblika predprodajnih i postprodajnih aktivnosti (savjeti, servisi, održavanje, brzina reakcije, cjelovito rješenje određene potrebe...).
Za što lako potrošimo
Podaci o realiziranim investicijama u dugotrajnu imovinu hrvatskih poduzetnika u posljednje dvije godine naznačuju visoku razinu investicijske pasivnosti u srednjoročnom razdoblju. Već se potkraj 2017., tijekom različitih anketa o poslovnim očekivanjima za 2018., nagovještavalo da će u najvećoj mjeri iskoristiti val rasta osobne potrošnje te rast ekonomija iz okružja, povećavati prihode, bez većih ulaganja u istraživanja, razvoj novih proizvoda i usluga, digitalnu transformaciju i razvoj kompetencija. Pa dokle ide, ide. Iz tablice o strukturi i vrijednosti ulaganja u dugotrajnu imovinu 2017. – 2018. lako je uočiti visok rast ulaganja (više nego dvostruko) u prijevozna sredstava, razina ulaganja u opremu za zamjenu postojeće se zadržala, a ulaganja u R&D i SW smanjena su za dva posto.
Alati za analize
Odluke o ulaganjima ne mogu se donositi bez prethodno kvalitetno provedenih analiza šireg i užeg eksternog i internog okružja. Analize koje se standardno provode u raznim postupcima planiranja (strategija, operativni plan, taktika…) rabe se i za CAPEX (odluke o kapitalnim ulaganjima. PESTLE, analiza zrelosti i atraktivnosti (5F) djelatnosti, analiza konkurentskih čimbenika, analiza konkurencije, segmentacija tržišta, analiza organizacijskog ustroja, analiza portfelja proizvoda ili usluga (BCG, GE, ADL matrice…), financijska analiza, analiza strateških namjera (vizija, misija…), SWOT i VRIO, analiza rizika, uobičajeni su alati i tehnike koji su prvi, važan neizostavni korak u planiranju i donošenju odluka o investicijama.
A one su, kako je napomenuto, važan preduvjet egzistencije, rasta i razvoja poduzeća (ulažemo u sadašnjosti da bismo ostvarili učinke i uspjeh u budućnosti). S obzirom na pomak u vremenu ulaganja i vremenu koristi od ulaganja, da koristi nastaju u budućnosti, a budućnost je povezana s rizikom i neizvjesnosti, rizik i neizvjesnost manji su u bližoj nego daljoj budućnosti. Mogućnost sigurnijeg razvoja nekog ekonomskog subjekta veća je ako su mu činitelji razvoja dostupni prije.
Doseg i vrsta ulaganja
Prema dosegu, investicijske odluke kategoriziraju se na sljedeći način: Opće investicijske odluke – raspodjela društvenog proizvoda na dio za potrošnju i dio za štednju – namijenjen za investiranje; Međusektorske investicijske odluke – ukupna masa kapitala raspoređuje se po sektorima; Sektorske investicijske odluke – kapital namijenjen investicijama raspoređuje se na poduzeća unutar sektora; Projektne investicijske odluke – kapital namijenjen investicijama raspoređuje se unutar poduzeća prema različitim namjenama radi ostvarenja ciljeva razvoja poduzeća.
Prema vrsti ulaganja, investicije se dijele na trajne (u materijalnu i nematerijalnu imovinu) i tekuće (sirovine, poluproizvodi, gotovi proizvodi i sl.). Financiraju se iz vlastitih izvora (kapitala i rezervi) i vanjskih izvora (kredita, emisija vrijednosnih papira, drugih oblika dugoročnih obveza). Pravilo je da se tekućom kratkotrajnom imovinom ne financira trajna imovina jer je povrat investicije obično ostvariv na dulji rok i tako se ugrožava likvidnost i solventnost organizacije. Također treba predvidjeti i procijeniti stopu povrata investicije (profit/investirano) te izdržljivost (kvalitetu) planiranoga novčanog toka.
Razina prioriteta
Pri vrednovanju potencijalnih ulaganja i donošenju odluka o njihovoj realizaciji važno je utvrditi razinu prioriteta ulaganja. Prioritet najviše razine dodjeljuje se ulaganjima nužnima za održavanje konkurentnosti (razvoj ljudskih potencijala, akvizicije potrebnih kompetencija i radnih kapaciteta, digitalizacija, informacije i informacijski sustavi). Prioritet srednje, operativne, razine dodjeljuje se materijalnim ulaganjima nužnima za optimizaciju tekućeg poslovanja, rentabilnost i likvidnost (nužne rekonstrukcije i oprema, modernizacija, nadogradnje, proširenja…).
Vodeći računa o mogućnostima (izvori financiranja, zaduženost i solventnost) i očekivanom, povratu na uloženo, uz ova dva prioriteta ostaje definirati ulaganja nužna za realizaciju strateških namjera i dugoročnih ciljeva koji ne moraju biti vezani samo za povijesno poslovanje i aktualnu djelatnost (gradnja novih objekata i nabava nove opreme, akvizicije, pripajanja, strateška partnerstva, ulaganja u udjele ili vrijednosne papire).
Prednosti i nedostaci
Pri planiranju ulaganja nužno je da se inicijalna ideja o potrebi investiranja dobro sagleda zbog mogućih i prihvatljivih rješenja, koristi i troškova te da se pomno odaberu kriteriji i metoda za ocjenjivanje. Financijski plan, uz proračun prihoda i rashoda te financijskog rezultata mjerenog dinamičkim i statičkim metodama, treba sadržavati jasan plan potreba kapitala za financiranje poslovanja (osnovna i obrtna sredstva), plan načina i uvjeta pribavljanja kapitala, plan vezivanja i obrtanja obrtnih sredstava te plan novčanog toka u ekonomskom vijeku investicije.
U današnjim modernim vremenima tijekom ocjene opravdanosti realizacije investicijskog projekta odnosno ulaganja treba paziti ne samo na financijske efekte nego i na to što on donosi svim dionicima, što očekuju od njega, podupiru li ga ili mu se opiru. Zbog kompleksnosti doprinosa i potencijalnih rizika jedan od primjerenih načina kako ih ocjenjivati tako da se analiziraju i uzmu u obzir ukupni pozitivni i negativni efekti jest CBA analiza. To je metoda ekonomske analize kojom se uspoređuju i vrednuju sve prednosti i svi nedostaci nekoga privrednog pothvata ili projekta analizom troškova (cost) i koristi (benefit). Tom analizom, uz direktne financijsko-komercijalne učinke koji se mogu mjeriti i kvantitativno izraziti, mjere se i kvalitativni, indirektni i katkad kvantitativni nemjerljivi efekti. Time se omogućava odlučivanje o izboru među različitim oblicima uporabe resursa i različitih projekata na osnovi utvrđivanja ukupnih doprinosa projekata.
Činjenice i šira slika
Analognom provedbom analize troškova i koristi omogućuje se donošenje odluka s više razine, pa se poslovni subjekti, osim na kratkoročnu orijentaciju – na prihode, dobit i novac, odrede i prema dugoročnijim i širim ciljevima i interesima. Analitičkim pristupom koji je temelj CBA analize rješava se problem izbora, identifikacijom ciljeva i alternativa koje daju najveću korist za dane troškove i ulaganja ili koje daju zadanu korist za najmanje troškova ili vrijednosti ulaganja. Što je vrijednost ulaganja i li troška veća, to je CBA analiza pogodnija i potrebnija za procjenu očekivanih rezultata. A time je važan i vrijedan menadžerski alat za dokazivanje stratezima i liderima, kako kratkoročno, tako i dugoročno (naročito), osigurati preduvjete za održiv rast i razvoj, konkurentnost i organizacijsku izvrsnost, odnosno efektivnost (raditi prave stvari) i efikasnost (raditi na pravi način).
Prednost je ovakvog pristupa u tome što usmjerava na činjenice i širu sliku, pa se donositelji odluka mogu i moraju oslanjati na intuiciju i hrabrost samo u razumnoj, poslovno opravdanoj mjeri. Njezina je vodeća karakteristika sveobuhvatna ekonomska, a ne samo financijska efikasnost. Pomnim promatranjem ciljeva neekonomskog karaktera pri odabiru područja ulaganja i razvoja, nabave i trošenja resursa osigurat će sve relevantne informacije o ukupnoj cijeni kao žrtvi ostvarivanja ekonomskog cilja.