Danska vs. Hrvatska: Porezna evazija i pojam sive ekonomije

Pojam sive ekonomije povezujemo sa svim ekonomskim aktivnostima koje se odvijaju van zakonskih okvira određenog gospodarstva, a porezna evazija kao dio aktivnosti sive ekonomije ozbiljna je prijetnja financijskoj stabilnosti države te kvaliteti javnih dobara i usluga. Upravo problem porezne evazije predstavlja veliki izazov za brojne zemlje pa tako i za članice Europske unije kao prijetnja društvenoj jednakosti i pravednosti.

Tako je primjerice s jedne strane Danska poznata po niskoj razini sive ekonomije i visokoj fiskalnoj disciplini ekonomskih subjekata, s druge je strane pak Hrvatska u kojoj borba protiv porezne evazije predstavlja ozbiljan problem zbog visoke razine aktivnosti neformalnog sektora. Razlike u pristupima borbi protiv porezne evazije u Danskoj i Hrvatskoj odražavaju se na gospodarski razvoj i stabilnost.

Dubina traga koji će porezna evazija, ali i cjelokupna siva ekonomija ostaviti na gospodarstvo, ovisit će o učinkovitosti mjera koje državne vlasti i kreatori politika poduzimaju radi njihova suzbijanju. Upravo zato, važno je razumjeti opseg i uzroke aktivnosti sive ekonomije kako bi se na efikasan način smanjio njihov utjecaj na gospodarstvo te kako bi se razvile učinkovitije strategije i politike.

Siva ekonomija i porezna evazija

Siva ekonomija i porezan evazija usko su povezane jer ekonomski subjekti koji izbjegavaju podmirenje porezne obveze obično obavljaju svoje aktivnosti van zakonskih okvira. Prakticiranjem porezne evazije, ekonomski subjekti (kako poduzeća tako i fizičke osobe) smanjuju svoje porezno opterećenje, ali kroz te aktivnosti nepovoljno utječu ne samo na saldo državnog proračuna, već i na šire društvo. Time dolazi do nepoštene konkurencije koja u konačnici najviše pogađa one koji nastoje djelovati unutar zakonskih okvira.

Kada govorimo o poreznoj evaziji u kontekstu Europske unije kao zajedničkog ekonomskog područja zemalja članica, važno je razumjeti kakav utjecaj ona može imati na uniju kao cjelinu. Zemlje članice EU suočavaju se različitim razinama aktivnosti sive ekonomije i porezne evazije koje samim time ne utječu u jednakoj mjeri na fiskalnu politiku i konkurentnost. Isto tako zemlje članice primjenjuju različite vlastite mjere suzbijanja uz postojeće univerzalne mjere Europske komisije. Procjene gubitaka od porezne evazije dosežu i do nekoliko stotina milijardi eura na godišnjoj razini, što značajno utječe na državne proračune i mogućnost za rješavanje problematike unutar pojedinih zemalja unije. Kada se u obzir uzme činjenica da porezna evazija često prelazi nacionalne granice zbog slobodnog tržišta EU, važno je da u procesu borbe protiv ovih aktivnosti postoji kontinuirana strateška i informacijska suradnja.

Opseg sive ekonomije u Danskoj i Hrvatskoj

Danska je jedna od europskih zemalja sa najnižim udjelom sive ekonomije u BDP-u, prema procjenama 11,7 posto, ponajviše zbog učinkovitog uređenja sustava plaćanja poreza, ali i povjerenja građana u državnu vlast. Korištenje digitaliziranih alata za praćenje fiskalnih podataka i otkrivanje nepravilnosti dodatno osigurava transparentnost i visoku razinu kontrole. Također, jedan od faktora je izrazito visok udio kartičnih i digitalnih plaćanja, oko 90 posto svih plaćanja, zbog čega je znatno teže umanjiti iznos ostvarene dobiti ili dohotka u svrhe porezne evazije.

U odnosu na Dansku, procjenjuje se da udio sive ekonomije u Hrvatskoj dostiže znatno veće razine, oko 30.3 posto BDP-a. Jedan glavnih razloga za raširenost aktivnosti sive ekonomije i niske fiskalne discipline je nisko povjerenje ekonomskih subjekata u javne institucije što dovodi do izrazito niske „grižnje savjesti“. Jedan od glavnih razloga niskog povjerenja u institucije je visoka percepcija korupcije u zemlji. Dok je u Danskoj indeks percepcije korupcije jednak 90 u Hrvatskoj je znatno niži, a iznosi 43. Također, nedostatak učinkovitih mehanizama kontrole i transparentnosti omogućuju lakše širenje aktivnosti unutar sive zone. Raširenost rada u okvirima sive ekonomije olakšava i visoka razina gotovinskih transakcija koje prema podacima Porezne uprave čine 66.2 posto svih fiskaliziranih transakcija u 2023. godini po čemu smo četvrti u EU. S obzirom da gotovinske transakcije često izmiču službenoj evidenciji, njihov udio potencijalno doseže i više razine ako se u obzir uzmu aktivnosti sive ekonomije.

Neregistrirane gospodarske aktivnosti, a samim time i porezna evazija, u obje se zemlje pojavljuju u sektorima specifičnih karakteristika. Najveća penetracija sive ekonomije (koliki dio aktivnosti u sektoru je u sivoj zoni) zabilježena je u sektorima poljoprivrede, rekreacije i zabave te smještaja i hrane. Sektori sa najvećim zabilježenim udjelom unutar sive ekonomije su: prerađivačka industrija, trgovina na veliko i malo, smještaj te djelatnosti pripreme i usluživanja pića te građevinarstvo. Jasno je vidljivo da se ovi sektori mogu podijeliti u dvije skupine: sektori ovisni o turizmu i radno intenzivni sektori. Glavni pokretač sive ekonomije u sektorima ovisnima o turizmu je neprijavljivanje radne snage kako bi se smanjili troškovi sezonskog rada, a u radno intenzivnim sektorima to je prikrivanje prodaje u obliku neprijavljivanja prometa ili neizdavanja računa za obavljeni posao. Kako bi se uspješno implementirale prilagođene porezne politike, važno je razumjeti različite obrasce ponašanja poreznih obveznika po pojedinim sektorima.

Suzbijanja sive ekonomije i porezne evazije u Danskoj

Ključ niskih razina sive ekonomije u Danskoj su moderne mjere kojima država kombinira zakonske reforme, digitalizaciju poreznog sustava i edukaciju građana na teme porezne pismenosti. Značajno povećanje broja poreznih inspektora u Skat-u (danska porezna uprava) posljednjih godina usmjereno je na kontrolu u tradicionalno rizičnim sektorima (građevinarstvo, ugostiteljstvo…). Provjere se u ovim djelatnostima ponajviše provode u okviru prijave prihoda, poreznih obveza, PDV-a i registracije pravnih subjekata.

Brža detekcija nepravilnosti moguća je zahvaljujući visokoj razini digitalizacije poreznog sustava. Porezni obveznici prijavu poreza vrše gotovo isključivo elektroničkim putem primjenom jednostavnih korisničkih sučelja, a velik broj podataka, kao što su podaci o primljenim plaćama, poreznoj upravi automatski dostavljaju treći subjekti. Digitalizacija je jedan od najvažnijih alata u borbi protiv porezne evazija, upravo zbog toga što omogućuje bržu kontrolu i efikasnu razmjenu informacija između javnih institucija, banaka i porezne uprave.

Komunikacija institucija ne provodi se samo na nacionalnoj i europskoj razini, već danske vlasti nastoje uspostaviti međunarodnu suradnju sklapanjem bilateralnih i multilateralnih sporazuma za razmjenu informacija. OECD-ov BEPS projekt jedan je od ključnih mehanizama kojih je Danska dio. Projekt stavlja fokus na suzbijanju strategija multinacionalnih kompanija kojima se nastoje iskoristiti „rupe u zakonu“ kako bi se dobit premjestila u države sa nikakvim ili gotovo nikakvim poreznim opterećenjem. Također, implementacijom CRS, globalnih standarda za automatsku razmjenu financijskih informacija između poreznih uprava, financijske institucije u Danskoj imaju obvezu prikupljati informacije o računima stranih rezidenata te ih dostavljati poreznoj upravi.

Nadalje, 2012. godine danske vlasti uvode poreznu amnestiju za strane neprijavljene račune kako bi se potaknulo dobrovoljno prijavljivanje prihoda u inozemstvu. Time je omogućeno prijavljivanje prihoda deponiranih na inozemnim računima uz uvjet podmirenja porezne obveze, ali bez provođenja mjera kaznenog progona.

Danska je poznata po visokom poreznom moralu svojih građana, bez obzira na visok porezni teret, što je jedan od temeljnih stupova njenog uspjeha u borbi protiv problema porezne evazije. To uspijeva postići kontinuiranom edukacijom građana o važnosti plaćanja poreza za kvalitetu javnog zdravstva, obrazovanja i socijalnog sustava. Već u osnovnim školama provode se obvezni edukativni programi gdje se učenike poučava o važnosti plaćanja poreza, a u kasnijim stadijima obrazovanja kroz simulacije uče kako se podnosi prijava poreza. Državne vlasti povjerenje svojih građana u državne institucije doista i opravdavaju visokom kvalitetom javnih usluga i dobara.

Suzbijanja sive ekonomije i porezne evazije u Hrvatskoj

Hrvatska od 2013. započinje sa uvođenjem brojnih suvremenih mjera za suzbijanje porezne evazije i sive ekonomije. Upravo je fiskalizacija iz 2013. godine omogućila elektroničko praćenje računa u realnom vremenu te ujedno predstavlja i prekretnicu u razvoju poreznog sustava RH. Obveznom fiskalizacijom računa nastojalo se suzbiti prikrivanje stvarnog prometa u sektorima u kojima su ranije zabilježene značajne nepravilnosti kao što su: ugostiteljstvo, građevina i maloprodaja.

Nadalje, povezivanjem baza podataka institucija kao što su MUP, FINA i MF osigurava se detektiranje nesrazmjera u prijavljenim prihodima i rashodima. Hrvatska, isto kao i Danska, sudjeluje u OECD-ovom BEPS projektu te implementira CRS sustav za automatsku razmjenu financijskih informacija.

Smanjenje motivacije za ulazak u sivu zonu nastoji se postići smanjivanjem poreznog tereta poduzetnika. Sa početkom 2024. godine na snagu stupa nova porezna reforma kojom je omogućeno značajno porezno rasterećenje poduzetnika u okviru poreza na dobit pri čemu je prag za primjenu niže stope od 10 posto podignut na 1.000.000 eura. Također, s početkom 2025. podignut je prag za obvezan ulazak u sustav PDV-a na 60.000 eura. Prema podacima Ministarstva financija, poreznim reformama od 2016. do 2024. ukupno rasterećenje gospodarstva, ali i pojedinih subjekata iznosilo je oko 2 milijarde eura godišnje.

Transparentnost poreznog sustava nastoji se postići javnim objavljivanjem liste dužnika (fizičke i pravne osobe) koje državi duguju značajne iznose nenaplaćenih poreza. Tim mjerama nastoji se stvoriti pritisak na dužnike za podmirenje obveza te kao oblik prevencije budućeg neplaćanja poreza. Trenutno se na „listi srama“ nalazi 31.609 poreznih obveznika koji državi duguju značajnije iznose poreza.

Državne vlasti nastoje povećati percepciju rizika porezne evazije kod poreznih obveznika pooštravanje kazneno-pravnog okvira. S vremenom, novčane kazne za bilo kakve aktivnosti porezne evazije rastu, a uz to dolaze i strože mjere u kaznenim postupcima pa teži slučajevi završavaju strogom zatvorskom kaznom i do 10 godina zatvora.

Svijest građana o važnosti poštivanja poreznih propisa nastoji se promicati javnim kampanjama kao što je ona iz 2012., „Bez računa se ne računa“. Tijekom kampanje, građane se poticalo da traže izdavanje računa prilikom kupnje kako bi se i oni uključili u nadzor poslovanja pravnih subjekata. Osim povremenih javnih kampanja, ne postoje obvezni edukativni programi, a teme poreza su površno i rijetko obuhvaćene tek u kasnijim stadijima srednjoškolskog obrazovanja. Također, porezi se u medijima prikazuju kroz prizmu neučinkovite javne uprave, a pozitivni primjeri korištenja javnog novca su rijetko zastupljeni što negativno utječe na percepciju građana o poreznom sustavu.

Usporedba učinkovitosti i prepreke

Razlike u pristupima borbe protiv sive ekonomije i porezne evazije u Danskoj i Hrvatskoj proizlaze ponajviše iz gospodarskih, institucionalnih i kulturoloških specifičnosti zemalja.

Naime, danski mehanizmi temelje se na uspostavljanju povjerenja između poreznih obveznika i institucija te se samim time potiče prevencija, samoprijava i upozorenja, a represivne mjere primjenjuju se tek u trenutku kada se otkriju ozbiljnije nepravilnosti ili se ne reagira na upozorenje. Visoka ulaganja u digitalizaciju osiguravaju efikasnu razmjenu informacija između porezne uprave i financijskih institucija te poreznih obveznika. Transparentnost sustava javnih financija kao i visoka kvaliteta javnih usluga i dobara omogućuju da građani uvide koristi plaćanja poreza u vlastitim lokalnim zajednicama te ih se samim time potiče na djelovanje unutar zakonskih okvira.

S druge strane, hrvatski pristup borbe protiv porezne evazije i sive ekonomije više je reaktivan nego preventivan te se temelji na represivnim mjerama, kao što su novčane kazne. Unatoč ulaganjima u digitalizaciju, sustav je i dalje visoko birokratiziran te ne osigurava dovoljnu transparentnost. Nedovoljna transparentnost za posljedicu ima nisko povjerenje građana prema državnim institucijama što djeluje demotivirajuće za sudjelovanje u suzbijanju porezne evazije. Ono što Hrvatska može naučiti od Danske, kao države sa izuzetno niskim stupnjem porezne evazije i sive ekonomije, su metode jačanja povjerenja prema institucijama. Naime, povećanjem povjerenja i pojednostavljenjem procedura kroz digitalizaciju postiže se viša razina zadovoljstva građana te ih se dodatno motivira na poštivanje zakona. Isto tako, porezna disciplina može se ojačati modelom transparentnog upravljanja kojim bi građani imali uvid u načine potrošnje sredstava prikupljenih oporezivanjem.

Na primjerima obje države može se zaključiti kako je za efikasno suzbijanje porezne evazije i sive ekonomije potreban sveobuhvatan pristup koji sjedinjuje ne samo represiju i kontrolu, već i primjenu preventivnih mjera. Upravo zbog toga, nije u pitanju samo tehnički izazov, nego i proces promjene društvenih vrijednosti temeljenih na odnosu države i građana. Rješenje stoga leži u izgradnji snažnih institucija te stvaranju društva u kojem porezna disciplina donosi stvarne i vidljiv koristi za sve.