Kvalitetno zapošljavanje, pristup obrazovanju, zaštita ranjivih skupina i borba protiv siromaštva ključni su elementi društvene kohezije
piše: Tin Štorek
Funkcionalno tržište rada i učinkovita socijalna politika temelj su svakog modernog i pravednog društva te jedni od ključnih čimbenika ekonomskog rasta i razvoja. Kvalitetno zapošljavanje, pristup obrazovanju, zaštita ranjivih skupina i borba protiv siromaštva ključni su elementi društvene kohezije, gospodarskog rasta i stabilnosti. U kontekstu Europske unije, Europski stup socijalnih prava definira zajedničke ciljeve i standarde koji državama članicama služe kao okvir za usmjeravanje politika prema inkluzivnim i otpornijem društvu. S toga se analizira stanje u Hrvatskoj u kontekstu provedbe Europskog stupa socijalnih prava, koristeći se najnovijim nalazima Europske komisije.
Europski stup socijalnih prava služi kao ključan okvir za osiguranje socijalne pravde, jednakosti i dostojanstvenih uvjeta života i rada u EU. Hrvatska aktivno sudjeluje u njegovoj provedbi, no i dalje se suočava s brojnim izazovima – posebice u području tržišta rada, obrazovanja i socijalne zaštite – koji usporavaju napredak prema ciljevima zacrtanim za 2030. godinu.
U 2023. godini, stopa zaposlenosti u Hrvatskoj iznosila je 70,7 posto, što je i dalje ispod prosjeka Europske unije od 75,3 posto. Zaposlenost žena bila je 66,8 posto (EU: 70,2 posto), starijih osoba 51,7 posto (EU: 63,9 posto), a osoba s nižim kvalifikacijama samo 39,2 posto, u usporedbi s 69 posto za srednje i 86,6 posto za visoko obrazovane. Posebno zabrinjava razlika u zaposlenosti između osoba s i bez invaliditeta – 39,2 postotna boda – gotovo dvostruko više od EU prosjeka. Mladi koji nisu zaposleni ni uključeni u obrazovanje ili osposobljavanje (NEET populacija) čine 11,8 posto mladih u Hrvatskoj, dok je EU prosjek niži. Pritom raste udio potpuno neaktivnih mladih, što povećava rizik od dugoročne marginalizacije. Hrvatska se suočava i s ozbiljnim nedostatkom radne snage. U građevinskom sektoru manjak prijavljuje 60 posto poslodavaca (EU: 28 posto), u industriji 39 posto (EU: 22 posto), a u uslugama 37 posto (EU: 30 posto). Kao odgovor, raste broj radnih dozvola za radnike izvan EU – udvostručen od 2020. godine – uz paralelne reforme tržišta rada i pokušaje prelaska iz neprijavljenog u formalni rad. Obrazovni sustav prolazi kroz modernizaciju, ali učenje temeljeno na radu ostaje ograničeno. Samo 23,3 posto odraslih sudjelovalo je u obrazovanju 2022. (EU: 39,5 posto), dok je cilj za 2030. postavljen na 55 posto. U području ranog odgoja i obrazovanja, udio djece mlađe od tri godine u formalnoj skrbi pao je s 33,3 posto (2021.) na 29,6 posto (2023.), dok EU prosjek iznosi 35,9 posto.
U borbi protiv siromaštva, učinak socijalnih transfera u Hrvatskoj iznosio je 20,9 posto u 2023., dok je EU prosjek u 2022. bio 35 posto. Kod dječjeg siromaštva učinak iznosi 33,2 posto, što ukazuje na njihovu ograničenu učinkovitost. Zamjenski omjer mirovina u Hrvatskoj je 36 posto, u odnosu na EU prosjek od 58 posto, što pridonosi riziku od siromaštva među starijim osobama (34,8 posto). Usporedbe radi, udio radno sposobnog stanovništva u istom riziku iznosi 14,5 posto, a ukupna populacija 20,7 posto, što je ispod EU prosjeka od 21,6 posto.Posebnu pažnju zahtijeva sustav dugotrajne skrbi, koji je obilježen niskim ulaganjem – tek 0,5 posto BDP-a (EU: 1,7 posto), institucionaliziranošću i manjkom kadra. Najugroženiji su stariji u ruralnim područjima s niskim mirovinama, koji često nemaju pristup ni osnovnim uslugama. Proces deinstitucionalizacije odvija se sporo, a alternativni modeli skrbi još su uvijek slabo razvijeni.
Unatoč brojnim izazovima, Hrvatska raspolaže snažnim financijskim instrumentima iz EU fondova poput ESF+, ERDF i RRP. Njihovo učinkovito korištenje, uz političku volju i koordinaciju, ključno je za provođenje reformi. Iskustva sličnih država pokazuju da je uz strateški pristup moguće prevladati strukturne slabosti i graditi pravednije i uključivo društvo.
Estonija se posebno istaknula u području cjeloživotnog učenja. Uvela je sustav individualnih računa za učenje koji odraslim osobama omogućuje korištenje do 2.500 eura potpore u razdoblju od tri godine za pohađanje akreditiranih programa obrazovanja. Program je namijenjen nezaposlenima, zaposlenima kojima prijeti gubitak posla, osobama starijima od 50 godina i onima bez suvremenih kvalifikacija. Ključna prednost sustava je fleksibilnost – korisnici samostalno biraju obrazovne programe, a troškove u cijelosti pokriva estonska javna služba za zapošljavanje. Sustav uključuje i plaćene dopuste te porezne olakšice za poslodavce i pojedince, u potpunosti je digitaliziran i prilagođen potrebama tržišta rada, a rezultirao je značajnim porastom sudjelovanja odraslih u učenju i boljim zapošljavanjem ranjivih skupina.
Danska je u borbi protiv dugotrajne nezaposlenosti uvela inovativnu mjeru kojom nezaposleni koji se uključe u obrazovanje u deficitarnim zanimanjima primaju 110 posto prethodne naknade. Mjera je prvenstveno usmjerena na osobe starije od 30 godina bez važeće kvalifikacije i pokazala se izuzetno učinkovitom – čak 9 od 10 sudionika istaknulo je povećanu naknadu kao glavni motivator za uključivanje. Rezultati govore sami za sebe: sudionici programa imali su i do 30 posto veće šanse za zaposlenje u odnosu na ostale nezaposlene, što je pozitivno utjecalo i na prilagodbu tržišta rada potrebama poslodavaca.
U ostalim državama članicama također nalazimo inspirativne pristupe. Slovenija je smanjila siromaštvo širenjem socijalnih transfera i jačanjem lokalnih usluga dugotrajne skrbi, čime je povećala socijalnu uključenost starijih osoba. Češka je kroz snažan strukovni sustav i obvezno učenje temeljeno na radu smanjila udio NEET populacije i osigurala nisku stopu nezaposlenosti mladih, dok je stabilan mirovinski sustav ublažio rizik od siromaštva starijih. Slovačka je pak odgovorila na izazove tržišta rada osnivanjem lokalnih centara za socijalne usluge i uvođenjem poticaja za poslodavce koji zapošljavaju dugotrajno nezaposlene i osobe s invaliditetom.
Hrvatska provodi mjere poput vaučera za obrazovanje odraslih, potpora za zapošljavanje i samozapošljavanje te reformi u strukovnom obrazovanju i sustavu socijalne zaštite. Iako se financiraju kroz EU fondove (ESF+, RRP), njihova učinkovitost često je ograničena strukturnim slabostima, sezonskom prirodom gospodarstva i slabom koordinacijom institucija. Zemlje poput Danske i Estonije pokazuju kako ciljana ulaganja u obrazovanje i zapošljavanje mogu donijeti konkretne rezultate. Danska nudi veću financijsku potporu nezaposlenima koji se dodatno obrazuju, dok Estonija koristi vaučere za cjeloživotno učenje prilagođene tržištu rada. Takve prakse mogu poslužiti kao inspiracija i Hrvatskoj, uz prilagodbu lokalnim uvjetima. Za ostvarenje ciljeva Europskog stupa socijalnih prava, Hrvatska mora nastaviti s reformama koje će smanjiti nejednakosti, poboljšati pristup obrazovanju i zapošljavanju te osigurati socijalnu sigurnost za sve građane.