Biofilija u virtualnoj stvarnosti: U šumu na kupanje

Drevni narodi znali su ono što znanstvenici danas otkrivaju s pomoću virtualne stvarnosti – priroda liječi. U znanstvenim pokusima taj je pojam sužen na šumu, a u japanskom konceptu označen kao shinrin-yoku iliti šumsko kupanje i hvaljen zbog blagotvornog utjecaja na zdravlje. Boravak u šumi, prema stotinama znanstvenih studija, može poboljšati mentalno zdravlje i kognitivne sposobnosti, sniziti krvni tlak, liječiti depresiju i anksioznost… Međutim, mnogi nemaju priliku za to jer će do 2030. godine čak pet milijardi ljudi živjeti u gradovima, zato se terapija biofilijom seli u virtualnu stvarnost (VR).

Šuma liječi?!

Pitanje je mogu li virtualne šume doista izazvati jednake fiziološke reakcije kao prirodne. Neki znanstvenici vjeruju da bi virtualna stvarnost mogla biti blagotvorna jer je već koristila za odvraćanje pozornosti djece podvrgnute medicinskim zahvatima, a i ledeni virtualni krajolici sugestivno su ublažili bol onima s opeklinama. Osim toga, kad je skupina čeških znanstvenika usporedila učinke doživljaja šume u blizini Praga i njezine digitalno skenirane blizanke u VR-u, sudionici istraživanja bili su jednako opušteni u oba okoliša. Cilj njihova istraživanja bio je usporediti učinke fizičke prirode i iskustvo virtualne u odnosu na stres i vitalnost te obnovu fizičke i psihičke energije osobe. Prijašnja istraživanja pokazala su da doživljaj prirode poput shinrin-yokua može biti koristan za zdravlje, ali izravne usporedbe između iskustava fizičke i virtualne stvarnosti bile su rijetke.

Stoga je skupina znanstvenika na Sveučilištu prirodnih znanosti u Pragu s istraživačima Odsjeka za šumarstvo, u čemu je sudjelovao i psiholog, testirala hipotezu da šuma liječi odvevši petnaest ljudi na polusatno šumsko kupanje u Park prirode Roztocký háj u blizini Praga. Zatim su laserskim skenerima razvili virtualnu blizanku iste šume poboljšanu zvučnim efektima. Dvadesetak sudionika istraživanja, među kojima i deset onih koji su boravili u stvarnoj šumi, provelo je pola sata u virtualnoj šumi. Prema rezultatima istraživanja objavljenima u časopisu Frontiers in Virtual Reality, znanstvenici koji su procjenjivali emocionalna stanja sudionika istraživanja nisu otkrili veliku razliku između ta dva iskustva.

Slična iskustva

Jedan od istraživača, Martin Hůla, izjavio je da je bio svjestan da šuma nije stvarna, no iskustvo je bilo toliko impresivno da je lako zaboravio da se nalazi u eksperimentalnoj sobi. Druga skupina znanstvenika istraživala je virtualno šumsko kupanje razvivši igru koju sudionici pokusa mogu igrati, a koja je utemeljena na stvarnim metodama vođene šumske terapije na otvorenome. Zadaci su uključivali fotografiranje virtualnom kamerom, prikupljanje raznih predmeta i sudjelovanje u jednostavnom fitness-programu osmišljenom da igračima pruži osjećaj pustolovine. Osam ljudi uključenih u studiju otkrilo je da su im se depresija, ljutnja i umor smanjili nakon što su igrali tu igru. Rezultati istraživanja pokazali su da imerzivna VR iskustva prirode mogu imati učinke na zdravlje slične iskustvima koja se stječu u fizičkoj prirodi, što ostavlja mogućnost promjene strategije liječenja u slučajevima u kojima stvarna priroda nije dostupna. U velikom broju istraživanja o utjecaju prirode na zdravlje zaključilo se da su mnogi poslovi iscrpljujući i zahtijevaju vrlo veliku koncentraciju te golem angažman, što donosi stres čija dugotrajnost ozbiljno narušava zdravlje. Zato stresna radna sredina i prevelika zaokupljenost poslom koji ne ostavlja mogućnost boravka u prirodi zahtijevaju alternativno rješenje radi psihičke i fizičke obnove.

Prikupljeni dokazi

Osim toga, ta alternativa, odnosno virtualni boravak u prirodi, dobro će doći i onima koji fizički nisu u stanju boraviti u prirodi zbog teške bolesti ili nepokretnosti. Cilj češke studije bio je potvrditi ima li simulirani šumski okoliš stvoren u virtualnoj stvarnosti usporedive prednosti s pokazateljima dobrobiti izvorne šume. Iako se u recenzijama često ističe da je kvaliteta studija različita i da samo nekoliko njih pruža čvrste dokaze, većina znanstvenika prihvaća mogućnost da šumsko kupanje pozitivno utječe na psihofizičku vitalnost. Neki znanstvenici drže vjerodostojnom teoriju biofilije koju je 80-ih godina plasirao Edward O. Wilson, prema kojoj ljudi imaju urođenu potrebu interakcije s prirodom jer su njezin sastavni dio. Unatoč mnogim studijama koje opisuju učinke šumskoga kupanja, manje se pozornosti posvećuje teorijama koje objašnjavaju zašto bi boravak u šumi bio toliko učinkovit u smanjenju stresa i ostalih zdravstvenih tegoba.

Tri teorije

Blagodat šumskoga kupanja potkrepljuju tri teorije. Teorija biofilije tvrdi da bi šume, kao složeni sustavi mnogih organizama, mogle ispuniti ljudsku potrebu za biofilijom – interakcijom sa živim organizmima u prirodnom okolišu – jer je čovjek dio evolucije proveo u prirodi i s njom se čvrsto povezao. Wilson biofilni boravak čovjeka u prirodnom okružju smatra optimalnim stanjem jer, kad smo lišeni kontakta s drugim organizmima, gubimo znatan dio onoga što nas čini ljudima. Druga je Kaplanova teorija obnavljanja pozornosti (Attention Restoration Theory – ART), koja tvrdi da prirodni okoliši poput šuma nude ljudima priliku da se oporave od napornih svakodnevnih poslova.

Obje te teorije mogu se primijeniti u virtualnim šumama. Prema teoriji obnavljanja pozornosti, kad se dugo usredotočimo na neku aktivnost ili uspredno obavljamo više poslova, mentalno se umaramo, a psihički iscrpljena osoba razdražljiva je, umorna, griješi te mora uložiti mnogo truda i energije da bi se usredotočila na neku aktivnost. Jedan od načina da se vrati sposobnost za usmjerenu pozornost jest okoliš koji ne zahtijeva nikakvu usmjerenu pozornost. Prirodni krajolici s vegetacijom savršen su prizor jer pružaju niz podražaja koji nenametljivo i opušteno pokreću čovjekovu nevoljnu pozornost, primjerice grane drveća koje se njišu na vjetru ili Sunčeve zrake koje prolaze kroz lišće. Treća je teorija teorija oporavka od stresa. Njezin tvorac Roger Ulrich tvrdi da je stres evolucijski odgovor na potencijalno prijeteće ili štetne situacije, da izaziva jake negativne emocije i da ga je nužno kontrolirati kako bismo se usredotočili na druge važne aktivnosti. Prema Ulrichovu mišljenju, čovjek se može oporaviti od stresa kontaktom s prirodnim okolišem, primjerice šumama, prema kojima ljudi već gaje pozitivne osjećaje.

Moguća poboljšanja

Međutim, virtualna šuma ima ograničenja jer moć računala nije beskonačna, pa takve šume imaju i fizičke granice. Neki od sudionika češke studije izjavili su da su se osjećali kao u krletci kad su naišli na nevidljivi šumski zid. Ograničenja se očituju i u nemoći računala da savršeno učita sitne detalje u šumi poput gljiva ili kukaca. Osim toga, ni virtualni okoliši ne mogu oponašati svako osjetilno iskustvo prirodne šume, primjerice mirisa vlažnog lišća, pa je predloženo da bi se taj problem mogao riješiti stavljanjem lišća po podu eksperimentalne sobe. Druge osjete, poput vjetra, bilo bi kompliciranije izvesti. Virtualni okoliš također može izazvati kibernetičku bolest, koja nastaje kad oči percipiraju kretanje, ali ne i tijelo. Virtualno iskustvo šumskoga kupanja moglo bi se poboljšati bežičnim povezivanjem HMD-a s računalom kako bi se povećala sloboda kretanja sudionika.

Također, minimiziranje vizualnih barijera VR prostora na nešto manje opstruktivno moglo bi smanjiti osjećaj ograničenosti. Moguća su i grafička poboljšanja: stabla se mogu modelirati fotogrametrijom kako bi se najbolje uhvatio sastav vrste, a skeniranjem detaljnih uzoraka šumskog raslinja povećao bi se osjećaj stvarne prisutnosti šume. Prirodni materijali također se mogu upotrebljavati za poboljšanje iskustva u virtualnoj šumi. Primjerice, istraživači bi mogli raširiti lišće i koru drveća po eksperimentalnoj sobi kako bi pružili osjetilni osjećaj ispitanicima kao da hodaju po šumskom tlu. Odsutnost mirisa pak mogla bi se riješiti ugradnjom svježih grana crnogorice ili korištenjem eteričnih ulja. Znanstvenici smatraju da je virtualna stvarnost dobra alternativa stvarnom šumskom kupanju, ali i da će trebati obaviti opsežnija istraživanja kako bi se utvrdila točna usporedivost između iskustava prirodne i virtualne šume, istražili učinci kibernetičke bolesti i kontrolirale potencijalne zabune poput fascinacije tehnologijom. Šumarski inženjeri, programeri i psiholozi nadaju se da će daljnja istraživanja s većim skupinama sudionika pomoći prevladati ta ograničenja.