Biometrijski sustavi kakve danas poznajemo postali su dostupni tvrtkama i potrošačima tek posljednjega desetljeća, no povijest biometrijskih tehnologija temelji se na konceptima razvijenima prije više stotina godina. Primjerice, na The Vucetich Systemu našega Juana Vuceticha Kovacevicha, antropologa koji je razvio sustav prepoznavanja otisaka u Argentini, ili Henryjevu sustavu klasifikacije otisaka prstiju koji je potkraj 19. stoljeća razvio Sir Edward Henry, a koji se upotrebljavao za identifikaciju kriminalaca u Britanskoj Indiji.
U posljednje vrijeme upotreba biometrije proširila se zbog tehnološkog napretka, osobito u godinama nakon pandemije. Od sustava za identifikaciju kriminalaca biometrijska autentifikacija proširila se na velik raspon industrija, ali i svakodnevnih radnji, od otključavanja pametnog telefona do mjerenja temperature i prelaska granica. Biometrijska autentifikacija metoda je korištenja jedinstvenih bioloških markera za provjeru ili potvrdu nečijeg identiteta. Neki analitičari kategoriziraju je u dvije skupine. Prva kategorija analize i prepoznavanja uključuje biološke markere poput otisaka prstiju, mirisa ili geometrije ruke, a druga karakteristike ponašanja, poput načina na koji se netko potpisuje ili hoda.
Rast tržišta
Godine 2020. procijenjeno je da je u 80 posto aktivnih pametnih telefona u Sjevernoj Americi, zapadnoj Europi i azijsko-pacifičkom području bio ugrađen biometrijski sustav autentifikacije, prošle je godine globalno tržište biometrijskih sustava procijenjeno na oko 43 milijarde dolara, a predviđa se da će se do 2027. njegova vrijednost i veličina udvostručiti.
Budući da je biometrija mjerenje i analiza jedinstvenih fizičkih karakteristika ljudi, biometrijska tehnologija upotrebljava se za identifikaciju pojedinaca, a i za kontrolu pristupa. Godine 2022. tržište rješenja za digitalni identitet – u kojima je biometrijska tehnologija glavna komponenta – procijenjeno je na 28 milijardi američkih dolara, a predviđa se da će do 2027. njegova vrijednost premašiti 70 milijardi.
Primjeri biometrijskih tehnologija uključuju prepoznavanje lica, glasa, šarenice, otkucaja srca, automatsku identifikaciju otiska prsta i provjeru potpisa. Sustavi automatizirane identifikacije otiska prsta zabilježili su lani tržišni prihod od gotovo devet milijardi američkih dolara. Financijske usluge jedna su od najvažnijih industrija kad je riječ o korištenju biometrije. U 2021. više od 90 posto ispitanika iz Saudijske Arabije i Indije bilo je spremno autentificirati se otiskom prsta umjesto PIN-om pri plaćanju u trgovini zbog prednosti te tehnologije, odnosno njezine brzine i sigurnosti.
Europski sustav
Unatoč manjem tržištu u usporedbi s prepoznavanjem otiska prsta i glasa očekuje se da će prepoznavanje lica biti biometrijski segment s najvećim porastom upotrebe idućih godina. Zato ne začuđuje zabrinutost mnogih zbog privatnosti, ali i sveopći nedostatak povjerenja koji sprječava još brži razvoj i rast tržišta, što vjerojatno i nije tako loše. Korištenje biometrije za prepoznavanje digitalnog identiteta (digital ID) najvažniji je razvoj koji trenutačno oblikuje industriju. Upravo takav digitalni ID želi uvesti i Europska unija. Međutim, glavna zabrinutost u vezi s biometrijskim tehnologijama povezana je s bazama podataka koje mogu omogućiti masovni nadzor i izazvati probleme s pogrešnom identifikacijom.
Europski sustav ulaska odnosno izlaska (EES) trebao je biti pušten u rad u svibnju 2023., ali uvođenje je ipak odgođeno za 2024. Riječ je o automatiziranom informatičkom sustavu za registraciju putnika iz trećih zemalja. Registrirat će se na temelju biometrijskih podataka svaki put kad prijeđu vanjsku granicu Unije.
– Sustav će registrirati ime osobe, vrstu putne isprave, biometrijske podatke, dakle otiske prstiju i snimljene slike lica, te datum i mjesto ulaska i izlaska, poštujući pritom potpuno njezina temeljna prava i štiteći njezine osobne podatke – stoji na stranicama Europske komisije.
Sustav ESS mogao bi, smatraju stručnjaci, stajati oko pola milijarde eura već u prvih nekoliko godina, no naglašavaju da je potencijalni trošak za etički autoritet Unije mnogo veći. Mogući je problem i odluka Europskog parlamenta koji je prošle godine prihvatio rezoluciju kojom se poziva na zabranu nekih oblika uporabe tehnologija za prepoznavanje lica te je posebno upozorio na to da ‘uporaba i prikupljanje bilo kakvih biometrijskih podataka u svrhu daljinske identifikacije, na primjer provođenjem prepoznavanja lica na javnim mjestima, kao i na automatskim prelazima granične kontrole koji se upotrebljavaju za granične provjere u zračnim lukama, mogu značiti posebne rizike za temeljna ljudska prava‘.
Nedavno je i Europska komisija u prijedlogu nove uredbe o umjetnoj inteligenciji (AI), Prijedlogu zakona o umjetnoj inteligenciji, označila prepoznavanje lica i druge biometrijske alate umjetne inteligencije kao slučajeve upotrebe s ‘visokim rizikom‘. Nekoliko nacrta čak poziva na zabranu korištenja daljinskih biometrijskih identifikacijskih sustava u stvarnom vremenu u javno dostupnim prostorima u svrhu provedbe zakona. Iako je taj zakon dio širega zakonodavnog okvira na razini Europske unije osmišljenoga za očuvanje temeljnih prava povezanih s digitalnim tehnologijama, tretman biometrije prema tom zakonu ostaje jedna od primarnih spornih točaka koja zaustavlja njegov konačni nacrt. To nagovještava prijeteću krizu u Europskoj uniji zbog prepoznavanja lica i drugih biometrijskih identifikacijskih alat. ESS je najbolji primjer toga unutarnjeg sukoba.
Digitalna Afrika
Možda je teško povjerovati, ali Afrika je kontinent koji se u posljednje dvije-tri godine podredio biometrijskoj tehnologiji. Svjetska banka, primjerice, ‘ulupala‘ je više od 1,2 milijarde dolara u projekte digitalnih osobnih identifikacija u čak 45 afričkih zemalja. Prema udruzi ID4Africa, gotovo svaka afrička država sa stabilnom vladom sad ima aktivne programe biometrijske osobne iskaznice, a takve su osobne iskaznice u Južnoafričkoj Republici i Nigeriji među najrazvijenijima. Zbog želje afričkih vlada da izgrade biometrijske identifikacijske sustave Afrika je zrelo i željno tržište za pružatelje biometrijskih identifikacijskih dokumenata, ali i dobar poligon za testiranje te tehnologije. Međutim, stručnjaci za zaštitu podataka zabrinuti su zbog toga što praznine u afričkom pravnom i regulativnom sustavu izlažu građane mogućoj zloupotrebi privatnosti. Aktivisti također tvrde da bi se afrički programi digitalne osobne iskaznice mogli iskoristiti za olakšavanje deportacije migranata i izbjeglica iz Europe.
Biometrijski ID za svakoga
Bivši član Svjetske banke Joseph Atick, sad izvršni predsjednik ID4Africe, udruge koja okuplja ID tvrtke, afričke vlade i donatore, rekao je da je digitalni jaz sve veći i da se Afrika mora digitalizirati kako ‘ne bi bila nevidljiva‘. Naglasio je i da digitalne osobne iskaznice građanima omogućuju pristup državnim uslugama, slobodno kretanje i transakcije. Ipak, mnogi se pitaju moraju li one biti i biometrijske, odnosno moraju li sadržavati biološke karakteristike poput otisaka prstiju, skeniranja šarenice, crta lica ili glasovne kadence – da bi bile učinkovite. Atick inzistira na tome da biometrija nudi potrebnu ‘jedinstvenost‘ i da je potrebna. No nadzornici poput Privacy Internationala (PI) tvrde da centralizirane baze podataka ugrožavaju privatnost i da su nepotrebne ako je cilj da građani imaju pristup javnim uslugama. Prošloga mjeseca objavio je izvješće u kojem izražava zabrinutost da projekti digitalnih osobnih iskaznica u Senegalu i Obali Bjelokosti koje financira Zaklada Europske unije za Afriku (EUTF), instrument financijske pomoći EU-a, odstupaju od međunarodnih standarda zaštite podataka.
Također je upozoreno da bi se sustavi mogli upotrebljavati za olakšavanje deportacija iz Europske unije. EUTF za Afriku osnovan je 2015., na vrhuncu takozvane migrantske krize, radi ‘stabilnosti i rješavanja temeljnih uzroka neregularnih migracija i raseljenih osoba u Africi‘. Politički savjetnik Oxfama Raphael Shilhav tvrdi da EUTF miješa razvojne ciljeve, koji su u interesu zemalja primateljica, s ciljevima upravljanja migracijama, koji su u interesu EU-a. Što se tiče projekata EUTF-a u Senegalu i Obali Bjelokosti, Shilhav kaže da bi, bez obzira na to dijele li se biometrijski podaci s vlastima EU-a radi deportacije migranata iz Europe, EU bio voljan financirati projekte samo ako bi zemlja primateljica pristala prihvatiti povratnike.
Mnogo je pitanja i izazova vezanih uz korištenje biometrije, posebno etičkih, s kojima će se morati pozabaviti kako bi se tehnologija nastavila razvijati.
Neki problemi
Mnogi zagovornici ljudskih prava uočili su da su neke biometrijske metode autentifikacije zabrinjavajuće pristrane, što je velik etički problem. Naime, budući da se tehnologija prepoznavanja lica oslanja na postojeće skupove podataka, u koje može biti ugrađen rasizam ili rodna pristranost, tehnologija zrcali i te probleme. Dogodio se već uznemirujući broj incidenata u kojima skeneri nisu prepoznali Azijce ili Afroamerikance ili su ih pogrešno identificirali. U Velikoj Britaniji, na primjer, Uber je uveo softver za prepoznavanje lica za identifikaciju svojih vozača. Svi njegovi vozači već moraju proći sigurnosne i verificirane procese, ali Transport for London (TFL) poništio je te vozačke dozvole zbog negativnih rezultata prepoznavanja samo u slučaju tamnoputih vozača. Sigurnosni nadzornici ozbiljno su zabrinuti zbog golemih količina podataka koje bez pristanka prikupljaju vladine agencije i javne institucije kao dio procesa biometrijske autentifikacije.
Mnogi tvrde da bi pojedinci trebali zadržati pravo na privatnost svoje fotografije i da ne bi trebali pristajati na davanje značajki lica i drugih biometrijskih podataka za pohranu u državne baze podataka. Sigurnost je još jedan aspekt zabrinutosti. Golema skladišta biometrijskih informacija također su primamljive hakerske mete. A ako oni mogu pristupiti tim skladištima, jasno je također da vrlo lako mogu ukrasti nečiji identitet te raditi s njime što god žele.