‘;
U Hrvatskoj, baš kao i u ostatku svijeta, iz godine u godinu raste zainteresiranost za e-sport. Pogotovo među mlađim generacijama. Mladi svoje idole sve češće vide u e-sportašima, streamerima, influencerima, a mogućnost zarade od igranja igara itekako je utjecala na to da im e-sport postane prvi karijerni izbor. Pa tko ne bi htio živjeti od onoga što voli raditi odmalena?
Prošle je godine brzorastuće globalno tržište e-sporta procijenjeno na 1,72 milijarde dolara te je predviđeno da će do kraja ove godine globalni prihodi od njega biti čak 2,06 milijarde dolara. Također se predviđa da će do 2032. porasti na čak 9,29 milijardi dolara, s godišnjom stopom rasta (CAGR) od 20,7 posto.
Budući da tržište e-sporta vani cvjeta, odlučili smo provjeriti kakvo je stanje u Hrvatskoj. Znali smo da nije bajno s obzirom na to da Hrvati i dalje nisu sigurni što je to točno e-sport. U razgovoru s onima koji se njime ne bave shvatili smo da je ovdje uvriježeno mišljenje da su e-sport i gejming sinonimi – iako to nije tako. Reklo bi se, ista kokoš, drugo jaje.
Naime, pojam ‘e-sport‘ iliti ‘elektronički sport‘ karakteriziraju regionalne ili međunarodne priredbe na kojima se profesionalni, poluprofesionalni i amaterski igrači natječu u igranju videoigara. Gejming pak obuhvaća širu industriju videoigara, uključujući razvoj igara, opreme i slično.
U Hrvatskoj se o gejmingu mnogo govori i piše, o e-sportu i ne baš. Ipak, ima onih koji ga i ovdje reklamiraju na sve moguće načine. Jedan od njih osnivač je i direktor Good Game Globala Nikola Stolnik čija tvrtka organizira online i LAN turnire, surađuje s fakultetima i udrugama, organizira dobrotvorne akcije te drži predavanja i sudjeluje u javnim raspravama. Ljepota e-sporta, prema Stolnikovu mišljenju, jest u tome što je globalan i dostupan svima. Nisu važne genetika ili fizičke predispozicije, jedina su razlikovna stavka vrijeme i trud uloženi u usavršavanje pojedine discipline.
Entuzijasti i zaljubljenici
– Hrvati stoga nisu ograničeni na lokalne prilike i, ako su iznimni u svojoj disciplini, postoje platforme na kojima ih se može otkriti. Druga je strana medalje ubrzavanje tog procesa, izgradnja svog brenda i mogućnost financiranja osnovnih troškova života do ‘otkrića‘. U tom smislu Hrvatska je napredovala od 2016. do danas. T-esports Championship, koji organiziramo s Hrvatskim Telekomom i ostalim telekomima iz srednje i istočne Europe, nudi dosad neviđenu priliku domaćim igračima za izlazak na međunarodnu scenu – objašnjava direktor Good Game Globala.
Ipak, to što ih ne ograničava adresa prebivališta, ne znači da se domaći e-sportaši ne suočavaju s izazovima. Glavni su im društvene i financijske prilike. Okolina je i dalje skeptična, govori nam Stolnik, a stigma koju su igrači nosili 90-ih i 2000-ih godina svakako je negativno utjecala na psihu zaljubljenika u računalnu zabavu.
– S vremenom se ta stigma uklonila u nekom obliku, no i danas nosi teret. Igrači moraju biti svjesni da će većinu vremena biti prepušteni sami sebi u borbi protiv svijeta. Kao i u svakoj drugoj natjecateljskoj disciplini, prvih pet posto zarađuje iznimno, drugih petnaest posto može normalno živjeti od prihoda, a osamdeset posto igrača zapravo ima kratku karijeru. Preporučio bih stoga svim zainteresiranim e-sportašima da svakako imaju plan B i da ulažu prije svega u obrazovanje. Ako izgrade karijeru u e-sportu, to će biti vrlo sladak bonus za uloženi trud – kaže Stolnik.
Ako očekujete brzu ili laku zaradu u tom sportu u Hrvatskoj, dodaje, bolje i ne pokušavajte jer je taj sektor i dalje u začecima. Na svojim ga leđima nose entuzijasti i zaljubljenici koji stoje i iza Good Game Globala i koji su, iako danas dobro posluju, morali obaviti golem posao, a morale su im se posložiti i tržišne okolnosti koje su im omogućile da žive od onoga što vole.
Kakva su iskustva domaćih e-sportaša, koja su najzvučnija imena hrvatske e-sport scene, koji su glavni izazovi pri organizaciji turnira te kako e-sport u Hrvatskoj promiču njegovi najveći sponzori – telekomi – doznajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.