Ako ste 90-ih ili početkom 2000-ih konzumirali kanabis, marihuanu ili travu, zovite je kako hoćete, upoznati ste s kvalitetom te biljke u tom razdoblju. Kad biste došli do dilera, za 50 kuna u pravilu biste dobili ‘panj‘ (tada oko pet grama i više) u novinskom papiru u kojem ste mogli naći hrpu sjemenki, granja, listova i smeđe tvari nalik na kanabis koja je uglavnom stizala iz susjednih zemalja i čija je kvaliteta, u najmanju ruku, bila upitna. Iako je i tada takva trava ‘radila‘, to što danas imamo, pa i na crnome hrvatskom tržištu, miljama je daleko od tog vremena. Danas su ljudi upoznati s vrstama, imaju više znanja i žele znati što konzumiraju, pa je i na crnom tržištu roba mnogo kvalitetnija nego što je bila potkraj prošlog i početkom ovog tisućljeća. Zato je danas teško i pronaći te sprešane cigle kanabisa pune svega i svačega, osim ako baš nemate sreće ili vas netko baš ne voli.
Rast THC-a
Kvalitetniji kanabis znači da je i jači nego prije, i to mnogo jači, jer su se razine prosječne razine tetrahidrokanabinola (THC-a), psihoaktivnog spoja u travi koji vas čini zanesenim, utrostručile u usporedbi s onima koje su se uzimale prije četvrt stoljeća, pa i manje. Trava nije kao nekada, kažu neki stariji pušači kojima današnja snaga kanabisa jednostavno više ne odgovara. Međutim, to može biti i čisto subjektivno mišljenje.
Ako ipak govorimo o laboratorijskim analizama,, psihoaktivna je snaga kanabisa u porastu, pa mnogi liječnici upozoravaju da zato raste i opasnost od potencijalnih štetnih nuspojava. Uza sve šire prihvaćanje kanabisa diljem svijeta i legalizaciju u mnogim zemljama i američkim državama regulatori postavljaju sve hitnije pitanje: koliko je današnji kanabis zapravo jak?
Ne postoji način da se sveobuhvatno procijene sve vrste koje su u svijetu danas dostupne, legalno ili ilegalno, ali podaci koji se mogu iskoristiti sugeriraju da je današnja trava mnogo jača čak i od one prije nekoliko godina, a kamoli nekoliko desetljeća.
Analize iz zapljena
U SAD-u neka od najopsežnijih istraživanja o snazi kanabisa potječu iz Programa praćenja potencije, projekta koji vodi Nacionalni institut za zlouporabu droga, a provodi se na Sveučilištu u Mississippiju. Njegovi podaci pokazuju jasan trend: tijekom posljednjih pedeset godina prosječna količina tetrahidrokanabinola u kanabisu, glavnoj psihoaktivnoj komponenti biljke, povećala se za više od deset puta. Prema njegovim podacima, 1993. tek se četiri posto svih uzoraka kanabisa proglašavalo potentnima, a do 2008. već je polovica svih uzoraka bila upravo takva. Ipak, treba reći da ti podaci potječu iz analiziranja samo onoga kanabisa koji je zaplijenila policija, dakle opet nije riječ o reprezentativnom uzorku. Štoviše, broj zapljena dostupnih za istraživanje uvelike varira od godine do godine: 1972. bilo ih je samo 34, a 1995. više od 3700. Također, godine 2022. savezna je vlada izvijestila da su se u uzorcima koje je zaplijenila Uprava za suzbijanje droga (DEA) prosječne razine THC-a utrostručile u usporedbi s onima dvadeset pet godina prije. Ako danas u SAD-i ili Kanadi uđete u bilo koju ‘kanabis-ambulantu‘, teško da ćete pronaći ijedan proizvod koji reklamira nisku razinu THC-a. Za većinu sorata tvrdi se da sadržava od najmanje 20 posto do 30 posto THC-a, no i to treba uzeti s rezervom s obzirom na situaciju u Kaliforniji, gdje su podaci o potenciji kanabisa otisnuti na naljepnicama na pakiranjima proizvoda dugo bili kritizirani kao netočni jer su prodavaonice i proizvođači proizvode s većim postotkom THC-a više i naplaćivali. Zbog toga je bilo i više kolektivnih tužbi koje su podnijeli kupci koji su tvrdili da su bili prevareni netočnim oznakama.
Zanemarimo sada prijevare pa dodajmo da porast razina THC-a nije ograničen samo na SAD. Studija iz 2020. ispitivala je trendove potencije marihuane u SAD-u, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Francuskoj, Danskoj i na Novome Zelandu te otkrila da su prosječne koncentracije THC-a rasle za 0,29 posto svake godine od 1970. do 2017.
Suvremeni uzgoj
Tomu je tako zato što su se pojavile tehnike uzgoja koje prije nisu postojale, kao i nove, snažnije sorte kanabisa, koje se uglavnom dobivaju raznim križanjima sorata kako bi se iz svake izvuklo ono najbolje.
Još jedan faktor u igri jest da se mijenja način na koji konzumiramo kanabis. Dok sušeno cvijeće općenito ostaje najčešći oblik u kojem ljudi konzumiraju travu, edibles (hrana), vape i drugi oblici postaju sve popularniji, a njih je mnogo lakše natrpati THC-om, pa neki koncentrati imaju razinu psihoaktivne tvari i do 90 posto.
– U 70-ima i 80-ima u SAD je dolazilo puno bricksa iz Meksika. To je trava sprešana u cigle zajedno sa sjemenkama i lišćem. Svi ti strainovi ili vrste nisu bili baš bogzna što ‘potrimani‘, nije bilo tehnologije uzgoja, a ni same tehnologije. Danas su, recimo, napredne lampe, tj. svjetla, zaslužne za to da vrhovi budu gusti i jaki. Nekada nije bilo tolike količine svjetlosti na toliko kvadrata, pa bi se biljke istezale kao u prirodi. Nastalo bi puno biomase, a ona ne sadržava trihome i kanabinoide. Danas je pak sve fino ‘potrimano‘, pa ostaju samo sugar leafs i vrhovi koji su puni trihoma i kanabinoida, zbog čega su i mnogo potentniji – objašnjava Kracun.
Što kupci žele
A upravo kupci, tj. konzumenti, danas žele te lijepe, guste, mirišljave i potentne vrhove, barem oni koji se smatraju stalnim uživateljima. Prema istraživanju profesora javne politike na Sveučilištu Carnegie Mellon Jonathana P. Caulkinsa, ljudi koji kažu da puše više od 25 puta na mjesec čine oko trećinu korisnika kanabisa, ali na njih otpada oko dvije trećine ukupne konzumacije kanabisa.
– Ti redoviti korisnici imaju tendenciju razviti visoku toleranciju, a njihov ukus utječe na odluke industrije o uzgoju i količini THC-a – smatra profesor.
Najjednostavnije je objašnjenje za to da povremeni pušači koji žude za travom svoje mladosti nisu glavni kupci u industriji, pa ih se i ne sluša. A ni sama industrija ne srami se te činjenice. Ljudi iz industrije kažu da visoki postoci THC-a odlično funkcioniraju kod stalnih korisnika.
– Naš je ciljni kupac tip koji je upravo odradio četrdeset sati u tjednu i samo se želi dobro ‘napušiti‘, ali s ograničenim budžetom – zaključuje kultivator iz Michigana Ryan Cohen.
Kemijanje i nove sorte
Kračun nam kaže da s razvojem industrije u posljednjih trideset godina, pa i više, vidimo dokle smo došli: od sorata landrace do današnjih, koje su gotove sve neki križanci, hibrid i cross breadovi. Inače, sorte landrace izvorne su ‘poludivlje‘ sorte kanabisa koje su se razvijale u određenim geografskim područjima tijekom dugih razdoblja i prilagođavale specifičnim klimatskim uvjetima i okolišu. Neke od poznatijih takvih sorti su afgani, thai ili acapulco gold.
– Danas su na Zapadu stvari malo drukčije. Iako se i dalje ganja THC, konzumenti su sve obrazovaniji i osvješteniji. Recimo, u Kanadi uglavnom pitaju kakav je profil terpena jer high ovisi ne samo o THC-u već i o drugim kanabinoidima poput CBD-a, flavonoida, terpena – objašnjava Kračun i dodaje kako je danas jako puno križanaca, ali upozorava na jednu ne baš lijepu činjenicu, uglavnom karakterističnu za Europu jer je kanabis u njoj još ilegalan.
– Veliki je problem što je sve i dalje ilegalno, pa mnogi uzgajaju legalan CBD-ov cvijet koji se kasnije prska svakakvom sintetikom i polusintetikom, što je prilično žalosno jer možete dobiti vrlo visoke koncentracije, što nikako nije dobro. Svakako sam protiv bilo kakve kemije u uzgoju i nakon njega. Smatram da bi bilo najbolje da se kanabis legalizira, da biljka bude ‘čista‘ i da si svatko na balkonu ili dvorištu može uzgojiti dvije biljčice upotrebljavajući organska gnojiva i da zaista zna što konzumira – zaključuje Kracun.
TRIPLOIDNI KANABIS: Nova era uzgoja koja donosi veće prinose, jaču biljku i više od 35 posto THC-a
U prirodi se kanabis obično pojavljuje kao diploidna biljka, s dva seta kromosoma. Međutim, selektivnim uzgojem i s pomoću prirodnih kemikalija sada je moguće stvoriti triploidne biljke, s tri seta kromosoma. Ta inovacija obećava veće prinose, jače biljke i kvalitetnije cvjetove, što donosi revoluciju u uzgoj kanabisa. Upravo sve to obećava Humboldt Seed Company, danas jedna od vodećih tvrtki koje se bave razvojem i uzgojem upravo takvih biljki. Kao što poljoprivreda već desetljećima upotrebljava poliploidne biljke poput besjemenih lubenica, grožđa i banana, kanabis također može iskoristiti slične metode za poboljšanje uzgoja. Upravo tu filozofiju slijedi i Humboldt Seed Company, koji izričito na svojim stranicama naglašava da se ne radi o genetički preinačenom kanabisu i da se biljke uzgajaju korištenjem prirodnih procesa koji ne uključuju gensku manipulaciju. Iako je tehnika uzgoja triploidnih biljaka novost za industriju kanabisa, već je dugo poznata u poljoprivredi; primjenjuje se od ranih 1900-ih. Otprilike trideset posto komercijalnih usjeva u SAD-u rezultat je poliploidne prakse.