U roku od 48 sati kreatori će s YouTubea morati ukloniti videozapis koji sadrži deepfake lica ili glasova ljudi ako se njihovom sličnosti koristi na neprikladan način. YouTubeove nove smjernice o privatnosti dopuštaju korisnicima prijavu sadržaja generirana umjetnom inteligencijom (AI) koji izgleda ili zvuči poput njih. Nije YouTube jedini – i druge platforme imaju pravila o zaštiti privatnosti. No to ne znači uklanjanje svakog videozapisa koji netko prijavi za kršenje privatnosti jer ih YouTube neće napamet uklanjati samo zbog toga što to netko želi, nego će ocijeniti može li osoba čija je sličnost dovedena u pitanje biti prepoznata. Naime, treba odgovoriti na pitanje jesu li kreatori sadržaja dali dovoljno informacija o osobi koja prijavljuje ugrozu privatnosti da bi je javnost prepoznala. Drugo je pitanje kako je intoniran sadržaj videozapisa, točnije je li riječ o parodiji, satiri ili javnom interesu…
Kreator sadržaja koji ugrožava privatnost mora u roku od 48 sati po pritužbi promijeniti ili prikriti dio koji je deepfake, a može i potpuno ukloniti videozapis. Ne učini li to kreator, nastupa YouTube, ali pitanje je što će, primjerice smatrati parodijom, satirom ili javnim sadržajem. Istina neće biti samo u oku promatrača nego i onih koji će na toj platformi donositi odluke što se krije u sadržaju videozapisa. Ali odgovornost ostaje na kreatorima, koji često imaju različita stajališta kada je riječ o parodiji, satiri i javnom interesu. Na njihovu sreću, tu vrstu žanra različito doživljavaju i suci.
Privlačenje pozornosti
Prema riječima Manuele Šole, vlasnice i generalne direktorice Komunikacijskog laboratorija, u demokratskim društvima parodija i satira važne su za zaštitu slobode govora i izražavanja.
– Emisije poput kasnonoćnih šouova upotrebljavaju humor i satiru kako bi kritizirale, vidjeli smo to i u hrvatskim medijima. Svrha je takve emisije da informira i educira publiku o važnim temama. Novine i časopisi koji imaju satirične kolumne ili karikature za kritiziranje društvenih i političkih događaja također pridonose javnom interesu – objašnjava Šola i dodaje da je humorom i kritikom lakše potaknuti raspravu o važnim pitanjima, ali i povezati se s publikom, posebno mlađom.
Zato se parodija i satira najčešće upotrebljava u kampanjama čiji je cilj privući pozornost publike na kreativan, humorističan način.
– Parodija kampanju može učiniti zabavnom i pamtljivom, čime se povećava vjerojatnost da će se poruka prenijeti i dijeliti. Primjerice, jedan svjetski poznati brend koji ima proizvode za njegu muškaraca odlično upotrebljava humor i preuveličavanje da bi ostao upečatljiv, a neki se brendovi time mudro koriste sad, baš u vrijeme sportskih natjecanja – objašnjava Šola.
Prema njezinu mišljenju, javni interes u kontekstu parodije i satire odnosi se na korištenje tih formi kako bi se naglasili, analizirali ili kritizirali važni društveni, politički ili kulturni problemi na način koji pridonosi informiranju i osvještavanju javnosti.
– Parodija i satira često adresiraju teme od javnog interesa kao što su korupcija, politika i društvene nepravde ili kulturne fenomene. Humorističkim ili kritičkim pristupom mogu skrenuti pozornost na probleme koji su možda zanemareni ili potisnuti u medijima. S jedne strane, parodija ima cilj zabaviti publiku najčešće preuveličavanjem karakterističnih osobina originala kako bi se stvorio humorističan efekt. S druge strane, cilj je satire često istaknuti nedostatke ili nepravde te potaknuti promjenu ili osvijestiti javnost – ističe Šola.
Etika, zakoni i kontrola
Dodaje da treba izbjeći povredu privatnosti i razmisliti o mogućim posljedicama sadržaja na pojedince i zajednicu te u skladu s time djelovati odgovorno, poštujući prava i osjećaje drugih ljudi.
– Korištenje parodije i satire može biti vrlo učinkovit alat, međutim važno je to činiti pazeći na etičke norme i zakonodavni okvir kako bi se izbjegle povrede privatnosti i osiguralo da sadržaj pridonosi informiranju i osvještavanju javnosti na konstruktivan način. Kad je riječ o sadržaju koji uključuje parodiju i satiru, platforme kao što je YouTube moraju balansirati između zaštite privatnosti pojedinaca i prava javnosti na informiranje i slobodu izražavanja. Ako se parodija ili satira odnose na osobe od javnog interesa, primjerice političare ili slavne osobe, tada je prag za prihvaćanje kritike viši nego za privatne osobe. Zato je potrebno jasno naznačiti o kakvom je sadržaju riječ kako bi publika razumjela kontekst. Treba fokus usmjeriti na bitno, a to je stajalište ili ideja ispred privatne osobe – napominje Šola.
Prema njezinim riječima, dobro je da postoje jasne smjernice, ali ne vjeruje da će se daleko stići bez kvalitetne kontrole jer to nije crno-bijeli svijet.
– Treba uložiti vrijeme i resurse na obrazovanje javnosti jer u suprotnom samo ćemo još više tapkati u mraku – poručuje Šola.
Nedvojbeno dvojben sadržaj
Kreativni direktor Kontra agencyja Tibor Trupec tvrdi da im se parodija i satira pokazala korisnom u svakodnevnoj komunikaciji.
– Naravno da je moguće kreirati kreativni koncept ili komunikacijsku platformu zasnovanu na parodiji i satiri, ali dosad se nismo susreli s projektom za koji bi bile najbolji fit. Društvene su mreže kanal koji jako dobro rezonira s trendovima i aktualnostima, a parodija i satira su sjajni alati kojima ih možemo predstaviti. Primjerice, vlastitu komunikaciju na društvenim mrežama često temeljimo na situacijama koje dobro oslikavaju situacije iz marketinške industrije – objašnjava Trupec.
Tvrdi da se kod svih vrsta slobodne interpretacije može pojaviti dvojbeni sadržaj, odnosno sadržaj koji izaziva sumnju u motiv njegova kreiranja.
– Parodija i satira komunikacijski su alati koji se upotrebljavaju kao svojevrstan korektiv i komentar aktualnih političkih i društvenih zbivanja. Služe za poticanje ljudi na razmišljanje, istraživanje i informiranje, na donošenje pametnih odluka. Samim time, baš kao i objektivno novinarstvo, takva komunikacija jest u javnom interesu – dodaje Trupec.
Prema njegovim riječima, razvoj modernih tehnologija, ponajviše generativnog AI-ja, otežava izbjegavanje povrede privatnosti te će se na regulativama u vezi s korištenjem takvih alata raditi sve dok se oni budu razvijali.
– Najlakše je reći da ljude treba educirati. Istodobno, pomalo je zastrašujuće što je danas moguće generirati videozapis s likom i djelom bilo koga i koji govori ili radi što god smo zamislili. Više-manje – upozorava Trupec i ističe da je za satiričan sadržaj ključno da imitira i insinuira, a ne da obmanjuje.
Karikatura stvarnosti
Tu onda prestaje priča o satiri i parodiji i ulazimo u sasvim novi žanr. Direktor Jedinice Marko Janković, opisujući parodiju kao umjetnost preuveličavanja i satiru kao humorističnu kritiku koje baš kao i marketinška komunikacija pokazuju ono što svi znamo, ali nismo izrekli, definirao je kreativnu alkemiju u AI eri.
– Obje se oslanjaju na ono što nam je poznato, stvarnost ili pop-kulturu, kako bi nas nasmijale. Parodiji je dovoljno da se samo smijemo, ali satira želi nešto više, želi poslati poruku ili potaknuti promjenu. Kada taj pristup spustimo na važna društvena pitanja – političare, prava, vrijednosti – dolazimo u teritorij javnog interesa – objašnjava Janković, koji tvrdi da je marketing karikatura stvarnosti te da je oduvijek koketirao s parodijom i satirom.
Prema njegovim riječima, marketing se naslanja na ono što je stvarno ili dio pop-kulture i mora to prikazati na svima razumljiv način na banneru, u TV spotu, storyju… Na raspolaganju ima samo nekoliko trenutaka pozornosti da bi prenio kompleksnu poruku te se zato mora osloniti na karikaturu, pojednostavnjenu verziju stvarnosti.
– U taj se miks češće i lakše uklapa parodija nego satira. Parodija je pravocrtna i jednostavna, a izazov satire je tumačenje. To je format koji po prirodi nije izravan pa se često događa da svi čujemo ono što želimo čuti. Možda je najbolji primjer toga ‘South Park‘, gdje nakon svake epizode jedan kamp govori kako je bila pro-woke, a drugi kako je bila anti-woke. Tu otvorenost za interpretaciju marketing želi izbjeći – napominje Janković.
Zamagljena istina
Dodaje da je nova inteligencija donijela nova pravila.
– Još prije samo nekoliko godina bilo je relativno lako uočiti parodiju ili satiru jer smo morali angažirati glumce umjesto poznatih osoba. No s razvojem AI-ja i deefpakea stvarnost se zamagljuje. Glasovi, lica – sve se može oponašati i to bez neke tehničke vještine ili znanja. Već mjesecima me internetom proganjaju oglasi s Doris Pinčić koja za mene ima savjete o mršavljenju. Osim što Doris Pinčić nije Doris Pinčić, nego fake koji mogu lako prepoznati… ovoga puta… No granica između istine i laži tanka je i teško prepoznatljiva – naglašava Janković.
Prema njegovim riječima, ljudi su i prije redovito padali na lažne članke satiričnih portala, a sada više nije pitanje hoćemo li pasti, nego kada ćemo pasti.
– U tom svijetu zaštita identiteta je vrlo važna i s te strane pozdravljam napore YouTubea da pokuša bolje upravljati tim problemom. Siguran sam da će trebati vremena i spoticanja dok se ne pronađe pravi balans, ali drago mi je da je pristupio tom problemu iz perspektive pojedinca – zaključuje Janković poručujući da u svijetu gdje je istina često zamagljena tehnologijom zaštita dostojanstva osobe postaje ključ povjerenja u digitalnom prostoru.