Kasni početak rada najambicioznija energetskog projekta na svijetu, Međunarodnoga termonuklearnog eksperimentalnog reaktora (ITER). Gradnja postrojenja u Saint-Paul-lès-Duranceu u južnoj Francuskoj, u kojoj sudjeluju i hrvatske tvrtke, teče sporije nego što se očekivalo pa će goruća plazma u tom reaktoru zaživjeti tek 2039. Nekoliko je razloga kašnjenja, jedan je i tehničke prirode – riječ je o oštećenjima nastalima u spojevima za zavarivanje u sektoru vakuumskih posuda i pukotinama izazvanima korozijom u cijevima toplinske zaštite.
Gradnju ITER-a omeli su i pandemija bolesti COVID-19 te poremećeni opskrbni lanci. ITER je reaktor za magnetsku fuziju osmišljen kako bi dokazao izvedivost fuzije kao izvora energije velikih razmjera bez ugljika. Ideja o zajedničkome međunarodnom eksperimentu u fuziji nastala je 1985., ali njegova je gradnja počela tek dva i pol desetljeća poslije. Temeljni cilj ITER-a istraživanje je i demonstracija goruće plazme u kojoj je energija jezgara helija proizvedena reakcijama fuzije dovoljna da održi temperaturu plazme, čime se smanjuje ili eliminira potreba za vanjskim zagrijavanjem. Taj je projekt priprema za fuzijske elektrane sutrašnjice.
Ažuriranje projekta
Međutim, početak rada ITER-a predviđen za 2025., prema planu donesenom 2016., nije ostvariv. Prema tom planu bilo je predviđeno pokrenuti prvu plazmu već tijekom gradnje reaktora, a poslije završiti postrojenje. Prema novom planu, prvu plazmu pokrenut će u naprednijoj fazi gradnje tek 2035. te u cijelosti 2039. Kašnjenje gradnje znači i njezino poskupljenje. Glavni direktor projekta Pietro Barabaschi izjavio da će troškovi gradnje ITER-a biti pet milijardi eura veći nego što su bili predviđeni prema prvome planu, kad su iznosili petnaest milijardi eura. Europska unija pokriva pola troškova gradnje, a ostatak u jednakim dijelovima daju SAD, Indija, Japan, Kina, Južna Koreja i Rusija, zemlje članice projekta. Gradnja fuzijskog reaktora počela je 2010. i u njoj sudjeluju trideset tri zemlje. Vijeće ITER-a u lipnju ove godine izvijestilo je o napretku gradnje i predložilo ažuriranje projekta kako bi početak istraživanja što brže postao prioritet.
Članovi Vijeća ITER-a poduprli su projekt, osobito to da ‘operacije fuzije koje provodi ITER ostanu relevantne za globalno istraživanje i razvoj fuzije i nacionalne fuzijske programe članica ITER-a‘. Dr. sc. Tonči Tadić, nuklearni fizičar iz Instituta Ruđer Bošković, tvrdi da se kašnjenje u pokretanju ITER-a ne može definirati kao bilo kakvo kašnjenje jer takav sustav nitko prije nije sagradio.
Loš model uprave
Osim toga, Tadić smatra da je kašnjenje izazvao menadžment, ali ne današnji, nego onaj koji je ITER vodio u njegovu nastajanju i prvim godinama gradnje.
– Priča o kašnjenju pretpostavlja da je netko mogao točno procijeniti kada će ITER biti gotov, odnosno priča o probijanju troškova pretpostavlja da je netko mogao točno procijeniti koliko će on stajati. Međutim, nitko nikada prije ovoga nije napravio takav uređaj i svi ti rokovi i vrijednost troška gradnje bili su, zapravo, postavljeni na temelju loših procjena, odnosno onoga što su političari željeli čuti. Veliki problem gradnje ITER-a jest to što se on ne gradi na osnovi toga da svi daju novac u jednakim dijelovima, dakle Europska unija, SAD, Rusija, Kina, Indija, Japan i Južna Koreja, nego svi oni plaćaju u naturi, daju dijelove, a nitko doista ne zna jesu li ti dijelovi jednako kvalitetni kao što je predviđeno. Zato je prvi posao ITER-ova direktora Bernarda Bigota (akademik i ITER-ov glavni direktor od 2015. do 2022.) bio konsolidirati upravljanje.
Oni koji se bave menadžmentom, razumjet će da je model upravljanja koji su dotad postavila dvojica prvih direktora ITER-a i Osamu Motojima, u kojem je glavni direktor imao sedam zamjenika direktora, od kojih je svaki imao pravo veta – loš. Nije postojao ni rezervni fond iz kojega bi se dobavljačima platio predujam niti je postojala koordinacija između ljudi koji projektiraju pojedine sobe i onih koji projektiraju opremu koja će biti u tim sobama. I na kraju krajeva, cijeli je projekt bio postavljen vrlo amaterski. Bigot je to uspio riješiti, no to ga je zbog iscrpljenosti doslovce stajalo života. Dotad je prošlo dragocjenih sedam godina – od 2007. do 2014. Danas su mahom gotovi građevinski radovi, gotove su sve zavojnice oko glavne vakuumske posude, ukapno postrojenje, postrojenje za tekući dušik i tekući helij, stigli su ili će uskoro stići svih devet sektora vakuumske posude, grade se dodatne zgrade koje su nužne – objašnjava Tadić navodeći da u obzir treba uzeti i kašnjenje kojemu je kumovao i COVID-19 jer je ITER-ovo gradilište godinu-dvije bilo gotovo pusto.
Nitko ne zna
Dodaje da od početka nad ITER-om lebdi temeljni problem: nitko pouzdano ne zna reći koliko će taj reaktor doista stajati i koliko će vremena trebati da se sve to kompletira.
– Sve što je dosad planirano, bile su procjene koje su se davale da bi se zadovoljili neki političari u zemljama članicama. U posljednjih deset godina otkako je Hrvatska dio te priče dobivali smo nove rokove uz priču ‘ovo je doista zadnja odgoda‘. Razlika u odnosu na prijašnje stanje jest to što čvrsto vjerujem da sadašnji direktor Pietro Barabaschi zna što radi, da ima dobar uvid u stanje i doista pokušava učiniti sve da ITER bude gotov u onom roku u kojem je rekao da će biti. Sigurno se neće ići na odgodu dulju od četiri godine. Deuterij-tricij (goruća plazma), stabilna fuzijska reakcija, očekuje se 2039., što je četiri godine odgode u odnosu na planiranu 2035. – ističe Tadić.
Fuzija ispred fisije
Dodaje da se u međuvremenu išlo mnogo naprijed u upravljanju gorućom plazmom, zato se mnogo toga može izvesti. Prema njegovim riječima, prednost fuzije u odnosu na fisiju jest u tome što je u fuziji lako zaustaviti proces, ali je prilično komplicirano započeti ga. U fisiji je lako započeti proces, a teško ga je zaustaviti. U fuzijskoj elektrani upotrebljavat će se vrlo malo goriva: cijeli će ITER na 800 prostornih metara raspolagati s otprilike četiri kilograma goriva – razrijeđenoga plina. Tih nekoliko kilograma goriva trebalo bi dati snagu od 500 megavata.
Prednost je fuzije i to što je po jedinici mase tisuću puta učinkovitija od fisije. Ako se iz nekog razloga dogodi proboj, reagira zrak i stvara se dvadesetak kilograma razrijeđene vodene pare koja bi morala ostati zarobljena u betonskim sustavima. U nuklearkama se nalaze tisuće tona goriva, ali problem je tricij, vodik lakši od zraka, koji ide u atmosferu. S druge strane, zaustavljanje fuzijskog procesa je jednostavno. To nalikuje na nekakav predimenzionirani plinski rešo u kojem reakcija traje dok god dodajete fuzijsko gorivo.
Golemi posao hrvatskih tvrtki
U ITER-ovoj gradnji sudjeluju i hrvatske tvrtke, ali, prema Tadićevim riječima, kašnjenje u pokretanju rektora na njih neće utjecati. Primjerice, INETEC, jedina tvrtka u svijetu koja raspolaže vlastitom tehnologijom za ispitivanje vitalnih elemenata nuklearnih elektrana, napravila je za ITER devet robotskih sustava za ispitivanje komponenata fuzijskog reaktora.
– Za hrvatske tvrtke to ne znači ništa posebno, one su obavile svoj dio posla i isporučile ugovorene dijelove. Đuro Đaković Montaža i MS Mont obavili su golem posao na pripremi kanalica za kabele i cjevovode, odnosno nosače cijevi i kabele oko cijelog reaktora u podzemlju i po svim katovima. INETEC je obavio golemi posao u pripremi robotskih sustava za testiranje vakuumske posude na pukotine. Monting Power Systems isporučio je dijelove za cjevovode za tekući helij i tekući dušik koje su trebali isporučiti Indijci – nabraja Tadić.
Novi natječaji, nove prilike
Navodi i da će se, očito, što se tiče nastavka aktivnosti na ITER-u, raspisivati novi natječaji za specifične poslove povezane s reaktorom, ali ne toliko više za građevinske i instalaterske poslove kao dosad.
– Na gradilištu još nedostaje kompletiranje sustava hlađenja. U tome može pomoći dobra veza između HGK-a i Španjolske gospodarske komore jer znam da se Španjolci pokušavaju ubaciti na niz poslova na gradilištu ITER-a. Osim toga, sve važnije komponente stigle su ili stižu, zato vjerujem da će ti rokovi biti zadržani. Najskuplji je ITER onaj od kojega bi se odustalo i ITER koji nije završen. To je stajalište i hrvatskoga Ministarstva znanosti i obrazovanja, jer to bi značilo da su sve investicije bačene u vjetar – naglašava Tadić.