Tehno
StoryEditor

Nije više loše genetičko modificiranje, ali bolje je genetičko uređivanje

19. Studeni 2022.

Senzibilizira se posljednjih mjeseci europska javnost za to što je dobro sijati, saditi, uzgajati, kupovati, pa i jesti, da bi se čovječanstvo spasilo od klimatskih promjena i posljedično – gladi. Otvorena je borba počela oko stanične poljoprivrede i GMO-a vs. genetički uređenih poljoprivrednih proizvoda, tj. njihova uvođenja na zatvoreno europsko tržište

Živimo u vremenu u kojem ne može proći ni jedan dan a da netko negdje ne spomene klimu, sve ekstremnije vremenske prilike i klimatske promjene koje će nas izbrisati s lica Zemlje ako ne počnemo voziti električne automobile do 2035., ako ne smanjimo upotrebu pesticida u poljoprivredi, ako ne počnemo jesti više bilja, ako ne počnemo proizvoditi hranu od stanica... sve kako se klimatsko stanje na Zemlji ne bi pogoršalo.

I čini se da je priča s električnim automobilima prošla, a sada počinje borba oko stanične poljoprivrede i GMO-a, tj. genetički modificiranih poljoprivrednih proizvoda koji će, zaklinju se zagovarači, spasiti pučanstvo od gladi u svim dijelovima svijeta.

I dok se poljoprivrednici bore sa sve zahtjevnijim vremenskim uvjetima, europski okolišni, društveni i upravljački (ESG) ciljevi u tome im nimalo ne pomažu, baš naprotiv. Zbog toga nizozemski farmeri protestiraju već mjesecima jer će nametnuti ESG ciljevi vjerojatno uništiti i zatvoriti mnoge farme u toj zemlji.

Slično se već dogodilo na Šri Lanki, koja se potpuno predala tim ciljevima pa sada nema dovoljno poljoprivrednih proizvoda za vlastito stanovništvo, a zemlja je prije koji mjesec proglasila i bankrot. No sve to ne smeta zakonodavcima i borcima za klimu koji tvrde da je spas nadohvat ruke, upravo u obliku genetički modificiranih superusjeva i staničnoj, tj. celularnoj, poljoprivredi.

Otporni usjevi

– Tehnike uređivanja gena ‘veličanstven‘ su alat za osiguravanje uvjeta u kojima usjevi trebaju manje vode, manje sredstava za zaštitu, manje gnojiva te postaju otporniji na klimatske promjene – rekao je španjolski ministar poljoprivrede Luis Planas, a njegov entuzijazam za sorte otporne na sušu ponovilo je nekoliko drugih ministara kao i povjerenik za poljoprivredu Janusz Wojciechowski. Biotehnološki i agrokemijski divovi kao što su Bayer i Corteva, kao i bezbroj manjih tvrtki i istraživačkih instituta, kažu da njihovi znanstvenici mogu iskoristiti alate za uređivanje gena kao što je CRISPR-Cas9 kako bi precizno izradili usjeve koji mogu izdržati čak i najteže uvjete. Samo im europski regulatori trebaju dati priliku.

U ovom trenutku EU ima neka od najstrožih pravila na svijetu kad je posrijedi odobravanje genetički izmijenjenih usjeva, a GMO i dalje izaziva podjele među vladama i građanima. Rezultat je toga da se u cijeloj Uniji uzgaja samo jedan GM usjev, sorta kukuruza otporna na insekte, i to samo u Portugalu i Španjolskoj.

Međutim, zagovornici uređivanja gena kažu da tehnologija nije nimalo slična tradicionalnoj genetičkoj modifikaciji jer ne zahtijeva uvođenje stranoga genskog materijala u DNK usjeva. Znanstvenici iz industrije kažu da bi biljke koje su genetički uređene bile gotovo istovjetne onima dobivenima konvencionalnim metodama uzgoja, samo što im tehnologija omogućuje postizanje specifičnih svojstava poput otpornosti na sušu ili štetnike s mnogo većom preciznošću.

Zato vjeruju da se genetički modificirani usjevi trebaju tretirati kao i konvencionalni. Ali 2018., na zaprepaštenje kompanija i istraživača koji su se nadali velikom uspjehu, najviši sud Europske unije presudio je da genetički preinačeni usjevi trebaju biti i dalje regulirani postojećim GMO okvirom – sa svojim strogim mehanizmima procjene rizika i zahtjevima za označavanje.

Presuda je potaknula Europsku komisiju da tri godine poslije objavi studiju u kojoj je zaključeno da regulativni okvir više ne odgovara svrsi jer je prihvaćen davne 2001., mnogo prije nego što su izumljeni alati za uređivanje gena poput CRISPR-Cas9.

Ukidanje nadzora

Ta studija također kaže da upotreba tehnologija uređivanja gena izaziva etičku zabrinutost, ali da je moguće ‘propustiti priliku kao rezultat njihove neupotrebe‘. Sada Komisija razmatra novi regulativni okvir za usjeve dobivene takvim tehnologijama, koje je nazvala ‘novim genomskim tehnikama‘ (NGT). Očekuje se da će se prijedlog naći na raspravi u prvoj polovini iduće godine, što bi značilo da bi već iduće godine GMO polako ušao na stražnja vrata Europske unije.

Biotehnološka industrija Europske unije kaže da bi okvir donio prijeko potrebnu jasnoću i potaknuo ulaganja u istraživanje genetički uređenih sorti usjeva. No industrija tvrdi da regulacija mora biti mnogo manje stroga od trenutačnih pravila​ za GMO ​da bi bila učinkovita te da bi bilo idealno slijediti primjere zemalja poput SAD-a ili Japana i potpuno ukinuti regulativni nadzor.

Kritičari kritiziraju

Nije čudo da te nove tehnologije imaju i priličan broj kritičara koji kažu da se njihova privlačnost temelji na mnogo praznih obećanja. Skupine za zaštitu okoliša, mali vlasnici i organski poljoprivrednici, među ostalim, tvrde da puštanje tih tehnologija na tržište Europske unije bez odgovarajućih ograničenja nosi etičke i zdravstvene rizike te rizike poticanja korporacijskog preuzimanja prehrambenog sustava. Samo dvije tvrtke, Corteva i Bayer, kontroliraju 40 posto globalnoga komercijalnog tržišta sjemena. Corteva, koja drži najviše patenata za tehnike uređivanja gena, izdvojena je iz DowDuPonta 2018. Njemački Bayer, drugi najveći nositelj patenata, preuzeo je 2016.​ Monsanto u zlosretnu poslu koji je završio isplatama odštete od više milijardi dolara zbog tvrdnji da je herbicid Roundup američke tvrtke izazivao rak.

– Čujemo mnogo obećanja, ali industrija zapravo ne proučava značajke održivosti kao što su otpornost na sušu ili štetnike, ona zapravo traži otpornost na herbicide – pozivajući se na rizik da bi poljoprivrednici bili primorani upotrebljavati industrijsko sjeme i industrijske kemikalije, rekao je Eric Gall, zamjenik direktora ​IFOAM Organicsa Europe, organizacije koja zagovara interese organskih poljoprivrednika.

Veliki izazov

Zapravo, unatoč blažoj regulativi u drugim dijelovima svijeta nijedna tvrtka nije uspjela proizvesti usjev otporan na sušu koristeći se tehnologijama za uređivanje gena. Farmeri u Argentini uzgajaju genetički izmijenjenu pšenicu koja može podnijeti sušnije uvjete, ali biljka je GMO, s dijelovima svoga DNK-a spojenog iz suncokreta. Zbog toga neki skeptici dovode u pitanje sposobnost tehnologije da potkrijepi svoje tvrdnje.

– Tehnike modificiranja gena sigurno nisu tako precizne kako se prikazuju i one doista rezultiraju neželjenim nuspojavama – rekao je Gall.

U svakom slučaju, kako sada stvari stoje, genetički modificirani usjevi neće mnogo pomoći u borbi protiv klimatskih promjena, ali može li to možda stanična poljoprivreda? U svijetu danas prevladava uzgoj stoke na farmama, tj. uzgoj jedne vrste životinja na specijaliziranome poljoprivrednom dobru.

Prema FAO-ovim podacima, takav uzgoj osigurava čovječanstvu trećinu proteina nužnih za prehranu te je izvor prihoda za više od milijardu ljudi. Međutim, ta industrija je kriva za 15-ak posto stakleničkih plinova ispuštenih u atmosferu, zbog čega se i našla na meti klimatskih aktivista, raznih regulatora i lobista za nove stanične mesne poslastice.

U posljednjih desetak godina kao alternativa globalnim agendama održive poljoprivrede pojavljuje se tehnologija kojom se hrana i drugi poljoprivredni proizvodi ne dobivaju od uzgojnih životinja ili usjeva, već s pomoću staničnih kultura (životinjskih, biljnih ili mikrobnih stanica). Ta se tehnologija naziva ‘stanična poljoprivreda‘.

Lobisti navode da su njezine prednosti to da ne ovisi o tlu, klimi i bolestima te da je potpuno iskoristiva za razliku od klasične metode uzgoja stoke u kojoj ima dosta otpadnih sirovina. Zbog toga tehnologija proizvodnje kultiviranog mesa postaje globalno sve važnija.

‘Mesnata‘ tehnologija

Trenutačno se proizvodnjom staničnog mesa bavi pedesetak tvrtki diljem svijeta i dostupni su stanični proizvodi od govedine, svinjetine, peradi, lososa, tune te kozica. Prvi proizvod od takva mesa složen je 2013. i nastao je na Sveučilištu u Maastrichtu nakon dvije godine uzgoja i slaganja vrpci od goveđih mišićnih vlakana; cijena mu je iznosila oko tristo tisuća dolara.

Danas takav ‘kosani odrezak‘ stoji desetak dolara, što upućuje na strelovit napredak tehnologije. Te nove tehnologije očito će stanovništvu nametnuti i nove navike, no već sada glasno javljaju i protivnici takve prehrane. Uloga je poljoprivrede da nas hrani, a u hrani većina nas voli i uživati.

Kad tehnologija počne ulaziti u nešto jednostavno poput komada mesa, jasno je da će se pojaviti otpor s raznih strana, što je očekivano i dobro. Problem je što se stanovništvo ništa ne pita, već ga se podcjenjuje i sve ide sustavom prisilna nametanja.

Ipak, da bi takva proizvodnja hrane, znači stanična, postala zaista učinkovita, mora biti jednako provediva i isplativa kao sadašnja proizvodnja te mora biti skalabilna, što još ni približno nije. Također, učinak postupaka in vitro na okoliš mora biti manje štetan od učinka koji imaju dominantni proizvodni postupci.

To znači da proizvodi dobiveni novom tehnologijom moraju zadovoljavati regulativne norme zdravstvene ispravnosti i, što je najvažnije, takvu prehranu moraju prihvatiti gotovo svi, što je još jedan vrlo težak korak. Mijenjanje prehrambenih navika stanovništva nije lagan zadatak i teško da se globalno može samo tako nametnuti. 

28. studeni 2022 12:43