Pošto zrak: Čini se da bogatašima fali kisika

Prema povijesnim podacima IQAira, švicarske organizacije za kvalitetu zraka koja crpi podatke iz više od 30.000 postaja za praćenje diljem svijeta, može se vidjeti da je zagađenje zraka u 70-im i 80-im prošlog stoljeća bilo mnogo gore nego danas. Tek su se sada, međutim, bogataši uzvrpoljili, kada su shvatili da moraju udisati isti zrak kao mi, seljaci i neznalice.

Ideja da je zrak isti za sve i da loš zrak podjednako utječe na bogate i siromašne nije dobro sjela ovim prvima, koji su se počeli izolirati u svoje pročišćene prostore i stvarati sve jače tržište nečega što bi se moglo nazvati luksuzni zrak ili zrak za povlaštene. Egida je da tko nema novca nema ni čistog zraka, ali u zadnje vrijeme sve veće nejednakosti to i ne treba čuditi. Danas pročistači zraka pročišćavaju zrak za povlaštene, a javnost je prepuštena propadanju i degradaciji, upozorava Suryakant Waghmore, profesor sociologije u Indijskom institutu za tehnologiju u Bombaju, i, na žalost, u pravu je.

Sedam veličanstvenih

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, trenutačno samo sedam zemalja ispunjava standarde kvalitete zraka, a gotovo nijedna ne ispunjava zahtjeve o PM2,5, česticama manjim od dva mikrometra koje su izrazito opasne i vežu se uz respiratorne, ali i druge zdravstvene probleme.

Od 134 zemlje i regije obuhvaćene izvješćem, samo sedam – Australija, Estonija, Finska, Grenada, Island, Mauricijus i Novi Zeland – ispunjava ograničenja smjernica Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za sićušne čestice u zraku koje izbacuju vozila i industrija. Većina zemalja ne ispunjava standard za PM2.5, vrstu mikroskopske čađe manje od širine ljudske vlasi koja kada se udiše može uzrokovati bezbroj zdravstvenih problema, riskirajući ozbiljne posljedice za ljude, prema izvješću IQAira. Iako je zrak u svijetu općenito čišći nego što je bio u većem dijelu prošlog stoljeća, još uvijek postoje mjesta gdje su razine onečišćenja posebno opasne. Najzagađenija zemlja, Pakistan, ima razine PM2,5 više od 14 puta više od standarda Svjetske zdravstvene organizacije, pokazalo je izvješće IQAira, a Indija, Tadžikistan i Burkina Faso sljedeće su najzagađenije zemlje.

Mizerni napredak

Ali čak i u bogatim zemljama koje se brzo razvijaju napredak u smanjenju onečišćenja zraka je mizeran. Kanada, za koju se dugo smatralo da ima najčišći zrak u zapadnom svijetu, postala je najgora što se tiče PM2,5 čestica prošle godine zbog rekordnih šumskih požara koji su poharali zemlju. U međuvremenu u Kini su poboljšanja kvalitete zraka prošle godine bila usporena oporavkom gospodarske aktivnosti nakon pandemije COVID-19, a izvješće je utvrdilo povećanje razine PM2,5 od čak 6,5 posto.

– Nažalost, stvari su krenule unazad. Znanost je prilično jasna u pogledu utjecaja onečišćenja zraka, a ipak smo toliko navikli na pozadinsku razinu onečišćenja, koja je previsoka da bi bila zdrava. Ne prilagođavamo se dovoljno brzo – ističe Glory Dolphin Hammes, izvršna direktorica IQAira za Sjevernu Ameriku.

Procjenjuje se da onečišćenje zraka na godinu ubije oko sedam milijuna ljudi diljem svijeta – više nego AIDS i malarija zajedno – a taj se teret najviše osjeća u zemljama u razvoju koje se oslanjaju na posebno prljava goriva za grijanje, rasvjetu i kuhanje u zatvorenom prostoru. Najzagađenije urbano područje na svijetu prošle godine bio je Begusarai u Indiji, pokazalo je šesto godišnje izvješće IQAira, a u Indiji su i četiri najzagađenija grada na svijetu iako velikom dijelu svijeta u razvoju, posebice zemljama u Africi, nedostaju pouzdana mjerenja kvalitete zraka, pa ove najzagađenije treba uzeti s malom rezervom.

Spušteni standardi

Mada je WHO spustio svoje smjernice za ‘sigurne‘ razine PM2,5 u 2021. na pet mikrograma po kubičnom metru, i prema tom mjerilu mnoge zemlje, poput onih u Europi koje su znatno pročistile svoj zrak u posljednjih 20 godina, ne zadovoljavaju. Ali čak ni te strože smjernice možda neće potpuno obuhvatiti rizik od podmuklog onečišćenja zraka. Istraživanje koje su nedavno objavili američki znanstvenici pokazalo je da ne postoji sigurna razina PM2,5, pri čemu je čak i najmanja izloženost povezana s povećanjem broja hospitalizacija zbog zdravstvenih stanja kao što su bolesti srca i astma.

I dok Glory Dolphin Hammes upozorava da ‘svi dijelimo atmosferski omotač i da moramo biti sigurni da ne radimo stvari koje štete drugima‘, stvarnost je mnogo drugačija.

Nova nejednakost

Kao što smo rekli, nakon Pakistana, Indija ima najzagađeniji zrak, a prema izvješću indijskoga istraživačkog centra za istraživanje energije i čistog zraka iz 2022. godine gotovo cjelokupno stanovništvo Indije izloženo je onečišćenju zraka većem od smjernica koje je postavila Svjetska zdravstvena organizacija. Procjenjuje se da je 2019. godine zagađenje zraka ubilo oko 1,6 milijuna Indijaca, a ako ih od zagađenja zraka na svijetu umre oko sedam milijuna na godinu, vidimo koliko je velik problem u Indiji. Kako pišu indijski mediji, pokušaji rješavanja problema na izvoru ne uspijevaju, pa se u Indiji javila nova vrsta nejednakosti. Kao da je u toj zemlji već nije bilo dovoljno. Naime, suočeni s potencijalno smrtonosnom kvalitetom zraka vani, bogatiji Indijci plaćaju da slobodno dišu, stvarajući rastuće tržište za pročistače zraka, za koje se predviđa da će porasti 35 posto, na 597 milijuna dolara do 2027. godine. Ali u zemlji koja je već ekonomski podijeljena po kastinskim, spolnim i vjerskim linijama, gdje 63 posto ljudi plaća zdravstvenu skrb iz vlastita džepa, a 10 posto stanovništva drži 77 posto bogatstva, plaćanje zraka za disanje većini nije opcija, kako u Indiji, tako i drugdje na svijetu.

Pročistači zraka postali su tražena roba za one koje si to mogu priuštiti. Naime, u Indiji se jeftiniji modeli mogu pronaći i kupiti za oko 72 dolara (6000 rupija), ali problem je taj što šezdeset posto od gotovo 1,3 milijarde ljudi u Indiji živi s manje od 3,10 dolara na dan, ispod srednje granice siromaštva Svjetske banke. Ne računajući radnike na farmama, 18 posto stanovništva zemlje radi na otvorenom.

Par-nepar

Izloženost visokim razinama PM2,5 može uzrokovati smrtonosne bolesti poput raka pluća, moždanog udara i bolesti srca, a smrti povezane s onečišćenjem PM2,5 više su se nego udvostručile u posljednjih 20 godina, odnijevši 979.900 života u 2019. godini. Štoviše, prema Svjetskom izvješću o kvaliteti zraka 2022. onečišćenje zraka Indiju stoji 150 milijardi dolara na godinu. Godine 2019., kada 102 grada u Indiji nisu ispunila standarde onečišćenja zraka u zemlji, vlada je pokrenula Nacionalni program čistog zraka. Manje od pet godina poslije broj gradova koji ne ispunjavaju standarde popeo se na 132, pa bismo mogli reći da napredujemo unatraške.

Nacionalne i državne vlade neuspješno su pokušavale riješiti krizu kvalitete zraka. U Delhiju je stranka Aam Aadmi, koja upravlja gradom, 2016. kada je kvaliteta zraka znatno pala, isprobala već prokušanu shemu na tim prostorima zvanu ‘nepar-par‘. Privatna vozila s registarskim oznakama koje završavaju neparnim brojevima mogla su voziti na neparne, a ona s parnim brojevima na parne datume. Ekolozi kažu da je ta shema par-nepar imala minimalan utjecaj na razine onečišćenja zraka. Delhi, kao i obližnji Gurugram, koji je veliko tehnološko središte, isprobali su i tehnološka rješenja. Godine 2021. Vrhovni sud naredio je vladi Delhija da postavi dva masivna, 24 metra visoka ‘tornja smoga‘ za filtriranje čestica iz zraka, a Gurugram je postavio vanjske pročistače zraka. U veljači je građansko tijelo Mumbaija, Brihanmumbai Municipal Corporation, objavilo planove za postavljanje 14 vanjskih pročistača zraka diljem grada. No stručnjaci smatraju da su te mjere slijepa ulica.

– Pročistači ne rade. Mislim da postoji široki konsenzus među istraživačima u znanstvenoj zajednici da oni ne rješavaju problem – napominje Ronak Sutaria, osnivač Respirer Living Sciencesa, startupa za urbane podatke koji prati zagađenje zraka.

Tržište pročistača

Vanjski pročistači posljednje su sredstvo kada druge metode kontrole onečišćenja ne uspiju, kaže Pallav Purohit, viši istraživač u Međunarodnom institutu za primijenjenu analizu sustava u Austriji. Smatra da ima ‘smisla upotrijebiti pročistače zraka samo kada tradicionalne metode kontrole onečišćenja nisu dovoljne‘.

– Manjak su većine vanjskih sustava za pročišćavanje zraka ograničeno područje pokrivenosti, ograničena učinkovitost i visoka cijena – nabraja Purohit.

Dodaje da pročistači stvaraju uske stupce pročišćenog zraka koji stvarno koriste samo ljudima koji su im dulje blizu.

U međuvremenu bogatiji stanovnici Indije uzeli su stvari u svoje ruke. Marke pročistača zraka postale su uobičajena tema razgovora među stanovnicima srednje klase. Ljudi koji si to mogu priuštiti sele se u domove s pročišćenim zrakom (gdje svaka soba često ima svoj pročistač), hodaju po trgovačkim centrima s pročišćenim zrakom i voze iste takve automobile. Brendovi su čak angažirali zvijezde kriketa i slavne osobe iz Bollywooda kako bi promovirale razne vrste pročistača. Ako je vjerovati kombinaciji reklama i vijesti, udisanje zraka u indijskom glavnom gradu jednako je pušenju 50 cigareta na dan, što je i za najopakije pušače ogroman broj cigareta. 

BOCA ZRAKA ZA NAIVNE Za 160 udisaja – 24 dolara

Moses Lam pokrenuo je tvrtku Vitality Air još 2016. kad je počeo prodavati komprimirani kanadski zrak kao neku vrstu šaljiva ili zabavna dara. Međutim, nije ni slutio da će ‘zrak kanadskih Stjenjaka‘ postati hit u Kini, Indiji i Južnoj Koreji, gdje njegov zrak nije smatran šaljivim darom već luksuzom. Jedna boca kanadskog zraka stoji 24 dolara i ‘sadrži oko 160 udisaja‘, a u Kini se prodaje oko 10 tisuća bočica na mjesec.

Moses, naravno, nije jedni. Britanska tvrtka Aethaer prikuplja zrak iz sela Ujedinjenoga Kraljevstva i prodaje ga za 80 funti (103 dolara) po staklenci. Utemeljitelj Aethaera Leo De Watts započeo je praksu kao ‘ekološko-političko umjetničko djelo‘ skovavši razigrani izraz ‘uzgoj zraka‘ za metodu koja se primjenjuje u hvatanju zraka. Kaže da je tvrtkino primarno tržište Kina, a podatke o prodaji ne otkriva. No kaže: ‘Na kraju dana mi smo tvrtka koja prodaje svježi zrak ljudima koji si ga mogu priuštiti.‘