Uz uobičajena zubarska pomagala – stolce s brusilicama i tuševima te pripadajuće izrađene modele, ručni alat i pomagala – osnovno je oruđe za rad u sofisticiranoj ambulanti u Kliničkoj bolnici Dubrava intraoralni skener. U blizini je 3D pisač zajedno s računalom na koje je instaliran poseban program za crtanje trodimenzionalnih modela. Bude nadu u oporavak teško bolesnih i ozlijeđenih, a i hrvatsko zdravstvo
Televizijski sadržaj već nas je toliko kondicionirao da pri pomisli na primjenu tehnologije u medicini očekujemo CSI-jeve laboratorije. Nerijetko će takva očekivanja ostati neispunjena, a u onim rijetkim primjerima kada neće uglavnom su takve ustanove izvan Hrvatske. No daleko od toga da nešto manje sofisticirane prostorije, koje više podsjećaju na mehaničke radionice, nisu korisne, štoviše. Nakon posjeta Kliničkoj bolnici Dubrava tijekom kojeg smo se upoznali s dr. sc. Lovrom Grgurevićem i dr. sc. Goranom Batinjanom, liječnicima koji rade na primjeni 3D ispisa u liječenju, i to ponajprije u maksilofacijalnoj kirurgiji, dojam je da su takve medicinskotehnološke radionice dovoljno isplative i korisne za domaće zdravstvo.
Bez fizičkog uzimanja otisaka
Premda je sagrađena prije 40-ak godina i za vojnu namjenu, Klinička bolnica Dubrava i danas je moderna te odgovara potrebama današnjega stanovništva Zagreba. Stoga ne iznenađuje što se ta zagrebačka bolnica koristi tehnologijom 3D ispisa u liječenju, kojim se ponajprije bave specijalisti oralne kirurgije dr. sc. Lovro Grgurević i kirurške protetike dr. sc. Goran Batinjan.
– Počinjemo skeniranjem, a onda planiramo. Taj uređaj omogućuje nam da preskočimo fizički dio posla koji je bio potreban prije, kad smo najprije izrađivali analogne otiske, a onda su tehničari prema otiscima izrađivali protetiku. Danas skenerom obavimo taj posao i taj sken u digitalnom formatu pošaljemo računalu na kojem pripremamo model. Brže je, to je prednost; nema gipsa, nema izlijevanja modela i tehničar može odmah početi raditi. Evo, ovo je konačni proizvod, ispisani model čeljusti – ispričao nam je dr. Batinjan dok nam je pokazivao Ambulantu kirurške protetike.
Osnovno je oruđe za rad u njoj, uz uobičajena zubarska pomagala – stolce s brusilicama i tuševima te pripadajuće izrađene modele, ručne alate i pomagala – intraoralni skener 3shape Trios 5. Danas se intraoralnim skenerima različitih mogućnosti i vrijednosti služe u mnogim privatnim poliklinikama, no osim za snimanje nužno za ispis udlaga, provizorija i retencija liječnici u Dubravi upotrebljavaju ga i za analizu deformacija čeljusti prouzročenih drugim bolestima ili stanjima, pa onda i uspostavu nužne funkcionalnosti čeljusti za govor i prehranu. Uglavnom je, dakle, riječ o ozljedama nastalima zbog karcinoma ili pri njihovu liječenju.
– Mnogi moji kolege otišli su u privatnu praksu. Ne mogu reći da i meni nije bila primamljiva, ali počeo sam ovdje i ispunjava me mogućnost da pomognem ljudima, nakon što se izliječe od drugih bolesti, tako da mogu opet normalno govoriti ili jesti. Usna je šupljina osjetljiva, koristi čovjeku ne samo za jelo već i za stvaranje zvuka. U liječenju takvih stanja mnogo nam pomažu ova kamera i njezin sken koji upotrebljavamo za pripremu modela za 3D ispis – rekao nam je dr. Batinjan.
Vodilice za kirurge
3D pisač nalazi se u posebnoj prostoriji zajedno s računalom na koje je instaliran poseban program za crtanje trodimenzionalnih modela. Tim postupkom upravlja dr. Grgurević, koji se već dvanaest godina bavi 3D ispisom u KB-u Dubrava. On nam je dalje predočio kako s pomoću suvremene tehnologije liječi ljude. Srećom, ima i tehničko predznanje koje mu pomaže u radu.
– Ovaj posao uzima vrijeme. Da bih nacrtao jedan kompleksniji model, treba mi i osam sati sjedenja za računalom, a nisam početnik. Ali i dalje je jednostavnije nego prije. Primjerice, ovdje izrađujemo vodilice za kirurge koji se bave presađivanjem kosti. Kad se to radi, kost se obično pacijentu mora uzeti s fibule, u pravilu lijeve, inače bi kirurg tijekom operacije morao mjeriti pa prilagođavati rezove kosti, što bi uzelo mnogo vremena. Sada mu mi na temelju snimke CT-a pripremimo vodilicu, pa taj operativni dio traje znatno kraće i lakši je. Prva je zadaća pritom bila nabava softvera koji omogućava tzv. segmentiranje. Laički, taj softver može iz CT-a izvaditi trodimenzionalni model kosti. Nakon toga sve je lakše – opisao je dr. Grgurević kako ta tehnološka radionica pomaže i drugim odjelima u liječenju, a ne samo Oralnoj kirurgiji.
Izrada modela koštanih struktura
Naravno, kosti fibule upotrebljavaju se i u rekonstrukcijama lica i čeljusti. A u tome je softver Brainlab CMF kojim se koriste u KB-u Dubrava izvrstan jer dopušta manipulaciju modelom dovoljno da se precizno nacrta komad kojim će se iskoristiti sve mogućnosti 3D pisača Photocentric Liquid Crystal Opus. Naime, ta vrsta rekonstrukcije zahtijeva veliku preciznost jer su takve i kosti lica i usne šupljine, a osim toga ljudi su iznimno osjetljivi na svoj izgled, pa ta tehnologija pomaže i da pacijenti budu zadovoljniji konačnim ishodom liječenja. Taj dio liječenja provodi se tako da se izrađuju modeli zdravih koštanih struktura koje osobi nedostaju. Upotrebljavaju se za savijanje titanskih mrežica ili pločica s kojima se zatim rekonstruiraju pojedini prijelomi ili defekti.
Razmjerno potrebama
Mašta je, kaže dr. Grgurević, jedino ograničenje pri izradi potrebnih modela.
– Ovo što imamo razmjerno je našim potrebama i mogućnostima. Zapravo, ovakve radionice nisu potrebne u svakoj bolnici u Hrvatskoj. Dovoljne bi bile četiri, po jedna u najvećim gradskim središtima. E, sad, mašta iznjedri razne ideje, ali nakon toga ide novac. U Italiji, recimo, imaju dvoranu opremljenu OARM-om, intraoperacijskim CT-om. Upotrebljava se dosta u liječenju blow-out fraktura. To je prijelom koji nastaje kad vam netko nabije šaku ili nešto drugo u oko te propadne podnožje orbite. Liječi se tako da se dno orbite rekonstruira tankom titanskom mrežicom ili implantatom. Imate i intraoperacijsku navigaciju: u pripremi operacije na čovjekovo tijelo, na mjesto koje operirate, postavite uređaj i onda vam on pomaže u orijentaciji unutar operacijskog polja, pogotovo kad ste blizu osjetljivih struktura. Te stvari veoma su skupe, a ovo je razmjerno onomu što nam treba i što si možemo priuštiti – objasnio je dr. Grgurević.
Zahvaljujući navigaciji mogu to mnogo lakše napraviti s prethodno modeliranim implantatima, a krajnja kontrola položaja implantata provodi se intraopercijskim CT-om OARM-om.
Umjesto metala
Od materijala upotrebljavaju se PMMA, odnosno polimetilmetakrilati, lagani, snažni i čvrsti sintetički polimeri. Da ponovimo što su nam objasnili liječnici: oni se ne ugrađuju u tijelo, već se primarno rabe kao pomagala ili provizoriji. 3D ispis metala kao što je titan pomogao bi u zahvatima presađivanja kosti, no iako tehnologija postoji, certificiranje stvara cjenovnu teškoću u primjeni. Ispis metala, naime, funkcionira lijepljenjem slojeva vrlo malih čestica koje su prethodno samljevene, nakon čega je potrebna potvrda da je ispisani metalni predmet čist od tih čestica jer bi u suprotnome one bile opasne za ljudsko zdravlje.
Kako je rekao dr. Grgurević, prvo je ograničenje mašta, a onda novac. Pa ako ima dovoljno jednoga i drugoga, možda će budućnost donijeti neku novu tehnologiju koja će pojeftiniti certifikaciju ispisanih metalnih predmeta. Dotad će tehnologija kojom se koriste u KB-u Dubrava sasvim dobro poslužiti u liječenju.
