Tvrdi se da su pomogli promijeniti tijek američkih predsjedničkih izbora 2016. i ključna su komponenta stalnih pokušaja Elona Muska da se izvuče iz kupnje Twittera za 44 milijarde dolara. Optuženi su kao jedina stvar koja uništava društvene medije i hvaljeni kao ključno oružje u kibernetičkom ratovanju. To su botovi, automatizirani programi koji odrađuju kojekakve hvalevrijedne, a i prljave zadatke
Internet je prilično popularno mjesto, a posljednje procjene iz travnja ove godine kažu da je na njemu trenutačno više od pet milijardi ljudi, tj. oko 63,1 posto svjetskog stanovništva. No, to i nije neka vijest, ali vijest je da su ljudski korisnici interneta nadmašeni onima koji nisu ljudi – botovima. Upravljani kodiranim uputama, ti botovi puze u pozadini, uglavnom izvan vidokruga, pretražuju web-stranice, klikaju veze, preuzimaju sadržaj i upisuju tekst, odgovaraju na poruke, vabe lakovjerne i varaju naivne.
Iako u većini vremena nadmudrujemo te slobodne botove, oni postaju sve inteligentniji, ali i destruktivniji, sposobni destabilizirati sve od financijskih tržišta do društvenih mreža i privatnih veza. Botovi su posvuda, pa smetaju i Elonu Musku kada priča o preuzimanju Twittera jer, kako on kaže, više je botova na toj društvenoj mreži nego pravih stvarnih osoba, a slična je situacija i s Instagramom. Ako ste ikada bili online, gotovo je nemoguće da vaše iskustvo nisu oblikovali botovi.
Neke nove vrste
Ti automatizirani dijelovi koda, unaprijed programirani za izvršavanje određenog zadatka iznova i iznova, čine čak 39 posto aktivnosti na webu, kaže Matthew Prince, izvršni direktor Cloudflarea, kompanije koja pomaže tvrtkama u sigurnom upravljanju web-prometom. Čak 10 posto toga dolazi od Googleove vojske alata za indeksiranje weba, poznatih kao pauci (web crawlers), koji se motaju po web-stranicama izvlačeći informacije poput teksta i poveznica koje određuju gdje se stranice pojavljuju u rezultatima pretraživanja.
Svaka tražilica, od Binga do Baidua, također ima svoju vojsku takvih botova paukova. Roboti za nadgledanje digitalni su merkati u stalnoj pripravnosti koji povremeno provjeravaju mrežna mjesta gledajući bugove, loše performanse ili pokvarene linkove dok moderatorski botovi žive unutar platformi društvenih medija... Svi ti botovi obavljaju jednostavne zadatke koji se strukturno ponavljaju i rade to mnogo brže nego što je to ljudski moguće. Većina botova je neopasna i ključna za to da internet bude vrijedan i koristan, ali botovi također mogu biti zloćudni i destruktivni kada ih upotrebljavaju kibernetički kriminalci, tj. hakeri.
Takvi digitalni kriminalci koriste se njima za razne zlonamjerne svrhe. Od iskorištavanja korisničkih računala za posluživanje neželjenih oglasa do krađe osobnih podataka ili čak zatrpavanja cijele mreže i rušenja web-stranica.
Internet kakav danas poznajemo ne bi bio moguć bez botova. Web-indeksi poput Googlebota omogućuju nam brzo pronalaženje najkorisnijih informacija pretraživanjem milijuna web-stranica u sekundi. Upotreba chatbota postala je vitalna za rad na mnogim web-stranicama, a neki su toliko evoluirali da mogu prevariti ljude, i varaju ih, kao recimo sofisticirani Cleverbot. To je chaterbot web-aplikacija koja upotrebljava algoritam umjetne inteligencije za razgovore s ljudima, i toliko je dobra da ljudi ne znaju da zapravo razgovaraju s umjetnom inteligencijom.
Oblikovanje interneta
Ured za kibernetičku i infrastrukturnu analizu Ministarstva domovinske sigurnosti SAD-a sažima dualnost botova. U njemu napominju da se botovi ‘mogu upotrebljavati na platformama društvenih medija za obavljanje raznih korisnih i zlonamjernih zadataka dok simuliraju ljudsko ponašanje‘. Recimo, ti korisni zadaci mogu uključivati osiguranje transparentnosti među svjetskim čelnim ljudima.
Primjer je bot Politwoops, koji je bio jedan od prvih primjera botova za društvene mreže osmišljenih za održavanje odgovornosti u javnim službama. Postavio ga je još u ožujku 2011. godine web-programer Breyten Ernsting kako bi pratio tvitove koje su političari izbrisali. Verzija za UK usmjerena na parlamentarce, Tweets MP Delete, stigla je dvije godine kasnije, s lokaliziranim verzijama na Novom Zelandu, JAR-u, Irskoj, Belgiji, Pakistanu i Njemačkoj.
Botovi također prate promjene uređivanja stranica Wikipedije putem IP adresa povezanih s parlamentima u zemljama uključujući UK, SAD i Australiju. Nakon odlaska Borisa Johnsona i dolaska nove ekipe na čelo UK, britanska verzija bota Parlament WikiEdits uočila je pokušaj čišćenja Wikipedijine stranice Kwasija Kwartenga, britanskoga kancelara državne blagajne, od nekoga s britanskom parlamentarnom IP adresom. Pokušano je sakriti, tj. izbrisati odlomak koji sugerira da je političar radio neopravdani pritisak na nadzorno tijelo za parlamentarne standarde koje istražuje njegova kolegu zbog ‘ozbiljnih kršenja‘ pravila lobiranja.
Nema grbavih
Tu je i primjer studenta Jacka Sweeneyja koji se nedavno proslavio pokretanjem @ElonJeta, bota koji prati kretanje privatnog mlažnjaka Elona Muska. Od tada je stvorio 30 različitih Twitter botova koji prate kretanje zrakoplova, uključujući one povezane s ruskim oligarsima i tehnološkim rukovoditeljima kao što su Jeff Bezos i Mark Zuckerberg. Ne treba spominjati da nikome od navedenih nije bilo drago što im se neki student nakalemio na njihove privatne letove.
Jedan od korisnih botova je i @doomscroll_bot, koji svoje operacije obavlja na Twitteru i cilj mu je da svakih sat vremena objavi tvit u kojem kaže da je vrijeme da se izlogirate Twittera i da ne sjedite pogrbljeno. Pokrenula ga je novinarka Karen K. Ho, koja botove smatra ‘vrstom medija ili internetskim alatom‘. Ho vjeruje da takvi nevini, korisni botovi ne vode nužno uspjehu. ‘Ono što radim sa svojim botom ne hrani kapitalizam‘, kaže ona i dodaje da su problem botovi za dezinformacije na kojima neki ljudi mogu zaraditi, zbog čega takvi botovi i postoje.
Što se tiče širenja dezinformacija, istraživanje koje su napravili znanstvenici sa Sveučilišta Indiana otkrilo je da se aktivnost botova na društvenim mrežama pojačava kad su u pitanju određene teme, prije svega one koje izazivaju kontroverze i koje nisu u skladu s mainstream narativima. Isto istraživanje sugerira da su botovi odlični u plasiranju lažnih vijesti i potpirivanju niskih ljudskih strasti.
Ljubavno savršenstvo
U zadnje vrijeme poplava botova vidljiva je na mnogim aplikacijama za upoznavanje, poput Tindera, OkCupida, Hingea i sličnih. Ti savršeni digitalni likovi koji ‘bacaju krafne‘ usamljenim ženama i muškarcima na mreži izgledaju kao ljudi od krvi i mesa, barem na prvu. Ali na drugu, njihove preuglađene fotografije, besmisleni opisi profila, tijela bez trunke masti i nepravilnosti otkrivaju da je riječ od digitalnim generiranim likovima.
No, to ne primjećuju svi, a prilika za romantična iskustva čini ljude ranjivijima nego u drugim digitalnim kontekstima. U ranim danima Tindera ljudi su se žalili na chatbotove koji bi ih poticali da kliknu na sumnjive linkove, tj. poveznice, a valjda do sada svi znaju koliko to može biti opasno? Ili ipak ne znaju..
Najbrži prst-botovi
Za kraj svakako treba spomenuti domaći događaj koji su obilježili botovi. Riječ je o sustavu natječaja po sistemu ‘najbrži prst‘, kada su zamijećene ozbiljne nepravilnosti i nedopuštene prakse, prije svega korištenje botova kako bi prijavitelji uz njihovu pomoć ostvarili što bolju prijavnu poziciju i veće šanse na natječaju. Ti botovi rade na principu da ih se isprogramira da sustav tisuću ili više puta u sekundi stisne klik za slanje prijave, što je brzina s kojom se nijedan čovjek ne može boriti. Sredinom ove godine Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, srećom, poništilo je taj natječaj Europske unije kada su zamijećene botovske malverzacije, ali ostalo je pitanje prošlih natječaja i možebitnih utjecaja botova.
Sve u svemu, kuda god da krenemo susretat ćemo se s botovima EU. Bilo na web-stranicama, društvenim mrežama ili evo, natječajima za fondove. Bitno je samo znati prepoznati one dobre (te ni ne vidimo pa nema frke) i one zle koji nas žele nasamariti ili uzeti nam naš EU novac.