Nedavno je u orbitu lansiran prvi satelit ponajprije namijenjen detekciji plinova koje ispušta industrija. U svakom kutku Zemlje moći će otkriti svaku emisiju ugljikova dioksida i te podatke prodavati. Kompanija koja ga je razvila već se proslavila satelitskim otkrivanjem ispuštanja metana
Borba protiv stakleničkih plinova i emisija ugljika sa Zemlje se prebacila u orbitu zahvaljujući kanadskoj tvrtki GHGSat, koja je nedavno lansirala prvi komercijalni satelit na svijetu posvećen praćenju ugljikova dioksida iz orbite i tvrdi da će on ‘promijeniti pravila igre‘. Satelit, nazvan Vanguard, moći će detektirati emisije iz pojedinačnih elektrana na ugljen i plin, velikih rafinerija nafte, čeličana i drugih industrijskih postrojenja koja zagađuju okoliš. Izvršni direktor GHGSata Stephane Germain na popis dodaje i talionice aluminija, tvornice cementa te, naravno, termoelektrane.
Iako već postoji niz misija nacionalnih svemirskih agencija koje prate CO₂, Vanguard je prvi komercijalni satelit koji će obavljati tu svetu dužnost. Osim njega, NASA ima svoj Orbiting Carbon Observatories, Japan vodi svoju misiju GoSat, a Kina ima TanSat, koji također mjeri CO₂, ali kako sada stvari stoje, to u kineskim životima ne igra neku preveliku ulogu. Međutim, navedeni sateliti ne prate pojedinačne emitere kao što će to raditi Vanguard, već se koncentriraju na velika područja i varijacije ugljikova dioksida u atmosferi.
Metanski početak
Nije to prvi satelit koji je napravila kanadska tvrtka GHGSat i koji plovi orbitom. Osnovan 2011. godine, GHGSat trenutačno upravlja flotom od šest satelita koji prate i detektiraju snažniji, ali manje zastupljen staklenički plin – metan. Svoj prvi satelit naziva Claire lansirao je 2016. godine i od tada se do danas već nekoliko puta našao na svjetskim naslovnicama te je stekao reputaciju zbog svoje revolucionarne sposobnosti otkrivanja curenja metana iz plinovoda, prikrivenih emisija iz odlagališta i slično. Naime, njegovi su sateliti već odradili dobar posao kada su detektirali veliko curenje metana iz plinskih polja u Turkmenistanu i ruskih rudnika ugljena, a nekoliko su puta već zabilježili i velika curenja ili ispuštanja metana s raznih svjetskih odlagališta otpada. U jednom se trenutku čak pohvalio da vidi i podrigivanje krava, tj. metan koji krave na taj način ispuštaju.
Vanguard je lansiran u SpaceX-ovoj misiji dijeljenja vožnje ‘Transporter 9‘ u subotu, 11. studenoga, zajedno s dva nova satelita za praćenje metana u konstelaciji GHGSat. Kružit će oko Zemlje na visini od 500 kilometara snimajući svaku točku na planetu svaka dva tjedna. Satelit se koristi novim inovativnim instrumentom koji je proizvela sama tvrtka, a nazvala ga je ‘širokokutni Fabry–Pérot interferometar za uočavanje i kvantificiranje emisija najčešćega stakleničkog plina, ugljikova dioksida‘.
Dnevni podaci
Germain je objasnio da instrument detektira ‘prisutnost stakleničkih plinova analizom jedinstvenog uzorka apsorpcije svjetlosti stupca zraka iznad svake točke na Zemlji‘.
– Svaka kemijska molekula različito apsorbira svjetlost, a analizom mjerenja istraživači mogu otkriti prisutnost i kvantificirati količinu specifičnog plina koji ih zanima. Mi tražimo vrlo specifične linije apsorpcije. Količina plina u atmosferi tada je proporcionalna količini apsorpcije svjetlosti na tim određenim valnim dužinama. Dakle, možemo kvantificirati koncentraciju ugljikova dioksida u svakom pikselu svoga vidnog polja – rekao je Germain.
Budući da su koncentracije ugljikova dioksida u Zemljinoj atmosferi sveukupno mnogo veće od koncentracija metana, drugi su sateliti prije imali teškoća u pokušaju otkrivanja pojedinačnih ljudskih izvora najčešćega stakleničkog plina. Međutim, u siječnju ove godine istraživači su koristeći se podacima iz NASA-ina Orbiting Carbon Observatoryja 2 (OCO-2) uspjeli izmjeriti fluktuacije u emisiji ugljikova dioksida koju proizvodi najveća europska elektrana na ugljen. Analizirajući mjerenja obavljena tijekom nekoliko OCO prolaza preko najveće europske elektrane na ugljen, elektrane Bełchatów u Poljskoj, istraživači su uspjeli otkriti fluktuacije povezane s gašenjem i nadogradnjom pojedinačnih jedinica elektrane. Međutim, novi satelit tvrtke GHGSat takva će mjerenja i podatke pružati svakodnevno.
– Imamo vidno polje od 12 x 12 kilometara, gdje imate više od milijun piksela. Kvantificiramo koncentraciju u svakom polju i ako vidimo visoke koncentracije na određenoj lokaciji, znamo da ondje postoji izvor – objasnio je Germain.
Tko kupuje podatke
Uspoređujući podatke s vizualnim slikama iste lokacije, istraživači mogu točno odrediti svaki pojedinačni izvor emisije ugljika. Konzultant za promatranje Zemlje u TerraWatch Spaceu Aravind Ravichandran rekao je da bi GHGSat, iako je tehnologija revolucionarna, mogao imati manju potražnju za svojim svemirskim mjerenjima ugljikova dioksida nego za metanom. Za portal Space.com naveo je da je ‘relativno manje razoran u usporedbi s metanom, koji je zapravo sveti gral‘.
– Poznajemo većinu naših izvora ugljikova dioksida. Dakle, za razliku od metana, koji daje nove informacije o tome gdje su izvori, s ugljikovim dioksidom to je slučaj provjere glavnih emisija – napominje Ravichandran.
Germain potvrđuje da je GHGSat-ov primarni interes za metan bio motiviran nedostatkom drugih opcija za otkrivanje curenja plina na globalnoj razini.
– Postojala je jasna, hitna komercijalna potreba praćenja emisija metana posvuda u svijetu. Velik dio emisija metana je ono što nazivamo fugitivnim emisijama, što znači da ne znate nužno gdje i kada će se pojaviti. Dakle, sateliti su idealni za takvu vrstu upotrebe – istaknuo je Germain.
GHGSat trenutačno upravlja konstelacijom od devet satelita za praćenje metana, prodajući svoje podatke naftnim i plinskim tvrtkama koje žele smanjiti svoj ugljični otisak i vladinim regulatorima koji su zainteresirani za praćenje zagađivača diljem svijeta. Regulatori su najvjerojatniji kupci podataka s novog satelita. Trenutačno zemlje same prijavljuju svoje emisije ugljika na temelju uspješnosti svoga gospodarstva. Neovisne oči u svemiru pomoći će potvrditi postojeće procjene.